Carlos Ray Norris, poznatiji kao Chuck Norris, koji je preminuo 19. ožujka 2026., rođen je 1940. Bio je američki majstor borilačkih vještina, glumac i autor. Imao je crni pojas u više borilačkih vještina, poput karatea, taekwondoa, brazilskog jiu-jitsua, juda... Nakon službe u Zračnim snagama Sjedinjenih Američkih Država, osvojio je brojna prvenstva u borilačkim vještinama, a kasnije je osnovao vlastitu disciplinu, Chun Kuk Do. Norris je počeo raditi u Hollywoodu kao instruktor borilačkih vještina za slavne osobe prije nego što je debitirao na ekranu s manjom ulogom u filmu "The Wrecking Crew" (1968.). Prijatelj i kolega majstor borilačkih vještina Bruce Lee pozvao ga je da glumi jednog od glavnih negativaca u filmu "The Way of the Dragon" (1972.). Kasnije je glumio u nizu komercijalno uspješnih nezavisnih akcijskih i borilačkih filmova, uključujući "A Force of One" (1979.), "The Octagon" (1980.) i "An Eye for an Eye" (1981.), kojima je postao poznat diljem svijeta. Najpoznatiji je po CBS-ovoj seriji "Walker, Texas Ranger", koja je prikazivana od 1993. do 2001. godine.

U ožujku 2018. godine u Zagrebu, u naselju Sloboština, u kafiću “Norris” otkriven je spomenik Chucku Norrisu. Glumčev “zlatni” lik, izrađen u prirodnoj veličini, (ne)djelo je nepoznatog autora. Spomenik je svojevremeno otkriven točno u ponoć, uz vatromet, na 78. rođendan Chucka Norrisa. Autor spomenika je tom prilikom izjavio da je “anonimnost odabrao na Norrisov zahtjev”, jer je “pametno ostati s njim u dobrim odnosima”.

Posjetitelji su prilikom otvaranja mogli pratiti razna događanja, od nastupa performera Siniše Labrovića i stand-up komičara do pomalo bizarnih natjecanja, uključujući i karaoke u kategoriji “zlokobnog pogleda Chucka Norrisa”, kao i izazovi u jedenju ljute hrane.

Jasno je da je ovdje riječ o jednom trendu preuzetom iz svjetskih okvira, po kojemu je Chuck Norris postao predmetom brojnih nemaštovitih i jeftinih viceva, internetskog mema “Činjenice o Chucku Norrisu”, koji je na humorističan način preuveličavao njegovu snagu i sposobnosti. Iako nije stvorio mem, Norris je podržao nekoliko proizvoda koji su ga uključivali, a fenomen je inspirirao više knjiga, dvije videoigre i nekoliko gostovanja u talk showu. U domaćim okvirima nešto slično se događalo oko Borisa Ivkovića, samoukoga glumca i redatelja iz Sinja, koji je bio poznat pod umjetničkim imenom Bore Lee. Bore je snimio ukupno šesnaest srednjometražnih igranih filmova, nadahnut filmovima Brucea Leeja. Filmovi su snimani s lošom opremom i proračunom koji je u pojedinim slučajevima bio manji od 300 kuna. Bore je svojevremeno imao mnogo “obožavatelja”, među kojima su bila i neka “poznata” estradna imena.

Nije jasno zbog čega je upravo Chuck Norris postao predmet šala, a ne neki drugi majstor borilačkih vještina, poput Brucea Leeja, koji dobije grdne batine od Cliffa Bootha (Brad Pitt) u filmu “Bilo jednom... u Hollywoodu” Quentina Tarantina. Leeja je u filmu glumio Mike Moh.

