U nizu povijesnih zgrada u središtu Zagreba i danas se nalaze izvorni lusteri, rasvjetna tijela koja su važan dio arhitektonske i kulturne baštine grada. Riječ je o predmetima visoke obrtničke vrijednosti - u nekim slučajevima i umjetničke - koji su nastajali u različitim razdobljima, najčešće krajem 19. i početkom 20. stoljeća, a nalaze se u interijerima kazališta, palača, sakralnih objekata i javnih institucija. Među najpoznatijima su golemi secesijski lusteri u zgradi Hrvatskoga državnog arhiva na Marulićevu trgu, prepoznatljivi po svojoj raskoši, očuvanosti i povijesnoj vrijednosti, koji se često navode kao jedan od reprezentativnih primjera povijesne rasvjete u Zagrebu.

Izvorno građena kao nacionalna i sveučilišna biblioteka, kasnosecesijska zgrada Rudolfa Lubynskog primjer je totalnog dizajna u kojemu je taj slavni arhitekt projektirao ne samo građevinu nego i sve elemente u njoj. Upravo su lusteri u velikoj čitaonici najbolji primjer stilskog jedinstva arhitekture, ukrasa i opreme interijera. “Lusteri koji krase veliku čitaonicu izrađeni su prema nacrtu arhitekta Rudolfa Lubynskog u Beču, kod obrtnika Nicolausa Mundta. Postavljeni su u zgradu tijekom 1913. godine, kada je zgrada i završena”, rekla je načelnica Odsjeka za kulturno prosvjetne aktivnosti Hrvatskog državnog arhiva Marina Selnik. Impozantni prostor velike čitaonice visine 30 metara savršeno je udomio dva golema lustera teška po 970 kilograma. Izrađeni od kristalnog stakla i mjedi - visine od 760 cm i promjera 320 - lusteri su inspirirani klasicističkim oblicima. “Baze lustera nalaze se pri stropu velike čitaonice. Na svakom su lusteru četiri baze veličine 540 puta 460 mm i pričvršćene su na sajle protuutega lustera. U lusteru se nalazi osam lampiona u dva reda izrađenih od mesinga, visećih kristalnih štapića i staklenih lanaca. Završni mesingani prsten nosi staklenu polukuglu i kristalne ukrase. Oba velika lustera imaju ukupno 21.088 staklenih ukrasa”, govori Selnik.

Dakako, lustere je potrebno povremeno spustiti kako bi se održavali i čistili. “Ranije se koristio mehanizam za ručno spuštanje lustera, koji se još uvijek nalazi ispod krova Arhiva”, kaže Selnik.

“Sada koristimo mehanizam na električni pogon pa se lusteri lakše i sigurnije spuštaju. Naše lustere održava licencirana tvrtka Kovinopojasar. Zadnje održavanje imali smo krajem 2025. godine, čišćenje je trajalo dva dana. Prije toga lusteri su se čistili prije desetak godina, a sada je namjera čistiti lustere svake četiri godine.” Zgrada Arhiva na Marulićevom trgu, koja se općenito smatra jednim od najljepših zagrebačkih arhitektonskih zdanja, građena je vrlo kvalitetno, što uključuje i lustere.

“Možemo izdvojiti da oba svjetska rata, Domovinski rat i dva potresa nisu prouzročili nikakvu štetu na lusterima. Dapače, tijekom zadnjeg, petrinjskog potresa 29. prosinca 2020. velika čitaonica bila je otvorena za korisnike. Iako je došlo do velikog podrhtavanja i ljuljanja, lusteri su ostali neoštećeni, a sigurnost korisnika nije bila dovedena u pitanje.”

Zgrada Hrvatskog sabora na Gornjem gradu prilično je stradala u potresima, no njezini brojni lusteri nisu oštećeni i čuvaju se na sigurnom do završetka obnove i ponovnog otvaranja što bi se trebalo dogoditi 2028. godine. Najdojmljiviji saborski luster svakako je veliki kristalni luster koji se nalazi u ovalu štukiranog stropa u velikoj saborskoj dvorani. Luster promjera oko jednog metra, visine 2,5 metara i težine oko 200 kilograma ugrađen je prilikom velike rekonstrukcije i proširenja saborske palače 1911. godine, i do danas je zadržao svoj izvorni oblik. Sastoji se od nekoliko jasno odvojenih funkcionalnih dijelova: gornje kupole s dekorativnom završnom zvijezdom poligonalnog oblika, koja služi kao centralni nosivi element za prihvat vertikalnih šipki i lanaca, centralne noseće vertikale koja preuzima težinu donjeg korpusa, a ujedno je ukrašena mjedenim lancima, girlandama i poligonalnim reljefnim ukrasima, te donjeg korpusa u obliku košare koji nosi glavninu rasvjetnih tijela s mjedenim elementima, perlastim dekorativnim rubovima, segmentima od opalnog lijevanog kristala oko kojih je postavljeno osam svjetiljki u istom stilu. Na početku obnove zgrade Sabora luster je razmontiran i zapakiran u drvene sanduke, te je trenutno pohranjen u kompleksu zgrada oko Vjesnikovog nebodera. Nadamo se da će tamo biti na sigurnom.

