Frontmen Whitesnakea: Penzija je zabranjena riječ
David Coverdale frontmen je hard rock benda "Whitesnake" koji će 3. srpnja na zagrebačkoj Šalati održati još jedan koncert u sklopu svoje turneje naziva “The Flesh & Blood”. Nekadašnji član Deep Purplea (tri je godine bio njihov pjevač) koji je surađivao i s velikanima poput Jimmyja Pagea s kojim je 1993. snimio album za Express govori o karijeri, otkuda vuče inspiraciju, sluša li rap i hip-hop te planira li u mirovinu.
Album "Flesh & Blood" uskoro izlazi, hoće li biti nekih žanrovskih iznenađenja, novih glazbenih smjerova ili pak suradnji? Što možemo očekivati od turneje?
Inspiracija velikim djelom proizlazi iz toga kako su članovi benda nevjerojatno bliski, a uz to genijalni glazbenici. Briljantno je raditi sa tako izvanrednim ljudima i profesionalcima, s kojima smo prošli i pobjede i poraze. Ono što možete očekivati od turneje jest da ćemo razvaliti, što drugo. Maksimalno ćemo se potruditi za svoje obožavatelje u Hrvatskoj, kao što uvijek i napravimo. Biti će to noć za pamćenje.
Prošli put ste u Hrvatskoj bili prije četiri godine, kako biste nas opisali kao publiku i obožavatelje?
Krasna ekipa. Jako dragi ljudi uvijek spremni nas fantastično ugostiti, pravi domaćini.
Ovo je Whitesnakeu 13. po redu studijski album, jeste li i dalje kreativni i ambiciozni kao, recimo, osamdesetih?
Mislim da to nije na meni da kažem. To moraju nakon izlaska albuma reći naši obožavatelji. Osobno, uvjeren sam kako je jedan od najboljih. Obožavam ga i jako sam ponosan jer smo napravili takav album koji ima sve motive koje Whitesnake obuhvaća, i kojima smo vjerni od samog početka.
Da razgovarate s nekime tko nije upoznat s vašim opusom, kako bi mu objasnili kako se vaš zvuk mijenjao kroz godine, tko su bili uzori...
Mislim da mi se ništa ne bi dalo objašnjavati. Sa nepoznatima rijetko kada pričam o svom poslu, samo kada dajem intervjue. Ne ulazi niti u moj privatni i obiteljski život, pričamo o drugim stvarima. Umjesto toga dajem svojoj glazbi da govori umjesto mene, to me dobro služilo proteklih 50 godina.
Deep Purple, Whitesnake i Coverdale-Jimmy Page između toga, kako je to biti rock institucija?
Ne razmišljam baš o tome. Teško je to možda za predočiti ali involviran sam u čitav niz drugih stvari koje nemaju veze s Whitesnakeom. Inače bih poludio. Whitesnake je 24/7 strast, ali i dalje nađem vremena baviti se drugim stvarima. Institucija, hah, zvučim kao muzej, ili kao ludnica.
U principu se trudim ne ići na mjesta gdje me se može maltretirati. Volim mir i tišinu jer mi je ostatak života jebeno glasan. Meditiram puno, na sreću, ili bih se negdje utapao u baru, možda čak i u Zagrebu.
Često spominjete tehniku pjevanja, iz trbuha (dijafragme), gotovo kao pjevači klasične glazbe - je li vam to već ušlo u mišićnu memoriju nakon svih ovih godina?
Je, zapravo jest. I dalje idem na satove pjevanja kod trenera za glas, učim nove tehnike disanja, radim na tome.
Mnogi se obožavatelji i dalje pitaju što se dogodilo između vas i Johna Sykesa, to je jedna od enigmatskih rock svađa. Je li istina da je on htio drugog pjevača (radi vaše upale sinusa) kako bi priveli snimanje kraju?
Ha, ha! Mislite da me htio napenaliti iz vlastitog benda, to je presmiješno. Morat ćete nastaviti pitati se dok ne izađe moja knjiga "How White Was My Snake". I dalje se smijem.
Nakon Deep Purplea, i prije Whitesnakea, jeste li bili zabrinuti za svoju karijeru, te što će biti s njom?