Chuck Norris je bio loš glumac, ali ništa lošiji od Jean-Claudea Van Dammea ili Stevena Seagala, dvojice najpoznatijih suvremenih filmskih majstora borilačkih vještina. Nije bio lošiji glumac ni od Brucea Leeja, što se najbolje vidi u filmu “Na zmajevom putu” (1972.), koji predstavlja prekretnicu u karijeri Chucka Norrisa. Radnja filma odvija se u Rimu. Scenarij i režiju potpisuje sam Bruce Lee, koji igra glavnu ulogu. Norris je u tom filmu odigrao ulogu glavnog negativca, Colta, koji stiže iz Sjedinjenih Američkih Država obračunati se s Tang Lungom, kojega igra Bruce Lee. Na špici filma Norris je potpisan kao “7 puta američki i 8 puta svjetski karate prvak”. Jesu li filmski majstori borilačkih vještina uistinu dobri borci u stvarnosti? To je pitanje koje otpočetka prati karijeru Brucea Leeja. Cliff Booth u Tarantinovu filmu Brucea Leeja naziva “plesačem” koji nije ništa više “od mrlje na guzici na šorcu Cassiusa Claya”. Enver Idrizi, Albanac podrijetlom iz Makedonije, bivši hrvatski karate reprezentativac, koji je 1996. igrao u filmu “Ne zaboravi me” Jakova Sedlara, tvrdi da je dva puta 1980-ih i 1990-ih u revijalnim borbama pobjeđivao Chucka Norrisa.

“On je glumac koji je slavu stekao jer je bio bijelac u tom sportu. Ma kakav Chuck Norris, jedan je Bruce Lee. Chucka Norrisa sam dvaput pobijedio na turnirima. Iza Brucea Leeja je Van Damme”, izjavio je Idrizi u jednom intervjuu i dodao: “Išao sam na turnire gdje su, između ostalih, nastupali i glumci poput njega. To su bili revijalni mečevi zato što se radilo o ljudima koji nisu bili pravi borci, tako da to ne možemo ni smatrati službenim borbama”.

Rođen je u Oklahomi, u obitelji veterana iz Drugog svjetskog rata, teškog alkoholičara, kao najstariji od trojice braće, od kojih je jedan poginuo 1970. u Vijetnamskom ratu. Norris je svoje djetinjstvo opisao kao tmurno: bio je neatletski nastrojen i sramežljiv. Godine 1958. pridružio se Zračnim snagama Sjedinjenih Američkih Država kao zračni policajac i poslan je u zračnu bazu Osan u Južnoj Koreji. Tamo je dobio nadimak Chuck i započeo obuku u borilačkoj vještini tangsudo. Po povratku u Sjedinjene Američke Države, nastavio je služiti u zračnoj bazi March u Kaliforniji. Otpušten je iz zrakoplovstva u kolovozu 1962. s činom zrakoplovca prve klase. Nakon vojne službe, Norris je pokrenuo studio za borilačke vještine i počeo sudjelovati na natjecanjima. Na prva dva turnira na kojima je sudjelovao bio je poražen. Prvi turnir u karateu osvojio je 1967., pobijedivši sedam protivnika. Iste godine postao je prvak na S. Henry Cho ‘s All-American Karate Championshipu u Madison Square Gardenu, nakon čega je otvorio lanac škola karatea. Na Norrisovoj službenoj stranici navedene su, kao njegovi učenici, i neke poznate osobe, poput Stevea McQueena i Priscille Presley. Tijekom natjecanja na All-American Karate Championshipu, Norris je upoznao Brucea Leeja, koji je u to vrijeme bio poznat po televizijskoj seriji “Zeleni stršljen”.

