Drugu godinu zaredom Europska filmska nagrada stiže u Hrvatsku. Dokumentarno-igrani film Fiume o morte redatelja Igora Bezinovića, koji se bavi fašističkom okupacijom Rijeke prije stotinjak godina, osvojio je Europskog Oscara za najbolji dokumentarac na dodjeli u Berlinu. Time je Hrvatska nastavila niz započet prošle godine, kada je u kratkometražnoj kategoriji slavlje donio film Čovjek koji nije mogao šutjeti Nebojše Slijepčevića. Tim povodom prenosimo priču o glavnom glumcu Ćenanu Beljuljiju, s kojim je u veljači 2025. razgovarao novinar 24sata Davor Lugarić.

Vozač kamiona Čistoće u Rijeci, sindikalist, otac, muž i - glavni glumac. Sve je to simpatični Ćenan Beljulji, jedan od glavnih glumaca u filmu Igora Bezinovića “Fiume o morte”.

- Brat Šempsi me u glumu uveo prije sedam godina, ali uglavnom sam bio statist. Nisam znao zidati, raditi keramiku, ništa, pa mi je rekao ‘Dođi ovdje, ne trebaš ništa znati, a nešto se i zaradi’. Za ovaj sam film vidio oglas na Facebooku. Mislim si ‘Pa to je Rijeka!’, iako nisam odmah shvatio tematiku, ali što me briga za fašizam, idem nešto zaraditi - kaže nam veseli Ćenan Beljulji, zvani Keno.

A u filmu “Fiume o morte!”, koji je inovativan i raskošan hommage gradu Rijeci, glumi talijanskog pjesnika i zagovaratelja rata Gabrielea D’Annunzija, koji je prije stotinjak godina zauzeo grad Rijeku.

- I ja sam pripadnik manjine, a kada sam se počeo pripremati za ulogu, shvatio sam kakav je D’Annunzio čovjek bio, a bio je fašist. Nije to bilo lako, on je u Rijeci bio omražen, bio je fašist, ali u Italiji je za neke i danas heroj - ispričao nam je Beljulji.

VELIKO PRIZNANJE Priča o kokainu, dinamitu, nogometu: Kako je film o Rijeci dobio EU Oscara

"Fiume o morte!" originalan je film koji kroz izrazito inovativan stil progovara o fascinantnoj i široj javnosti nepoznatoj povijesnoj epizodi. Naime, tematizira povijesni događaj u kojem je talijanski pjesnik i zagovaratelj rata Gabriele D'Annunzio prije stotinjak godina zauzeo grad Rijeku. 

"Poezija, kokain, dinamit, puške, nogomet, avioni, pokućstvo koje leti kroz prozor, koncerti, zatvori, sunčanje, tisuće vojnika, milijuni metaka, beskonačni govori i čak jedan čudnovati kljunaš… Sve su to dijelovi jedne od najbizarnijih okupacija u povijesti čovječanstva. Građani Rijeke ovim su filmom, nakon 100 godina, dobili priliku preuzeti povijest u svoje ruke i kroz film ispričati svoju verziju događaja", najava je filma.

Nije bilo Ćenanu lako kada ga je Igor Bezinović upitao bi li glumio baš D'Annunzija.

- Jednog lijepog dana čovjek je došao i pitao me bih li ja bio glavni glumac. Rekao sam si 'Pa ovaj nije normalan' i odmah se ugrizao za jezik. Pomislio sam ako me to pita, valjda on nešto vidi u meni, a ja sam vidio dobar honorar. Odgovorio sam mu da nema boljeg čovjeka od mene. I da me nikad režiser to nije pitao. Trebao sam na ljestvama držati govor na talijanskom, rekao sam 'Ma kakav talijanski', a on kaže 'Evo ti tekst'. Pitao sam potom je li D'Annunzio bio veliki govornik, rekao mi je da jest. I mislim si 'Pa nema većeg govornika od mene'. Ako baš hoće nešto revolucionarno, nema većeg Che Guevare od tebe, govorio sam sam sebi. Pročitao sam, rekao mi je da je odlično - otkrio nam je Beljulji.

Nije to bilo sve. Jedan od razloga za ponudu uloge je i sličnost s D'Annunzijem. A bio je ćelav.

