Jasna Vaniček-Fila diplomirala je češki i talijanski jezik i književnost, a zatim se okrenula novinarstvu i medijima, gdje je radila više od 20 godina. Članica je Vijeća za elektroničke medije i nacionalna koordinatorica kampanje za sigurnost novinara Vijeća Europe i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, doktorandica sociologije s obranjenom temom iz područja sociologije medija i komunikacije, a od 2016. godine predaje i Međunarodnom sveučilištu Libertas. Iza sebe ima čitav niz uspješnih projekata te je ljubazno pristala na razgovor za Express kako bi nam ispričala nešto više o svojem radu i novinarstvu u današnjem svijetu.
Express: Nacionalna ste koordinatorica projekta za sigurnost novinara Vijeća Europe i OESS-a. Možete li nam reći nešto više o samoj kampanji ‘Novinari su važni’? Koji su ciljevi kampanje, kakve se aktivnosti provode u svrhu zaštite i sigurnosti novinara?
Kampanja Vijeća Europe "Novinari su važni" pokrenuta je na međunarodnoj konferenciji u Rigi 2023. i kao hrvatska nacionalna koordinatorica u nju sam uključena od samog početka, bila sam tamo te sudjelovala izlaganjem u raspravi s kolegama iz drugih zemalja. Glavni cilj jest poboljšanje sigurnosti novinara i zaštita slobode medija, a to nije moguće bez javnog angažmana, onoga što nazivamo podizanjem svijesti javnosti o ulozi novinara u čuvanju i, rekla bih, očuvanju demokratskog i pluralističkog društva.
Jer tada je primjerice iznesen podatak da je, prema podacima Platforme Vijeća Europe za promicanje zaštite novinarstva i sigurnosti novinara, od 2015. do 2023. zabilježeno više od 1600 upozorenja o ozbiljnim prijetnjama sigurnosti novinara i slobodi medija u Europi.
Održali smo tada i prvi sastanak nacionalnih koordinatora kampanje Vijeća Europe za sigurnost novinara te sam, tada kao predstavnica Ministarstva kulture i medija i hrvatska nacionalna koordinatorica, istaknula bitne korake u jačanju sigurnosti novinara koje smo, zajednički s novinarskim i medijskim strukovnim udrugama, akademskom zajednicom i resornim ministarstvima i institucijama, poduzeli u Hrvatskoj. A to je bilo u rujnu 2023. potpisivanje sporazuma o suradnji te dvaju protokola za zaštitu novinara Ministarstva unutarnjih poslova i novinarskih udruga, HND-a i SNH.
Jednako tako u Ministarstvu kulture i medija kontinuirano, još od sredine 2021. kada smo osnovali stručnu radnu skupinu za suzbijanje SLAPP tužbi, organizirali smo niz javnih edukativnih radionica za suce i novinare diljem Hrvatske. Zahvalna sam iznimno kolegama novinarima Dušanu Miljušu u ime SNH i Ivanu Buči, glavnom uredniku 24sata, kao i sucima i odvjetnicima te profesoru Hrvoju Lisičaru, stručnjaku za SLAPP i profesorici Matanovac Vučković koji su stručnim predavanjima i raspravama sudjelovali na svim radionicama za suce u sklopu centara Pravosudnih akademija u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Rijeci i Varaždinu. Tada je malo tko i znao što znači SLAPP i koliko su pogubni za novinarski posao takvi zlonamjerni sudski postupci i mislim da smo nizom edukacija i radionica, korak po korak napravili napredak ne samo u jačanju svijesti stručne, ali i opće javnosti o negativnim posljedicama takvim tužbi, nego nam i rezultati analize sudskih postupaka sukladno kriterijima EK, koju redovito provodi resorno Ministarstva pravosuđa, govore da se broj SLAPP-ova iz godine u godinu ipak smanjuje.