Godinu-dvije kasnije, Bruce Lee je dao Norrisu ulogu glavnog negativca u filmu “Na zmajevom putu”. Film je na kino blagajnama u Hong Kongu zaradio više od 5,3 milijuna hongkonških dolara, nadmašivši prethodne rekorde koje su postavili Leejevi filmovi, dok je diljem svijeta ostvario zaradu od oko 130 milijuna dolara. Nakon uspjeha filma “Na zmajevom putu”, koji se smatra jednim od najuspješnijih filmova o borilačkim vještinama, Steve McQueen, koji je u to vrijeme bio Norrisov učenik borilačkih vještina i prijatelj te koji je vidio njegov potencijal, potaknuo ga je da započne satove glume u MGM-u. Osim glume, Norris je autor bestselera o borilačkim vještinama, vježbanju, filozofiji, konzervativnoj politici, kršćanskoj vestern fikciji, samopomoći i biografijama, a redovito je pisao kolumnu za WorldNetDaily, američku krajnje desničarsku internetsku stranicu s vijestima i komentarima. Stranica je poznata po širenju lažnih vijesti i teorija zavjere, uključujući i lažnu tvrdnju da je bivši američki predsjednik Barack Obama rođen izvan Sjedinjenih Američkih Država te da po Ustavu nije mogao postati predsjednik. Prvu knjigu, “Winning Tournament Karate”, objavio je 1975. godine, u kojoj piše o praktičnom proučavanju natjecateljskog treninga za bilo koji rang. U knjizi su obuhvaćene sve faze izvođenja brzih napada, kondicije, vježbi borbene forme i tehnika sparinga. Norrisova prva glavna uloga bila je u akcijskom filmu “Breaker! Breaker!” iz 1977.

Odabrao ga je nakon što je odbio ponude za snimanje nekoliko filmova o borilačkim vještinama.

Film je bio uspješan na kino blagajnama, zaradivši 12 milijuna dolara, ali je uglavnom dobio negativne kritike. Sljedeću glavnu ulogu ostvario je u filmu “Dobri dečki nose crno”, koju je Norris smatrao svojom prvom značajnom glavnom ulogom. Nijedan studio ga nije htio objaviti, pa su Norris i njegovi producenti sami iznajmljivali kina i prikazivali film, koji je s budžetom od milijun dolara zaradio više od 18 milijuna. Nakon godina uvoza kung fu filmova iz hongkonške akcijske kinematografije tijekom 1970-ih, a najznačajniji su bili filmovi s Bruceom Leejem, “Dobri dečki nose crno” lansirali su Norrisa kao prvu uspješnu domaću američku zvijezdu borilačkih vještina. “Dobri dečki nose crno” razlikovali su se od ranijih filmova o borilačkim vještinama po izrazito američkom okruženju, likovima, temama i politici, formuli koju je Norris nastavio razvijati u svojim kasnijim filmovima.

U filmu “Usamljeni vuk McQuade” iz 1983. godine, Norris je glumio nepromišljenog i hrabrog teksaškog rendžera koji se bori protiv trgovca oružjem kojega je glumio David Carradine. Film je postao svjetski hit, a pozitivno su ga prihvatili i filmski kritičari, koji su ga uspoređivali sa špageti vesternima Sergija Leonea. Film je, također, poslužio kao inspiracija za Norrisovu buduću hit televizijsku seriju “Walker, teksaški rendžer”. Sljedeće godine, 1984., Norris je glumio u filmu Josepha Zita “Nestali u akciji”, prvom iz serije filmova o spašavanju ratnih zarobljenika u kojem je Norris glumio pukovnika Jamesa Braddocka. Producirali su ga Menahem Golan i Yoram Globus, a film je producirao Cannon Films, s kojim je Norris potpisao ugovor za više filmova, koje je kasnije posvetio bratu Wielandu, koji je bio vojnik u 101. zračnodesantnoj diviziji. Poginuo je u lipnju 1970. u Vijetnamu dok je patrolirao u obrani baze Ripcord. Film je postigao veliki uspjeh, a Norris je postao najistaknutija Cannonova zvijezda 1980-ih. Iste godine započelo je snimanje filma “Kod šutnje” Andrewa Davisa, kojega većina kritičara smatra najboljim Norrisovim ostvarenjem.

Film govori o policajcu koji je izopćen jer je odbio podržati korumpiranog policajca koji je ubio nevinog prolaznika, dok je istovremeno štitio kćer šefa mafije. Davis je Norrisa opisao kao “lakog za suradnju i vrlo podržavajućeg”. O kritičkom uspjehu filma Norris je rekao: “Zaista cijenim priznanja, naporno sam radio posljednjih devet godina kako bih kritičare naveo da me gledaju u drugačijem svjetlu”.

Do 1990. godine Norrisovi filmovi ukupno su zaradili više od 500 milijuna dolara diljem svijeta.