Posljednju restauraciju lustera u velikoj dvorani Hrvatskog sabora odradila je prije 20 godina tvrtka Dekor tvornica rasvjete d.o.o. iz Zaboka. Tom je prilikom napravljena cjelovita konstrukcijska obnova kojom je osigurana stabilnost i čvrstoća lustera, zamjena svih električnih dijelova te ugradnja tada novih metalhalogenih izvora svjetlosti kako bi se zadovoljile potrebe osvjetljenja za televizijske prijenose iz sabornice. Uz to je potpuno obnovljena površinska obrada mjedenih ukrasnih elemenata, pri čemu je sačuvan njihov izvorni oblik i obrada. Za potrebe jednostavnog čišćenja i održavanja, luster je montiran na nosač s električnim vitlom kojim se luster bez potrebnih intervencija na instalaciji ili samom lusteru spušta sa stropa. Čišćenje lustera provodi saborska služba održavanja najmanje dva puta godišnje u stankama zasjedanja Hrvatskog sabora, ali i prilikom svake zamjene žarulja.

Na impozantnom lusteru koji se nalazi u velikoj dvorani Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) žarulje se mijenjaju kad ih deset ili više prestane svijetliti. Neobarokna kazališna zgrada na današnjem Trgu Republike Hrvatske, koju su projektirali bečki arhitekti Fellner & Helmer, otvorena je 14. listopada 1895. kao reprezentativna operna, baletna i dramska kuća. Tada je u suterenu zgrade smještena električna stanica koju su napajala dva plinska motora snage 60 KS tvrtke Langen & Wolff. Motori su pokretali dva dinama snage 30.000 W, a u sustavu se nalazila i akumulatorska baterija koja je osiguravala da se u slučaju otkazivanja motora može održati predstava u trajanju od tri i pol sata. Cijeli električni sustav novog kazališta osmislila je i postavila tvrtka B. Egger & Comp. iz Beča. Na pozornici, u gledalištu, predvorju, hodnicima i drugim kazališnim prostorima postavila je ukupno 1250 žarulja i sedam lučnih svjetiljki, te impozantni luster koji veliku dvoranu HNK-a krasi do danas.

“Na lusteru se nalazi 96 rasvjetnih tijela od 60 W. Obično ga spuštamo dva puta godišnje, jednom prije početka kazališne sezone i drugi put kada desetak ili više žarulja ne gori”, rekla je Silvija Kolar, viša savjetnica za arhivsko gradivo u HNK-u.

Raskošni luster od mesinga i stakla - dimenzija četiri puta tri metra i težine od 847 kilograma - smješten je ispod oslikanog stropa, okružen dekorativnim malterima i ornamentima koji se tipično nalaze u velikim neobaroknim kazalištima 19. stoljeća. Visi na bogato ukrašenoj konstrukciji s lisnato-vrpčastim ornamentima i listovima akanta. Uz strop se oblikuje u kupolasti baldahin sa završnim vijencem, a metalne lajsne nose veliku staklenu polukuglu povezanu rešetkastom konstrukcijom s cvjetnim motivima. Bočno su pričvršćene svjetiljke sa zvonolikim staklenim sjenilima, dok se središnja kompozicija prema dnu sužava i završava velikim kruškolikim sjenilom. Za spuštanje i podizanje lustera u HNK-u koristi se električno vitlo koje je 2001. proizvela i ugradila njemačka tvrtka Mannesmann Dematic.

