Kad biste fotografa Marka Reayja sreli na ulici ili vidjeli na modnoj pisti, sigurno biste pomislili da živi kao i bilo koji drugi pripadnik modne industrije: i više nego udobno. Ipak on fotografira za poznate svjetske časopise, odjeva se u odjeću šivanu po mjeri i druži se s modelima.

No istina je da je Reay beskućnik. Od 2008. do 2014. godine spavao je na krovu jedne zgrade na Manhattanu, a ne u luksuznom penthouseu, kako bi pretpostavili.

Kad je redatelj Thomas Wirthensohn čuo gdje Reay provodi noći, odmah je znao da mora snimiti film o njemu. Tjedan dana kasnije, počela je produkcija filma 'Homme Less', dokumentarca o Reayovom životu koji je premijerno prikazan prošle godne na njujorškom festivalu dokumentarnog filma. I odjednom je cijeli svijet želio vidjeti Reayjevu životnu priču.

A sve je počelo početkom 1990-ih godina kad je Reay odlučio početi graditi karijeru u svijetu mode. Zarađivao je svega 10.000 dolara godišnje i nije bio pretjerano uspješan. 

Tad je prvi put upoznao i Wirthensona, koji je također bio zaposlen u modnoj industriji, iako će proći 20 godina prije nego dvojac postigne zajednički uspjeh filmom.

Reay se počeo baviti i glumom, pa je postao aktivni član sindikata glumaca, te je statirao u više serija i filmova, uključujući i 'Seks i grad' i 'Ljudi u crnom 3'.

2006. godine, Reay se počeo baviti fotografijom, te je fotografirao prvenstveno ljude koji su željeli da profesionalac ovjekovječi njihove uspomene s praznika. Doduše, nije bio uspješan koliko se nadao, te se u New York vratio praznih ruku.

Kratko je odsjeo u hostelu u Brooklynu, gdje je bio uvjeren da su kreveti puni stjenica. Zato je odbijao spavati kod prijatelja, kako i kod njih ne bi donio male napasti.

Reay je odlučio da će sve novce koje ima iskoristiti kako bi zadržao fotoaparat, mobitel i kompjuter, i da će nastaviti graditi karijeru kao fotograf, bez obzira na sve prepreke koje su stajale pred njim.

Nudio je svoje usluge brojnim urednicima modnih časopisa, nadajući se da će ga zaposliti tijekom New York Fashion Weeka. Tom prigodom ga je zaposlio časopis 'Dazed' (za koji radi i danas), ali je i dalje jedva sastavljao kraj s krajem.

Zbog toga je 2008. godine počeo spavati na krovu zgrade u kojoj je živio njegov prijatelj koji mu je i dao ključ od ulaza, iako nikad nije saznao da Reay spava iznad njega.

Reay bi ponekad koristio javne kupaone kako bi se oprao ili obrijao. "Ne želim da me ljudi sažaljevaju. Zato nisam beskućnik, nego jednostavno nemam krov nad glavom", izjavio je fotograf koji se učlanio u lokalnu teretanu u kojoj bi vježbao, tuširao se i spremao svoje stvari u ormarić.

Nije mu bilo lako kriti od drugih da je beskućnik, te nije olako pristao na snimanje dokumentarca. Bojao se da će ga razotkriti, izbaciti iz društva ili čak uhititi. Ali je na kraju ipak shvatio da je spreman riskirati.

Wirthensohn se prisjeća tog razdoblja: "Reay je djelovao kao milijunaš. Šokiralo me kad mi je konačno otkrio istinu. U početku sam mislio da se šali".

To su mislili i drugi, koji su ostali zapanjeni kad su vidjeli film koji se snimao tri godine, a koji razotkriva ideju o velikom američkom snu, te prikazuje koliko se percepcija razlikuje od stvarnosti i koliko se stigmatizira beskućnike.

A iako je prije više od godinu dana napustio 'svoj krov', Reay i dalje nema stalni dom, piše Business Insider.