Istaknut ću primjerice i da smo prošle godine svi mi nacionalni koordinatori projekta za sigurnost novinara Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) bili u Grčkoj gdje nam je domaćin bio njihov Međunarodni centar obuke za zaštitu novinara i medijskih profesionalaca u Solunu. Naime, s obzirom na to da je tamo jedan od gorućih problema izvještavanje novinara s čestih prosvjednih skupova, oni na policijskoj akademiji čak prolaze konkretnu obuku kako se zaštiti od mogućih napada na takvih prosvjedima.
Express: Imate više od 20 godina iskustva u novinarstvu. U kojoj je mjeri vaše osobno iskustvo utjecalo na vaš rad u okviru programa za sigurnost novinara?
Smatram da je jako bitno ne samo u novinarstvu, nego općenito u životu, ne preskakati sve te puteve i stube koje moraš prijeći; ne zaobilaziti, jer svaki pošteno i odgovorno odrađen posao, iskustvo, važna je škola, nerijetko čak i veća od ijedne formalne "škole" koja nam stoji u životopisu. Počela sam u Bjelovaru kao novinarka kulture na tada Gradskom radiju, u listu Bjelovarac i kao dopisnica Večernjega lista. Poziv od urednika Večernjaka za mene je tada značio puno, a istovremeno i veliku odgovornost, kao ubrzo zatim i odlazak na javni servis HTV, u to doba jedinu nacionalnu televiziju. Tada smo mi mladi novinari imali jaku uredničku, mentorsku potporu, jer jasno je da su radio, novine i televizija dosta različiti mediji, polazeći od važnosti opreme teksta u pisanom novinarstvu, preko izravnog kontakta sa slušateljima primjerice, do televizijske slike, koja je sama važna informacija, tog snimateljskog pečata, bez kojega nema niti jedne dobre TV vijesti. Zahvalna sam stoga iznimno mojim prvim urednicima i uvijek u glavi nosim misao iz jednoga od tadašnjih razgovora – koliko je ljudi koji čitaju moje tekstove, slušaju moje vijesti i emisije o ovome i onome, a znaju o tome puno više nego ja, samo sam ja eto dobila mogućnost biti u mediju, na ekranu. I to je odgovornost - da budeš temeljit, da provjeravaš, da propituješ, istražuješ, da učiš svakog dana. Danas živimo u vremenu kad se čini da svi sve mogu, svi mogu pisati o bilo čemu, objavljivati na društvenim mrežama, doseg je znatno veći nego u tradicionalnim medijima, a odgovornost za napisano, izgovoreno? To je pitanje na koje nam nužno trebaju odgovori, ali je pitanje ne općenito, nego za svakoga sasvim osobno. Tako i za mene. Sigurnost novinara je zato ne samo to da možeš slobodno obavljati svoj posao na terenu, izvještavati s prosvjeda primjerice, da te ne vrijeđaju u komentarima ispod tekstova, da budeš pristojno plaćen za svoj rad, da svaki tvoj tekst bude potpisan imenom i prezimenom i da ga nitko ne prepisuje i ne prisvaja tvoj rad, da budeš novinarski i urednički neovisan od bilo kakvog pritiska. I to je nešto što je oduvijek jako bitno za novinarstvo, no u digitalnome svijetu, višestruko je krhkije, ugroženije, u neutaženoj gladi za konzumacijom vijesti, fotografija, videa.. kad sve treba biti odmah i sada, svi ti temelji u radu svakog novinara, dodatno su pod lupom. Točne, pouzdane informacije koje donosi neovisno, profesionalno i odgovorno novinarstvo i pristup pluralističkim informacijama, nisu fraza nego doista ključni stupovi demokracije. Tako da je u najširem mogućem smislu riječi, sigurnost novinara u njihovu radu, nešto što doista nema alternativu.
Express: Hrvatske protokole za sigurnost novinara predstavljali ste na različitim međunarodnim skupovima, a pohvalilo ih je i Vijeće Europe. Kakvo vam je to bilo iskustvo?