Do tada su ga uspoređivali s Bruceom Leejem i Clintom Eastwoodom, a nazivali su ga i “plavokosim Bruceom Leejem” zbog njegovih uloga u filmovima borilačkih vještina, dok je njegov lik “usamljenika” uspoređivan s Eastwoodovim Prljavim Harryjem. Godine 1993. Norris je započeo snimanje akcijske serije “Walker, teksaški rendžer”, čiji je glavni junak narednik Cordell Walker, kojega glumi Norris, pripadnik Texas Rangersa, državnog istražnog ureda, i govori o njegovim avanturama u borbi protiv kriminalaca. Serija je trajala osam sezona na CBS-u i imala je vrlo visoku gledanost. Početkom 2005. godine na internetu su se počele pojavljivati “Činjenice o Chucku Norrisu”, odnosno vicevi koji su postali internetski fenomen široko rasprostranjen u popularnoj kulturi.

“Činjenice o Chucku Norrisu”, gdje se sav “humor” zasniva na apsurdnom pretjerivanju, proširile su se diljem svijeta. Zbog popularnosti ovog fenomena, slične šale stvorene su za razne druge poznate osobe, kao i za izmišljene likove. Norris je na svojoj službenoj internetskoj stranici odgovorio na “Činjenice”, priznajući da su neke od šala doista bile smiješne, ali da se trudi ne shvaćati ih ozbiljno te da se nada da će takve izjave zainteresirati ljude za stvarne činjenice o njemu sadržane u njegovim knjigama. Izdavač Penguin USA objavio je 2006. knjigu Iana Spectora pod naslovom “Istina o Chucku Norrisu: 400 činjenica o najvećem čovjeku na svijetu”, zbog čega je Norris pokrenuo tužbu zbog “kršenja zaštitnog znaka, nepravednog bogaćenja i prava na privatnost”, ali je dvije godine kasnije, 2008., odustao od tužbe. Knjiga je postala bestseler New York Timesa, nakon čega je Spector objavio još četiri knjige temeljene na “činjenicama o Chucku Norrisu”, od kojih je jedna također postala bestseler New York Timesa. Izdavač Tyndale House Publishers objavio je knjigu “Službena knjiga činjenica o Chucku Norrisu: 101 od Chuckovih omiljenih činjenica i priča”, koju je Norris sam napisao i službeno podržao. Norris je bio otvoreni kršćanin i autor nekoliko knjiga kršćanske tematike.

U travnju 2008. izrazio je svoju podršku pokretu inteligentnog dizajna u recenziji knjige Bena Steina “Expelled”.

Bio je član Baptističke crkve Prestonwood u Dallasu. Svoje konzervativne političke stavove objelodanio je u svojoj prvoj političkoj publicističkoj knjizi “Black Belt Patriotism: How to Reawaken America” (“Crni pojas patriotizma: Kako probuditi Ameriku”). Knjiga je objavljena 2008. godine i ubrzo je dosegnula 14. mjesto na listi bestselera New York Timesa, gdje je ostala tjedan dana. Norris u knjizi nudi prijedloge za obnovu Amerike i “vraćanje američkog sna”, u nadi da će buduće generacije Amerikanaca nastaviti uživati “u životu, slobodi i potrazi za srećom”. U knjigu je uključen i Norrisov politički program od osam točaka, za koji tvrdi da slijedi učenja osnivača Sjedinjenih Američkih Država. Zatim detaljno opisuje probleme i autorovo rješenje za njih, u isto toliko poglavlja. Norris problematizira nekontrolirano i prekomjerno trošenje i povećani teret duga, kako na nacionalnoj, tako i na osobnoj razini, upozorava na fluidnost i nedostatnu kontrolu duž američkih granica i na gubitak “moralnog smjera unutar društva”. Posebno je, u svjetlu aktualnih zbivanja na Bliskom istoku, zanimljiva šesto poglavlje u kojemu Norris tvrdi da su Amerikanci izgubili osjećaj ljudske vrijednosti i njezine emocionalne temelje, što dovodi do zlostavljanja drugih. U knjigu su, kao dodaci, uključeni Deklaracija o neovisnosti SAD-a, Ustav SAD-a i Deset Božjih zapovijedi. Nakon premijernog prikazivanja filma “Nestali u akciji”, 1984. godine, Norris je sebe opisao kao “konzervativca, pravog zagovornika zastave” i kao “velikog obožavatelja Ronalda Reagana”, dodajući da podržava vođe koji su “izražavali svoje mišljenje i zračili snagom”.

