Zemljopisno i etnički, Grenland je smješten u Sjevernoj Americi, no politički i povijesno bliži je Europi. Prvi dolazak Nordijaca na Grenland vezuje se uz vikinškog moreplovca Erika Crvenog. U islandskim sagama, Erik Crveni bio je prognan s Islanda s ocem Thorvaldom, koji je počinio ubojstvo iz nehaja. Erik Crveni brodovima je krenuo istraživati ledenu zemlju, za koju se znalo da leži na sjeverozapadu. Nakon što je pronašao nastanjivo područje, nazvao ga je Grenland, navodno u nadi da će tako privući doseljenike.

Naziv Grenland, odnosno Zelena zemlja, odnosio se na relativno plodne južne fjordove. Više od 80 posto otoka prekriveno je ledom. Većina stanovništva živi u fjordovima na jugozapadu otoka, gdje je blaža klima. Grenlanđani su većinom mješavina skandinavskih naroda i Inuita. Materinji jezik, koji ima oko 50.000 govornika, pripada skupini eskimsko-aleutskih jezika. Grenland je bio pod norveškom upravom od 11. stoljeća do 1814., kad je vlast nad otokom preuzela Danska, čiji su kraljevi stoljećima prije toga vladali Norveškom. Nakon danskog preuzimanja otoka započinje ozbiljnija kolonizacija europskog stanovništva. Grenland je 1953. postao sastavnim dijelom Danske.

Lokalnu autonomiju dobio je 1979. godine. Šest godina kasnije, 1985., Grenland je referendumom napustio Europsku ekonomsku zajednicu, današnju Europsku uniju. Grenlanđani su 2008. izglasali prijenos više nadležnosti na lokalnu vladu, a to je stupilo na snagu u lipnju 2009. godine. Danska središnja vlada nadležna je samo za vanjsku politiku, sigurnost i financijsku politiku.

Glavni grad Grenlanda je Nuuk. Osnovao ga je norveški misionar Hans Egede 1728., u vrijeme dok je Grenland bio norveška kolonija. Nalazi se 240 kilometara od arktičkog kruga. U gradu živi oko 15.000 stanovnika.

Više od 90 posto prihoda od izvoza Grenlanda stiže od ribarstva, a u novije vrijeme snažno se razvija i turizam. Prema podacima Svjetske banke, bruto domaći proizvod Grenlanda iznosi 3,24 milijarde dolara, čemu treba pridodati i sredstva koja izdvaja središnja danska vlada, koja iznose više od 600 milijuna dolara na godišnjoj razini. Karakteristične šarene drvene kuće još su jedna posebna značajka Grenlanda. Osim što su duginim nijansama nadopunjavale prirodu, naslikane boje imale su i praktičnu svrhu, pri čemu je svaka boja označavala funkciju zgrade. Bolnice su bile žute, policijske postaje crne, poduzeća crvena, a tvornice ribe bile su plave. Važno je bilo moći raspoznati funkciju zgrade dolazeći s mora.

Povijesni korijeni Grenlanda uzbudljiva su mješavina prilagodbi različitih naroda i kultura na ekstremnu arktičku klimu, koja karakterizira najveći svjetski otok. Današnji eskimski preci Grenlanđana, Inuiti, došli su na Grenland prije nešto više od tisuću godina. Prije toga Grenland je bio naseljen u razdoblju od oko 4500 godina valovima imigranata koji su prelazili iz Kanade. Diljem Grenlanda mogu se pronaći ruševine i tragovi više kultura: kulture Saqqaq, kulture Dorset, kulture Thule i nordijske kulture.

Od 2500. pr. Kr. do 800. pr. Kr. južni i zapadni Grenland naseljavala je kultura Saqqaq. Većina nalaza ostataka iz tog razdoblja pronađena je oko zaljeva Disko, uključujući i nalazište Saqqaq, po kojem je kultura dobila ime. Oko 800. pr. Kr. kultura Saqqaq je nestala, a rana dorsetska kultura pojavila se na zapadnom Grenlandu. Nije poznato jesu li se ljudi iz Dorseta ikad susreli s kasnijim narodom Thule, Inuitima, odnosno Kalaalitima, precima današnjih Grenlanđana. Grenlandska kultura mješavina je tradicionalne inuitske i nordijske kulture.

Inuitska ili kalaalitska kultura ima snažnu umjetničku tradiciju koja datira tisućama godina unatrag. Važan dio kulturne baštine Inuita su pseće zaprege. Knud Rasmussen (1879. - 1933.), grenlandsko-danski polarni istraživač i antropolog, bio je prvi Europljanin koji je prešao Sjeverozapadni prolaz psećim zapregama, koji je ostao upamćen kao “otac eskimologije”. Rasmussen je rođen na Grenlandu, kao sin danskog misionara i majke Inuitkinje.

Djetinjstvo je proveo na Grenlandu među Kalalitima, gdje je naučio govoriti kalalisutski jezik, loviti, voziti pseće zaprege i živjeti u surovim arktičkim uvjetima.

“Moji sugrađani bili su Grenlanđani, od najranijeg djetinjstva igrao sam se i radio s lovcima, pa su mi čak i teškoće najnapornijih putovanja saonicama postale ugodna rutina”, izjavio je jednom prilikom.