Hrvatska je bila doista među prvim državama u EU koje su usvojile protokole za sigurnost novinara, i to u rujnu 2023. godine. Smatram, a potvrdili su to i sami kolege novinari u javnoj raspravi na Voices - Europskom festivalu novinarstva lani u Zagrebu, da je to jako dobar primjer suradnje strukovnih novinarskih udruga HND-a i SNH s resornim Ministarstvom unutarnjih poslova. Prije samog potpisivanja sporazuma i dvaju pripadajućih protokola (o osiguravanju neometanog izvještavanja sa skupova od javnog interesa, kao i o protokolu o postupanju policije prilikom saznanja o kaznenom djelu počinjenom na štetu novinara i drugih medijskih djelatnika s ciljem stvaranja uvjeta za učinkovito i brzo provođenje kriminalističkog istraživanja) imali smo kvalitetnu svrhovitu raspravu, primjerice i o tome, trebaju li novinari koji izvještavaju s prosvjeda imati "press" prsluke, ili su tako označeni zapravo više "meta".
Drago mi je što je tu našu važnu inicijativu prepoznalo i Vijeće Europe i hrvatske su protokole službeno na svojim internetskim stranicama istaknuli kao primjer dobre prakse i drugim državama članicama. Imala sam prigodu, uz kolege iz Austrije i Norveške, na međunarodnoj konferenciji Vijeća Europe u Strasbourgu u rujnu 2024. održati izlaganje o našoj praksi i sudjelovati u raspravi te su našim putem zatim krenule i još neke zemlje u EU. Ono što je putno bitnije od toga, jest da smo mi zajedno, kolegica Marina Mandić iz MUP-a, uz predsjednika HND-a Hrvoja Zovka, ta prava koja proizlaze iz protokola predstavili i raspravili s novinarima izravno u novinarskim redakcijama u nacionalnim medijskim kućama, RTL-u, 24sata i Večernjem listu te Pixsellu, na HRT-u, Novoj TV, Jutarnjem listu, a zajednički smo dogovorili da će nam sljedeći korak biti odlazak i u redakcije lokalnih i regionalnih medija u županijama, gdje bismo na sastanku okupili i predstavnike medija i policije, tako da rasprava bude što konkretnija i djelotvornija. Da protokoli funkcioniraju na terenu već je niz puta potvrđeno, no radimo na tome da bude i što više novinara i policajaca upoznato s njima, a bitno je isto tako da novinari promptno prijave svaku prijetnju ili napad.
Express: Smatrate li da su novinari u javnom prostoru danas sigurniji nego prije, recimo, 20 godina? Ili je pak situacija obrnuta pa su danas zapravo još izloženiji?
Istaknula bih da je jako važno što je na razini cijele EU prvi put usvojen sveobuhvatni zakon - Europski akt o slobodi medija (EMFA) koji je stupio na snagu u kolovozu 2025., a prošlog tjedna u Saboru je usvojen i zakon kojim se na nacionalnoj razini osigurava provedba te uredbe koja izravno uređuje pitanja slobode medija, zaštitu novinara, transparentnost vlasništva i izvora financiranja, jačanje uredničke neovisnosti, zaštitu novinarskih izvora te postavlja stroža pravila državnog oglašavanja. Cilj je osigurati neovisnost medija od političkog utjecaja, a posebno je naglašeno i ograničavanje korištenja nadzornih alata protiv novinara koji se smiju primjenjivati samo u strogo iznimnim i jasno obrazloženim slučajevima uz neovisnu sudsku kontrolu. Hrvatska je među prvima u Europskoj uniji koja zakonski omogućuje punu primjenu te uredbe. Tako da naravno da svi očekujemo da se ovim zakonskim okvirom i konkretno primjene svi ti standardi zaštite novinara.