U povijesnim zgradama Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu nalazili su se prije početka obnove nakon potresa 2020. mnogobrojni i stilski raznorodni lusteri. Najmonumentalniji od svih jest veliki kristalni luster iz 19. stoljeća u Preporodnoj dvorani palače Drašković u Opatičkoj ulici na Gornjem gradu. Izrađen od pozlaćenog mesinga s bogatim nizovima brušenih kristala, prvotno je konstruiran za svijeće, a u kasnijim razdobljima prilagođen je plinskoj odnosno električnoj rasvjeti. U potkrovlju palače nalazi se dobro očuvani funkcionalni mehanizam za dizanje i spuštanje tog lustera radi održavanja i čišćenja. Preporodna dvorana, pa tako i luster, posljednji put prije potresa temeljito su obnovljeni 1994. godine.

U palači HAZU-a na Zrinjevcu, koja je u završnoj fazi cjelovite obnove, projekti za rasvjetu interijera bili su uključeni u Bolléov Gesamtkunstwerk.

“Pretpostavlja se da su lusteri napravljeni u bečkim obrtnim radionicama, a pojedini i u ljevaonici zagrebačke Obrtne škole. Lusteri su bili sastavni dio dekoracije u reprezentativnim prostorima palače HAZU: u tri salona su se nalazili kristalni lusteri, u dvjema sjedničkim dvoranama metalni lusteri većih dimenzija u kombinaciji sa zidnim aplikama, a u atriju palače manji, metalni s rasvjetnim tijelima u dvije razine s funkcijom obasjavanja arkada”, doznaje se od glasnogovornika HAZU-a Marijana Lipovca. Nakon potresa 2020. povijesni lusteri su pažljivo skinuti i pohranjeni u privremene čuvaonice vrijedne građe i inventara Akademije. Oni će biti uključeni u cjelovitu obnovu, što će uključivati konsolidaciju konstrukcije lustera, novo, suvremeno i sigurno ožičenje te čišćenje i popravak oštećenih dijelova.

Povijesna zgrada Hrvatskog glazbenog zavoda (HGZ) u Gundulićevoj ulici, sagrađena 1876. godine, također prolazi kroz proces cjelovite obnove nakon potresa. Veliku dvoranu Zavoda osvjetljavala su tri raskošna istovjetna metalna ‘holender’ lustera, sa staklenim tanjurićima ispod svijeća - odnosno žarulja - no oni su postavljeni puno godina nakon otvaranja zgrade.

“Znamo da su tamo od otprilike 1936. godine, kada je provedena velika obnova cijele zgrade. Luster koji je bio u maloj dvorani u istom je stilu, no posebnost je bila da je imao zelene tanjuriće ispod svijeća. Ne zna se sudbina prijašnjih, vjerojatno originalnih lustera, koji su srećom zabilježeni na fotografijama s kraja 1920-ih i početkom 1930-ih”, rekla je voditeljica knjižnice i arhiva HGZ-a Nada Bezić. Lusteri su se čistili jednom godišnje, početkom koncertne sezone. “S tavana su se spuštali lanci koji su ih držali, tako da su lusteri bili u visini čovjeka. U čišćenju su sudjelovale naše spremačice, a posljednjih godina angažirala se profesionalna tvrtka. Lustere je palio inspicijent u kinstlercimeru, odnosno umjetničkoj sobi, neposredno uz pozornicu. Naravno da su lusteri imali sustav koji dozvoljavao postepeno zatamnjivanje.”

Zgrada na uglu Ćirilometodske i Trga sv. Marka na Gornjem gradu - u kojoj se nalazi velika svečana dvorana zagrebačke Gradske skupštine - izgrađena je 1833. godine, a sadašnja rasvjetna tijela postavljena su tijekom velike obnove od 1968. do 1975. godine prema projektu arhitekta Andrije Mutnjakovića. Tom je obnovom svečana dvorana minimalno izmijenjena i zadržani su svi povijesni elementi. Oslik stropa je obnovljen, a postavljena je velika središnja stropna svjetiljka izrađena od čelika, mjedi i kristalnog stakla. Oko središnje, uvučene ukrasne rozete s florealnim motivom, nalaze se dva, stepeničasto postavljena obruča formirana od nizova oktogonalno rezanih i brušenih kristala koji su zaključeni gustim nizom štapičastih kristala. U uglovima svečane dvorane, ispod galerije, nalaze se četiri manje, potpuno jednake stropne svjetiljke košarastog oblika koje oblikovanjem i materijalom korespondiraju sa središnjom stropnom svjetiljkom. Zbog veličine i težine nosač velike stropne svjetiljke osiguran je sajlama u potkrovnom prostoru te se uz pomoć vitla svjetiljka spušta sa stropa zbog održavanja, zamjene žarulja ili redovnog godišnjeg čišćenja.