Naravno. Purple menadžment nije mislio da smo Glenn i ja, koji smo i dalje bili "novi dečki", dobra investicija. Bože, kako su jebeno u krivu bili. No da, bio sam jako zabrinut radi nedostatka podrške s njihove strane. No sada više o tome niti ne razmišljam, vrlo rado puštam svoje odvjetnike da se time bave.
Kada ste kod kuće, što slušate, imate li vi neke rock idole?
Slušam svašta, posebno uživam u klasici. Barok. Barok & Roll. Mozart, Bach, Vivaldi, Beethoven, Wagner... Ali kad partijamo s prijateljima tu je onda blues, soul i rock playlista. Imam jako eklektičan ukus. Volim i ono što se naziva "world music", volim glazbu iz Afrike, Indije, Japana, Kine, Portugala...
Slušate li pop ili rap?
Učim o svemu, pa tako i slušam sve. Moj sin i mladi asistent puštaju mi jako puno novog hip hopa i rapa. Jako mi se sviđa, ima tu nevjerojatno talentiranih ljudi. Sviđa mi se koliko međusobno surađuju. Glazbenik koji začepi uši na novitete i različitosti će na kraju sjediti u mračnom, tihom kutku.
S obzirom na vašu slavu i imidž, jeste li sretni s time kako vas tretira nova diskografska kompanija?
Imam odličan i vrlo osoban odnos s obje, i Frontiers i The Warner Brothers Family. Nemam se na što, barem do sada (kucam o drvo), požaliti.
Model funkcioniranja industrije se promijenio (prodaje se manje CD-a), morate li na više turneja radi toga? Uživate li u tome ili vam je dosta?
Ne, najčešće idem na turneju svake dvije godine. I to obožavam, nema boljeg od turneje s braćom zmijama i da rasturamo diljem planete, a i dalje prodajemo albume.
Ima sve više festivala i rock događanja, paše li vam to?
Nemam neki stav, što više to veselije, posebno ako je to nešto što publika želi.
Sada sam istinski najsretniji nego što sam ikad bio. Svaka era ima neku svoju magiju. Ali ne živim u prošlosti, nego učim iz nje i idem naprijed s onime što sam naučio. Naučio sam biti fokusiran, strpljiv, i dalje kreativan, to je za mene kisik. Raditi glazbu za četiri generacije je velika stvar, ali zapravo ne radim usporedbe. Bitna mi je sadašnjost, i sve što budućnost nosi.
Je li teško svako toliko izmijeniti se, izmisliti se iz početka. Otkud ideje?
Entuzijastičan sam oko života, tu vučem neku energiju i inspiraciju. Mislim da se to osjeti kad dođemo na pozornicu, i pokažemo svoje glazbene mišiće. I to vrijedi za svakog člana. Ako osjećati se ovako svježe i inspirirano znači "izmisliti" se iz početka, pristajem na tu karakterizaciju, hvala vam.
Svirali ste sa Jimmyjem Pageom, kakvo je to bilo iskustvo (osim što ste bili hit)?
Volim Jimmyja, i uvijek budem. Bilo nam je genijalno zajedno i na svu sreću održali smo svoje prijateljstvo kroz godine. Istinski mu se divim i stalo mi je do njega. On je, bez sumnje, jedan od najvećih i najboljih. Bila mi je izuzetna čast raditi s njime i upoznati jednog od svojih heroja i idola još od Yardbirdsa.
Slijedi li uskoro možda neki solo album?
Nisam siguran, imamo "zmijske" planove za sljedećih pet godina, ne znam gdje tu ugurati solo album.
Urbana legenda kaže kako je sa vama teško raditi, kako to komentirate?
Vjerojatno mi je zato tako teško dozvati toliko genijalnih glazbenika da surađujemo. Ako ne možete podnijeti vrućinu, odjebite iz moje kuhinje. Nemojte vjerovati svemu što čujete od "hejtera", ja ne vjerujem svemu, zašto bi vi?
Očekujete li prije koncerta nešto posebno od organizatora - crni wc papir, cure, smoothieje...?
Sve to srede moj menadžer i asistenti, moja ekipa. Ja se samo moram pojaviti i razvaljivati.
Imate li planove za penziju?
Žao mi je, ali supruga mi je zabranila da uopće koristim tu riječ.