Novinari su u svome radu oduvijek, a posebice u ovim globalno nesigurnim vremenima, izloženi povećanim rizicima. U digitalnom dobu, prijetnje su se iz stvarnog svijeta dodatno preselile i nenormalno umnožile u komentarima na društvenim mrežama. To treba drastično suzbijati i sankcionirati, jednostavno i jasno reći da nije dopušteno prijetiti i vrijeđati, širiti govor mržnje, i jedna od svrha protokola s policijom koje ističemo svaki put u raspravi na njihovu predstavljanju u redakcijama jest – prijavljujte policiji sve prijetnje. Podaci MUP-a za 2025. kažu da su evidentirana 23 kaznena djela na štetu novinara tijekom obavljanja novinarskog posla, od kojih je najčešće kaznene djelo prijetnje. Drugo najčešće kazneno djelo počinjeno na štetu novinara u 2025. godini jest prisila prema osobi koja obavlja poslove od javnog interesa ili u javnoj službi. Od evidentiranih 7 takvih kaznenih djela, 6 ih je razriješeno i počinitelji su prijavljeni. Statistika kaže da je koeficijent razriješenosti 86 %, dakle policija učinkovito radi svoj posao.
Express: Održali ste i konferenciju ‘Europa i Hrvatska u digitalno doba: sloboda govora i odgovornost medija’, u čijem je fokusu bilo pitanje o slobodi govora te nacionalna, europska i globalna perspektiva Uredbe o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga, poznatije kao Akt o digitalnim uslugama ili DSA. Možete li nam reći nešto više o tom projektu?
Ono što svi vidimo i znamo jest da nam treba sigurnije i pravednije internetsko okruženje te je upravo stoga Akt o digitalnim uslugama, poznatiji kao DSA, iznimno važan skup pravila koji ima ključnu ulogu u odgovoru na razne internetske prijetnje – od zaštite maloljetnika, suzbijanja širenja dezinformacija i govora mržnje, povrede intelektualnog vlasništva kao i zaustavljanja raznih financijskih prijevara. Ta uredba je važna i stoga što potvrđuje da je sve što je nezakonito u stvarnome svijetu, nezakonito i "online", na internetu. Inicirala sam organizaciju ove konferencije o primjeni DSA, kao nacionalna koordinatorica projekta Vijeća Europe "Novinari su važni" i članica Vijeća za elektroničke medije, u suradnji s Predstavništvom Europske komisije u Hrvatskoj i HAKOM-om, koji je nacionalni koordinator nadležan za njenu provedbu, jer su digitalne platforme u posljednjih nekoliko godina znatno promijenile medijsko okruženje, koje je danas gotovo neprepoznatljivo. Bitno je dovesti u korelaciju, odnosno dijalog, velike digitalne platforme i medije. Jer, kao što znamo, osim DSA, na snazi je i EMFA (Europski akt o slobodi medija) koji obvezuje velike digitalne platforme da u slučaju uklanjanja ili ograničavanja vidljivosti nekog sadržaja, o tome i komuniciraju s medijima. Svima nam je bitno da dezinformacija ne bude, no ako neka velika digitalna platforma odluči ukloniti ili ograničiti doseg nekog medijskog sadržaja, to, prema EMFA-i mora detaljno obrazložiti i dati 24 sata za odgovor medija. Dakle, nitko nema pravo i ne smije biti nikakav ekskluzivni gospodar internetskog prostora, a treba imati na umu i to da sloboda govora uvijek podrazumijeva i odgovornost. Čuli smo na konferenciji, primjerice, od stručnjakinje iz predstavništva EK da Europska komisija trenutačno protiv vrlo velikih digitalnih platformi (VLOP) ima čak 15 postupaka u tijeku u vezi s usklađenošću pružatelja usluga 10 VLOP-ova i vrlo velikih internetskih tražilica (VLOSE) s obvezama iz DSA, uz više od 150 zahtjeva za dostavu informacija. I to su činjenice koje dosta govore u kakvom vremenu živimo i stoga će ova tema i dalje biti više nego aktualna.
Express: Organizirali ste niz radionica s ciljem suzbijanja SLAPP tužbi te ste izdali i brošuru s najvažnijim informacijama. Koji su neki osnovni koraci kada je u pitanju suzbijanje SLAPP tužbi?
