Naš život danas je nezamisliv bez interneta. Da svijet ostane bez mreže na nekoliko dana, broj onih koji bi u očaju vjerojatno počinili harakiri bio bi veći nego što bismo voljeli priznati. Očaju bi dodatno pridonijela spoznaja da svoj čin ne bi mogli uživo prenositi. Šala je crna, ali poanta ozbiljna: o internetu više ne govorimo samo kao o tehnologiji, nego i kao o jednom od osnovnih uvjeta suvremenog života.

Upravo tu pretpostavku Justin Smith-Ruiu odlučuje preokrenuti. Ovaj istaknuti povjesničar i filozof znanosti sa Sveučilišta Paris Cité pokazuje da ideja mreže, povezivanja i razmjene informacija nije izum iz Silicijske doline, nego koncept duboko ukorijenjen u ljudskoj povijesti. Smith-Ruiu nas vodi od drevnih komunikacijskih sustava, preko Gutenbergova tiskarskog stroja i tkalačkih stanova, sve do algoritama umjetne inteligencije i društvenih mreža. Njegova teza je jasna: internet nije radikalni prekid s prošlošću, nego logična i najnovija etapa u višestoljetnoj ljudskoj ambiciji da se nadvladaju prostor i vrijeme. U tom mozaiku susreću se stabla koja prenose signale, utopijski snovi prosvjetiteljstva, rani računalni eksperimenti i današnja ekonomija pažnje. Prvi dio knjige neće oduševiti površne čitatelje, ali briljira spojem intelektualne povijesti i filozofije koji ovdje ima ritam uzbudljive pripovijesti. Jednako snažno odjekuje i autorovo razočaranje. On bez oklijevanja proglašava kraj interneta kao utopije, prostora univerzalnog znanja i jednakih mogućnosti.

Tri su sile, piše Smith-Ruiu, ugasile rani optimizam: logika društvenih mreža koja svodi misao na gestu i sliku, globalno tržište informacija koje pažnju tretira poput zlata te priroda same tehnologije koja radije množi impulse nego misli. To nisu izumi našeg doba, nego digitalne inačice starih ljudskih poroka: taštine, pohlepe i površnosti, sad presvučene u kod i piksele. Internet se tako pokazuje kao nova verzija staroga trga, gdje se nekad trgovalo začinima i vijestima, a danas emocijama, pažnjom i podacima. Razlika je tek u tome što ova naša virtualna pijaca nikad ne spava. Njegov stil varira između akademske analize i duhovite, ponekad polemične proze. Ovdje treba pohvaliti i umijeće prevoditeljice. Čak i kad autor skreće u filozofska razmatranja udaljena od glavne teze, Smithova erudicija i sposobnost povezivanja neočekivanih primjera drže čitatelja budnim. Upečatljivo ostaje njegovo upozorenje da izračunavanje nije mišljenje, rečenica koja razotkriva opasnu naviku da ljudski um shvaćamo po modelu stroja.

I dok većina internetskih platformi podliježe komercijalnim zakonitostima, autor prepoznaje jednu iznimku: Wikipediju, koju opisuje kao rijetku svijetlu točku digitalnog svijeta. U konačnici, Smith-Ruiu ne piše samo o internetu, nego i o nama samima, našim ambicijama, zabludama i o svemu onome što ostaje kad tehnološki sjaj izblijedi. No zanimljivo je primijetiti da i ono što ostaje često je manje od onoga što smo očekivali, ali i više nego što smo znali da nam je potrebno.