- Keno, jesi se uvalio, rekao sam si. Moram biti ćelav. Nisam kod kuće to isprva nikome ni rekao. Samo ženi, a ona kaže 'Pusti me'. I onda dan D, Igor veli 'ajde. Pitao sam tada kći Medinu bi li mi obrijala glavu. I ona me oćelavila. Prvo mašinica, onda žilet. I onda je sin Bilal otišao na internet, on je zaje..., i veli 'Iznenađenje!' 'Ma nisu te uzeli bez veze, tata.' Nemoj se zafrkavat, kažem mu ja, a on mi odgovara 'Ma, tata, ti si pravi fašist". A dobro, imam nos i malo bacam na D'Annunzija - prisjetio se Beljulji.

Vježbao na poslu

Riješio je frizuru, honorar, ali tek ga je čekalo ono najteže: utjeloviti D'Annunzija.

- Rekao sam redatelju Igoru Bezinoviću da ode po profesionalca, ali on je odgovorio kako bi to bilo prejednostavno. Ja sam učio u školi talijanski, ali nisam znao taj dijalekt. Kad me uvjerio da ipak glumim D'Annunzija, počeo sam se pripremati, istraživati, dao sam sve od sebe. Mislio sam 'Ako Igor riskira, ja moram dati sve od sebe'. Zvao sam ga često, zbog uloge, oko pokreta, pa ruke, noge, tijelo, baš sve sam proučavao. Na poslu sam učio tekst, svi su mi se smijali - rekao nam je kroz smijeh Keno pa nastavio:

- Bio sam tada na papuči, odnosno praznio kontejnere. I rekao sam kolegi neka radi, a da me ne ometa jer moram vježbati govor.

Njega su dosad utjelovili Izet Medošević, Albano Vučetić, Tihomir Buterin, Andrea Marsanich, Massimo Ronzani i Milovan Večerina Cico.

Priča nam kako se po Rijeci penjao na klackalice i ljuljačke kako bi uvježbavao govor. S njim na snimanjima bio je i sin Bilal, osim u Veneciji.

A možda i bolje da tamo nije bio.

- Vidio sam kako su se počeli skupljati oko nas ljudi u crnom, neki dečki. Rekao sam Igoru 'Što se događa? Ljudi su u crnom i sve ih je više'. Predstavili su se, bio je to neki fan klub D'Anunnzija. Snimali smo onda kod njegove kuće, na samom kraju kanala, gdje je bolestan ležao, morao sam to glumiti, a gospođe su mi vikale s prozora kako me vole. U Rijeci fašist, a tamo ga svi vole - priča nam Ćenan.

Dugo je redatelj Bezinović radio na ovom filmu, a predugo je, barem mu se tako činilo, Ćenan čekao premijeru.

- Čekalo se, a ja sam gnjavio Igora. Montaža je malo potrajala. Ja sam imao osjećaj da će to biti veliki hit. I kad je došlo do premijere, prikazivanja u Rijeci i Rotterdamu, ja sam se raspao. Doživio sam to kao svoje dijete. Bilo mi je to jako emotivno, ali bio sam i jako ponosan. Nisam spavao uoči premijere, znao sam da će me vidjeti puno ljudi i da će biti iznenađeni - rekao je Ćenan pa dodao:

- Rekao sam dvojici sinova da idemo kod frizera. Spremili smo hlače, sakoe, parfeme, supruga i kći, koja je uzela slobodan dan na poslu, išle su na frizuru. Na kraju su svi bili ponosni, sretni zbog mene. A i zbog sebe, u jednoj sceni u filmu ja držim govor na balkonu, a uz mene su supruga Avdija i sin Bilal.

Ćenan je rođen u Kosovskoj Mitrovici, ali ubrzo je došao u Rijeku, gdje je završio osnovnu i srednju ugostiteljsku školu. Neko je vrijeme bio konobar, a onda ga je otac "povukao" u Čistoću.

Ćenan je želio tamo, a mudri mu otac rekao "smeća će uvijek biti". Bilo je to 1999. godine, a Ćenan je još u riječkoj Čistoći. Sad je i napredovao.

- Imao sam prekvalifikaciju u vozača kamiona 2019. godine. Neka se nađe - rekao je Ćenan, koji je i sindikalist. Zbog toga je te iste godine, 2019., dobio nagradu "Kastavac godine".

- To je sve bilo zbog sindikalnih aktivnosti. I kada sam dobio nagradu, umjesto da me unaprijede, ja sam degradiran, maknuli su me s Kastva. A prvi put je dobio nagradu netko tko nije odande. I dobio sam čestitke sa svih strana, osim od poslodavaca. Sad sam prije nekoliko mjeseci počeo voziti kamion, u 53. godini, kažu neki da sam budala. Ali ja volim raditi, ja sam iz radničke obitelji - rekao je Keno i za kraj poručio:

- Ja samo želim živjeti. I upoznati Jennifer Lopez. Samo to.