Krenuli smo još sredinom 2021. godine s tom trajnom bitkom protiv SLAPP tužbi, koje su prepoznate kao problem u cijeloj Europskoj uniji, pa tako i kod nas. Riječ je o neutemeljenim, zlonamjernim sudskim postupcima koje pokreću moćni pojedinci ili subjekti u društvu, ne radi ostvarivanja prava, već im je glavna svrha zastrašivanje, utišavanje kritičkih glasova u društvu o pitanjima od javnog interesa. Mete nisu samo novinari i mediji, već i zviždači, istraživači, organizacije civilnog društva i udruge koje se bave temama zaštite okoliša, kao i umjetnici primjerice, i stoga je bitno takve zlonamjere tužbe prepoznati u ranoj fazi i odbaciti ih ili odbiti. Upravo stoga sam s kolegama iz strukovnih novinarskih udruga, Pravosudne akademije, medijskih nakladnika, profesorima prava i odvjetnicima specijaliziranim za tu problematiku, resornim Ministarstvom pravosuđa, kao što sam već i bila rekla, krenula s organiziranjem edukacija i radionica za suce diljem Hrvatske. Ali održali smo i edukacije za lokalne medije u suradnji s Predstavništvom Europske komisije u Hrvatskoj, što je jednako bitno, jer znamo da su oni posebice na toj lokalnoj razini, nažalost, izloženi raznim pokušajima pritisaka pa i zlonamjernih tužbi sa svrhom ušutkavanja ili cenzuriranja. Isto tako objavili smo edukativnu brošuru (online i tiskano izdanje) radi suzbijanja SLAPP tužbi koja je distribuirana novinarima, urednicima, HND-u, SNH, DZNAP-u te Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Pravosudnoj akademiji za potrebe edukacija sudaca, Ministarstvu kulture i medija, HOK-u, kao i Mreži 11 anti-diskriminacijskih kontakt točaka koje djeluju diljem Hrvatske u sklopu Ureda pučke pravobraniteljice. Osim toga, Pravosudna akademija održala je u 2025. isto tako tri edukativne radionice o SLAPP-u u Zagrebu, Osijeku i Splitu, kojima je obuhvaćeno 27 sudaca i sudskih savjetnika općinske i županijske razine, a dogovoreno je održavanje daljnjih edukativnih radionica o SLAPP tužbama u Zagrebu i regionalnim centrima i u svibnju i lipnju ove 2026. godine.
Jako je bitno i što ćemo uskoro dobiti i Zakon o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje od očito neosnovanih tužbi ili zlonamjernih sudskih postupaka, u čijoj izradi sam, uz predstavnike Ministarstva pravosuđa, HND-a, Vrhovnog i drugih razina sudova, Hrvatske odvjetničke komore, Ureda pučke pravobraniteljice, profesora prava, i sama sudjelovala kao članica radne skupine. Nacrt prijedloga tog zakona Ministarstvo pravosuđa u veljači je uputilo u javno savjetovanje. Riječ je o implementaciji tzv. Anti-SLAPP EU Direktive, a njime je zaštita proširena u odnosu na Direktivu koja se odnosi samo na prekogranične postupke, i na nacionalne postupke. Isto tako, važno je što se predviđaju postupna jamstva među kojima rano odbijanje tužbe, osiguranje procijenjenih troškova postupaka i naknada troškova, kao i novčane kazne za zlonamjernog tužitelja i do 20 tisuća eura.
Express: Diplomirali ste talijanski i češki jezik i književnost te ste sudjelovali na brojnim međunarodnim simpozijima o češkom jeziku. Kako gledate na odnos Hrvatske i Češke na području književnosti i kulture?