Tijekom snimanja filma “Delta Force”, 1986., komentirao je otmicu zrakoplova na letu TWA 847, koji je letio iz Kaira za San Diego, kojega su u lipnju 1985., ubrzo nakon polijetanja, oteli pripadnici Hezbollaha, koji su tražili oslobađanje 766 šijitskih muslimana iz izraelskog pritvora. Norris je tvrdio da Sjedinjene Američke Države postaju “tigar od papira” na Bliskom istoku i upozoravao kako će terorizam dosegnuti Sjevernu Ameriku. Kao dokaz su mu poslužile neke izjave libijskog vođe Muammara Gaddafija. Godine 2007. otputovao je u Irak, kako bi posjetio američke trupe. Godinu dana kasnije, 2008., postao je jedna od prvih osoba iz svijeta show businessa koja je izrazila podršku zabrani istospolnih brakova. Također, autor je “istrage u pet dijelova”, koju je objavio 2011. na WorldNetDailyju, o “infiltraciji šerijatskog prava u kulturu Sjedinjenih Američkih Država”. Ostao je upamćen i po svojoj podršci izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu. Norris je više puta posjetio Izrael. Podržao je Netanyahuu na izborima 2013. i 2015. godine. Tijekom američkih predsjedničkih izbora 2012., Norris je je formalno podržao republikanskog predsjedničkog kandidata Newta Gingricha. Uoči izbora, on i njegova supruga Gena snimili su video u kojem pozivaju evangelike da iziđu na izbore i glasaju protiv predsjednika Obame. Naveli su kako bi u slučaju pobjede Baracka Obame “naša zemlja kakvu poznajemo mogla biti zauvijek izgubljena”. Na republikanskim predizborima 2016. Norris je podržao republikanskog senatora iz Teksasa Teda Cruza, a ne budućeg predsjednika Donalda Trumpa.

Jedan od posljednjih Norrisovih istupa u javnosti odigrao se 2019. godine, kad je potpisao ugovor o sponzorstvu s proizvođačem lakog oružja Glock. Ugovor je naišao na kritike javnosti i nekih njegovih obožavatelja, koji su smatrali da je sklopljen u lošem trenutku, zbog porasta pucnjava u školama u Sjedinjenim Američkim Državama. Teško je u ovom slučaju ne primijetiti tragični nesporazum između Norrisa kao akcijskog junaka filmova o borilačkim vještinama, koji najčešće gaje svojevrsni prezir prema vatrenom oružju, i stvarnog Chucka Norrisa, koji u poznim godinama promovira Glock. Njegovi politički stavovi i podrška “snažnim vođama”, poput Ronalda Reagana, također su u kontradikciji s većinom njegovih filmskih likova, koji su najčešće usamljenici koji se donkihotovski bore za pravdu protiv otuđenih centara moći. Slično bi se moglo reći i za još jednog junaka filmova o borilačkim vještinama, Stevena Seagala, kojemu je Vladimir Putin 2016. godine dao rusko državljanstvo. Seagal je nastavio podržavati Putina, koji je najbliži idealu dijaboličnog moćnika protiv kojih se filmski Seagal cijelu karijeru borio, i nakon ruske agresije na Ukrajinu. Seagal je 2023. dobio od Vladimira Putina i posebno priznanje, Orden prijateljstva, koje mu je dodijeljeno za “međunarodni humanitarni i kulturni rad”, iako su obojica, i Seagal i Chuck Norris, zapravo zdušno, i u filmskom i u stvarnom životu, promovirali kulturu nasilja koja je neodvojivi, organski dio fame o Hollywoodu i američkom imperijalizmu.