Rasmussen je, također, putovao 16 mjeseci s dva inuitska lovca psećim zapregama preko Sjeverne Amerike do Nomea na Aljasci. Proveo je dva dana u Rusiji, koju je morao napustiti zbog problema s vizom, gdje je intervjuirao nekoliko lokalnih Inuita, Yupika.

Otkrio je da govore istim jezikom kao i drugi Inuiti. Njegovo putovanje opisano je u djelu “Preko Arktičke Amerike” (1927.), koje se danas smatra klasikom književnosti o polarnim ekspedicijama. Ovo putovanje nazvano je i “Veliko putovanje psećim zapregama” te je dramatizirano u kanadskom filmu “Dnevnici Knuda Rasmussena” iz 2006.

Grenlandska glazbena baština spaja tradicionalne inuitske oblike s modernim žanrovima. Tradicionalni inuitski bubnjarski ples i pjesma, poznati kao “qilaatersorneq”, temelj su grenlandske kulture. Qilaat, bubanj s okvirom izrađen od naplavljenog drveta ili rebara morža i prekriven životinjskim želucem ili mjehurom, svira se udaranjem štapom po rubu odozdo. Ove su izvedbe služile raznim svrhama, uključujući zabavu, duhovne ceremonije i rješavanje sukoba kroz dvoboje pjesama, gdje bi se sudionici međusobno natjecali kako bi riješili sporove.

Godine 2021. UNESCO je priznao inuitski bubnjarski ples i pjevanje kao dio nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Dolazak kršćanskih misionara u 18. stoljeću doveo je do potiskivanja bubnjarskih plesova, koji su smatrani poganskim. Zamijenilo ih je polifono zborsko pjevanje. Europski kitolovci uveli su instrumente poput violine i harmonike, a to je dovelo do razvoja “kalattuuta” ili grenlandske polke, koju karakteriziraju brzi plesovi koji se izvode tijekom zajedničkih okupljanja. Dio kulturne baštine Grenlanda predstavlja i karakteristično inuitsko grleno pjevanje, koje je nastalo kao dio duhovnih, obrednih ceremonijala. U suvremeno doba Grenland ima neobično živu glazbenu scenu. Bend Sume, koji je osnovan ranih 1970-ih, bio je pionir grenlandske rock glazbe. Bili su poznati po politički angažiranim pjesmama u kojima su zagovarali kulturnu neovisnost.

Nanook, još jedan poznati grenlandski pop rock bend, osnovan 2008., bio je poznat po pjevanju na grenlandskom i odbijanju brojnih ponuda za prelazak na engleski, inzistirajući na kulturnoj autentičnosti.

Ostali značajni grenlandski glazbenici su Chilly Friday (rock), Siissisoq (rock), Nuuk Posse (hip-hop) i Rasmusa Lybertha (folk). Lybertha je 1978. nastupao na danskom nacionalnom finalu za Eurosong pjevajući na grenlandskom.

Povijest grenlandskog slikarstva započela je s Aronom von Kangeqom, koji je sredinom 19. stoljeća prikazivao stare grenlandske sage i mitove u svojim crtežima i akvarelima.

U 20. stoljeću razvilo se pejzažno i animalističko slikarstvo, kao i grafika i ilustracije knjiga s ekspresivnim koloritom. Kiistat Lund i Buuti Pedersen postali su poznati u inozemstvu uglavnom kroz svoje pejzažne slike.

Anne-Birthe Hove birala je teme iz grenlandskog društvenog života. U Nuuku se danas nalazi muzej likovnih umjetnosti, Nuuk Art Museum, koji je na jednome mjestu objedinio grenlandsku likovnost.

Također, svjetski poznati danski suvremeni umjetnik Per Kirkeby, pjesnik, filmski redatelj i kipar, živio je nekoliko godina na Grenlandu. Darovao je svoje 24 značajne slike, koje danas vise u grenlandskoj sabornici.

(Kirkeby je kao slikar surađivao s poznatim danskim redateljem Larsom von Trierom stvarajući naslovne motive poglavlja u filmovima “Lomeći valove” i “Antikrist”, kao i vizualne efekte za uvertiru filma “Plesačica u tami”.)

Najvažnija kulturna tradicija Grenlanđana je izrada tupilaka, skulptura osvetničkih čudovišta, koja se prakticira unutar šamanskih tradicija.

Ova kalalisutska riječ znači duša ili duh preminule osobe i opisuje umjetničku figuru, obično ne veću od 20 centimetara, isklesanu uglavnom od bjelokosti morža, s raznim neobičnim oblicima.

Ova skulptura zapravo predstavlja mitsko ili duhovno biće koje je oživljavano ritualnim pjevanjem.

Danas je tupilak izgubio svoj izvorni, obredni karakter te postao puki kolekcionarski predmet zbog svoga grotesknog izgleda. Moderni obrtnici još koriste autohtone materijale poput vune mošusnog vola i ovce, krzna tuljana, školjki, rogova soba ili dragog kamenja.

Osim tupilaka, danas se diljem Grenlanda mogu kupiti figure u kamenu, kosti, koži i perlama, koje potječu iz inuitske mitologije, koje su vrlo cijenjene kao kolekcionarski predmeti koji odražavaju duh Grenlanđana.