Kao bohemistica po struci, ali već i činjenicom da sam rođena Daruvarčanka i da sam tamo završila i češku osnovnu školu, hrvatsko-češki odnosi, jezik ovdašnje manjine koji se u gotovo 200 godina, logično, znatno promijenio i stalno se mijenja, oduvijek su mi predmet interesa. Radeći na HTV-u u redakciji Prizme, napravila sam tijekom 10 godina više od 400 reportaža, intervjua, dokumentarnih emisija na češkome jeziku, i to je uistinu bogatstvo susreta s ljudima, običnih i neobičnih priča koje pronađete i donesete javnosti. A simpoziji o češkome jeziku su s druge strane važni jer struka mora pratiti i bilježiti što se događa u tim mijenama jezika koji živi u različitim sredinama u Hrvatskoj, tijekom vremena, nuditi prijedloge kako ga što duže očuvati. I stoga mi je drago što sam uz kolege iz Češke i hrvatske stručnjake mogla dati i svoj mali doprinos. No svakako bih htjela reći da je neizmjerno važnu ulogu u mom školovanju, pa i životu imala jedinstvena i sjajna, naša vrhunska bohemistica i prevoditeljica, moja profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Dubravka Dorotić Sesar. Uz sve druge moje profesore koje isto tako cijenim, ona mi je bila taj profesionalni i ljudski svjetionik.
Reći ću i da sam imala sreću tijekom svog novinarskog posla na HRT-u intervjuirati na češkome jeziku slavnog češkoga oskarovaca Jiřija Menzela, a kasnije, kada je radio dokumentarne filmove "Naše more, vaše more", i kratko surađivati s njim i on je, rekla bih, jedna od najboljih potvrda tih trajno izvrsnih hrvatsko-čeških odnosa. Radio je niz godina u Hrvatskoj, koju je nazivao i "drugom domovinom", bio istinski zaljubljenik u Dubrovnik. Zahvalna sam za te susrete i razgovore. Spomenut ću i da je bilo zanimljivo i poticajno, u vrijeme popularnosti češkog pisca Michala Viewegha kod nas i tada njegove "ultra" popularne na hrvatski prevedene knjige "Odgoj djevojaka u Češkoj", ugostiti ga na županijskom radiju u Bjelovaru, gdje sam vodila i uređivala emisiju Sat kulture. To su doista neki od nezaboravnih razgovora i iz današnje perspektive čini mi se da nam možda i nedostaje još više takvih "dobrih veza". Češko veleposlanstvo u Zagrebu, kao i hrvatsko u Pragu, u posljednjih nekoliko godina doista je uložilo veliki trud u kontinuiranom razvoju naših kulturnih veza, od koncerata, tradicionalnog tjedna češkog filma, izložaba, no osobno bih voljela vidjeti i više hrvatsko-češke kazališne razmjene te u tom smislu posebno treba istaknuti prošlogodišnje sjajno uprizorenje mjuzikla "Jadnici" u zagrebačkom kazalištu Komedija glasovitog češkog redatelja Stanislava Moše.
Kao što je poznato, bogata je i prepoznatljiva i kulturna djelatnost i češke manjine u Hrvatskoj sa sjedištem u Daruvaru, tako da bih rekla da, tko traži kulturu, taj je i nađe.
Express: Na Libertas međunarodnom sveučilištu radite kao vanjski suradnik već 10 godina te predajete kolegij Mediji i turizam. Što vam je najvažnije u radu sa studentima?