Najveća sakralna građevina u Hrvatskoj, crkva na zagrebačkom Kaptolu punog imena katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i sv. Stjepana i Ladislava, nedavno je - po dovršetku prve faze obnove nakon potresa - ponovno otvorila svoja vrata vjernicima. Tri velika lustera koji su se nalazili u središnjem brodu zasad nisu vraćena na svoja mjesta, a - kako neslužbeno doznajemo - neće se ni vraćati kako ne bi svojom težinom opterećivali tek obnovljeni gotički svod katedrale koji je u potresu pretrpio prilična oštećenja. Za te je lustere ionako teško tvrditi da pripadaju u hrvatsko kulturno nasljeđe: u katedralu su postavljeni tek 2001. godine nakon što ih je donirao jedan hrvatski iseljenik iz Sjedinjenih Država - prije toga godinama su ukrašavali svodove kockarnice Gold Coast u Las Vegasu. To dakako ne znači da u katedrali nema povijesnih lustera. Naprotiv.

Kao što je dobro poznato, zagrebačka je prvostolnica pretrpjela velike štete u potresima 2020. godine. Za pregled stanja nakon potresa i zaštitu svih elemenata inventara angažiran je Hrvatski restauratorski zavod (HRZ). “Od 2020. do jeseni 2022. godine konzervatori-restauratori specijalizirani za kamenu plastiku, drvenu polikromiranu skulpturu, slikarstvo, namještaj, štukaturu i metal te povjesničari umjetnosti obavili su pregled cjelokupnog sakralnog i umjetničkog inventara katedrale i sakristije”, rekla je pomoćnica ravnatelja za pokretnu baštinu HRZ-a Janja Ferić Balenović.

Donesene su preporuke za zaštitu inventara tijekom obnove in situ - najčešće unutar konstrukcija obloženih OSB pločama s vratima i otvorima za cirkulaciju - a dio predmeta premješten je u privremene čuvaonice. “Što se povijesnih rasvjetnih tijela tiče, pregledano ih je 66 komada (11 tipova), od kojih su tri tipa lustera.”

Prvi tip obuhvaća osam zidnih lustera postavljenih na izvornim nosačima, prema nacrtima Hermanna Bolléa i u izvedbi Antuna Mesića s kraja 19. stoljeća. Izrađeni su od kovanog željeza sa zlatnim premazom, elektrificirani, dimenzija približno 35 puta 35 cm i visine oko 113 cm. Oblikovani su filigranskim lisnatim viticama i dekorativnim krakovima koji završavaju rasvjetnim tijelima u obliku svijeća. Nakon potresa 2020. godine ti su lusteri demontirani, obilježeni i pohranjeni unutar katedrale, dok su nosači ostali na izvornim pozicijama. Drugi tip čine dva velika lustera iz sjevernog i južnog broda katedrale, napravljena prema nacrtima poznatog bečkog arhitekta Carla Rösnera sredinom 19. stoljeća. Izrađeni su od mesinga i oslikanog stakla, s dodatnim bojanjem i zlatnim premazom, dimenzija približno 230 puta 380 cm. U potresu 1880. godine nisu stradali te su obnovljeni i 1885. ponovno postavljeni.

Riječ je o neogotički oblikovanim svjetiljkama s arhitektonski modeliranim, poligonalnim središnjim dijelom i oslikanim staklima: u južnom brodu s figuralnim prizorima bliskima nazarenskom bečkom krugu, a u sjevernom s geometrijskim motivima. Nakon najnovijeg potresa demontirani su i smješteni u zaštitne konstrukcije unutar katedrale. Napokon, u središnjem brodu katedrale evidentirana su četiri lustera iz 20. stoljeća, dimenzija približno 90 puta 115 cm. Izrađeni su od mesinga i kovanog željeza sa zlatnim premazom. Svaki ima dva sjenila: unutarnje, kupolasto i perforirano, te vanjsko, šesterostrano oblikovano s dekorativnim motivima cvjetova s četiri latice i stiliziranih listova. Nakon potresa ocijenjeni su kao dobro očuvani. “Zbog visine na kojoj su postavljeni, procijenjeno je da lusteri neće biti izloženi oštećenjima prilikom građevinskih radova te ih nije potrebno izmjestiti s izvorne pozicije.”