Činjenica jest da se, premda je ona naravno uvijek bitna potvrda, ne studira za diplomu s kojom ćemo se slikati, nego za stvarno znanje koje ćemo moći primijeniti na poslu, u životu. Učenje napamet gomile činjenica i njihova reprodukcija ne bi li se postigla neka brojka zvana ocjena, to stvarno nije nešto što bi služilo ijednom studentu, a kasnije niti bilo kojoj tvrtki, ustanovi, bilo kojem radnom mjestu, odnosima među ljudima. Ne bih željela uskočiti u mrežu uvriježenih sintagmi tipa "škola za život" jer svaka škola, a posebice kad već dospijemo do fakulteta, jest naš život, pa kako se odnosimo prema stjecanju znanja i vještina, tako se, reći ću, i kasnije ponašamo na poslu. U svom radu sa studentima nastojim što više razviti upravo to propitivanje, povezivanje činjenica koje su nam u današnjem digitalnom dobu u velikim količinama na raspolaganju, ne više samo u udžbenicima i knjigama. Ljudska kreativnost, stvaranje novih vrijednosti i komunikacija ključni su. Primjećujem komparativno u ovih 10 godina kako je studentima sve teže javno govoriti, raspravljati o bilo kojoj temi, jer smo svi gotovo zarobljeni praćenjem i tipkanjima po raznim ekranima. Što samo po sebi nije loše, ako nam oni služe za kulturnu razmjenu, raspravu o temama koje nas zanimaju sa širokim krugom sugovornika, no očito je da nam tim silnim "skrolanjima" ponestaju svrhovite rečenice u dijalozima, tako da mi se čini da je međusobna komunikacija i rasprava ključna. Osim toga, istaknula bih da studenti, a zapravo i veći dio javnosti, nažalost, društvene mreže percipira kao medije, a one to nisu, nemaju novinare, urednike, uredničku odgovornost, ali su brže, dostupnije, responzivne i nerijetko zavaravajuće. I to je ovoga trena jedna od ključnih stvari, moramo znati zašto je važno, primjerice, istraživačko novinarstvo u bilo kojoj sferi, pa tako i u turizmu, jasno razlikovati promotivne tekstove od vijesti, biti pametan čitatelj i slušatelj.
Express: Što biste izdvojili kao glavne izazove na području novinarstva i medija danas? S obzirom na vaše dugogodišnje iskustvo u svijetu medija, kakva budućnost, prema vašem mišljenju, očekuje novinarstvo kao profesiju?
U prethodnim odgovorima izdvojila sam već neke od glavnih izazova s kojima se novinari i mediji danas susreću, jasno je da je novinarstvo kao struka danas doista na prekretnici. Promjene u navikama publike, dezinformacije, umjetna inteligencija kao alat, ali i kao prijetnja, što bi ipak trebalo iskoristiti u pozitivnom smislu, sve većem vraćanju istraživačkom novinarstvu, temama koje nam strojevi ne mogu producirati, vijestima kojima vjerujemo. Povjerenje u medije koje je sada prilično nisko (npr. prema Reutersovom izvješću za 2025. Hrvatska je među zemljama s najvišim izbjegavanjem vijesti - odmah iza Bugarske (63%), Hrvatska i Turska (61%) te Grčka (60%) bilježe najviše razine izbjegavanja vijesti u Europi), jasno nam signalizira gdje smo.
S druge strane, velika dominacija digitalnih platformi i društvenih mreža, što doprinosi padu prihoda medija, a kazuju to i podaci koje iznio izvršni direktor HUDI-ja Ozren Kronja na nedavnoj konferenciji – da od ukupno 340 milijuna eura prihoda od oglašavanja na digitalnim kanalima u Hrvatskoj, čak 240 milijuna odlazi Meti i Googleu, dok hrvatski izdavači od oglasnog kolača primaju samo 100 milijuna eura. Treba stoga sukladno usvojenim EU zakonima (DSA, EMFA, Akt o UI) ustrajati na obvezi da velike internetske platforme pruže veću transparentost algoritama, transparentijim izvještajima o moderiranju sadržaja a time povećanju njihovog doprinosa slobodi i pluralizmu medija kao i suzbijanju širenja nezakonitog sadržaja.
U ovom globalnom internetskom svijetu zatrpani smo stotinama portala s nizovima nerijetko prepisanih, prenesenih vijesti, tko to sve želi čitati? Rekla bih stoga da novinarstvo očekuje odmicanje od kvantitete na sve više kvalitete, produkcija autorskih sadržaja u bilo kojem mediju koji se temelji na provjerenim informacijama, originalnosti a time i izravnoj vezi s čitateljima, gledateljima i slušateljima. Čitamo i pratimo ipak novinare s imenom i prezimenom, koji poznaju tematiku o kojoj pišu, koji su dokazani autori, i to je jedina perspektiva.
