Ulazeći u ured Ivana Maloče, producenta “Crno bijelog svijeta”, popularne serije koja ulazi u svoju četvrtu sezonu, u Jadran filmu u zagrebačkoj Dubravi, na zidu smo odmah uočili mnoge kartice s rasporedima snimanja, dan po dan, od početka do kraja. Letimičan pogled lokacija i prizora snimanja u očima amatera odmah mijenja sliku producentskog posla, formiranu u prizorima holivudskih filmova, gdje moćni moguli, Samuel Goldwyn, Louis B. Mayer, David O Selznick ili neki drugi čije ime poznajemo sa špica, sjede za velikim stolom, puše debele cigare, nose skupa odijela, zavode glumice i izdaju zapovijesti podređenima.
Ovo, odmah je jasno, više nalikuje na rudarski posao - jedna lokacija na jednom kraju grada, druga na drugom, jedan prizor u nekom stanu u Beogradu, drugi u Dubravi, pojedini prizori ne dulji od koje minute zahtijevaju veliki transport velike ekipe... Hm - sve to treba organizirati, uskladiti termine velikog broja ljudi, dobiti dozvole - to je posao za ozbiljne radnike. Ispred njegova ureda deseci su statista, a u garderobi stotine odijela, cipela i drugih predmeta iz ‘80-ih, po zidu garderobe vise fotografije iz starih novina, na njima su glumci, članovi CK SKH, TV voditelji, obični ljudi... “Crno bijeli svijet”, ova sezona, nastaje u jedinstvenim povijesnim uvjetima, kaže Maloča.

- Snimanje serije u ovakvim razmjerima, u okolnostima gdje nas je najprije pogodio Covid-19, a onda potres, je nešto što dosad nismo imali priliku iskusiti. Mi snimamo Zagreb ‘80-ih, točnije 1985., dakle ne možemo ne snimati grad, i onda izađete na, recimo, Šalatu, a na zgradi - crvene naljepnice.  OK, išli smo sa statičarom. Pa onda smo trebali snimati u Čučerju, opet crvena naljepnica. Stvarno je otišla zgrada, također smo je trebali sa statičarom pregledati. On je rekao: ‘Dobro je, možemo’. Dobili smo dozvole, od lokalnog dobrovoljnog vatrogasnog društva nadalje, kao i sve druge dozvole koje su trebale, ali nas je onda zaustavio gradski pročelnik za građevinu, koji je rekao: ne, nema snimanja. Morali smo reći - OK. Nije bilo druge, pa smo tražili lokaciju izvan Zagreba - rekao je.

Express: Kad ste, u normalnim okolnostima, trebali početi a kad završiti seriju?

U normalnim okolnostima trebali smo početi u veljači, i završiti negdje oko 15 srpnja. To bi bilo idealno. Mi snimamo četiri godišnja doba. Pripreme su trajale oko dva mjeseca. Međutim, kako je već prije nastupio Covid-19, kompletan sustav je pao, a onda je došao i potres, prebacili smo se na ljeto,  u nadi da će sve biti dobro. Nadali smo se da ćemo snimiti to ‘u rupi’, u sezonskom predahu od korone,  jer je bilo očekivanje da će se Covid-19 preko ljeta povući. Ali ne, do toga nije došlo. A snimati ne možete bez pripreme. Kad god da se snima, morate sve pripremiti.

Express: Već i normalan raspored snimanja serije je dosta zahtjevan?

Ovo je svaki dan - pogledajte što se sve snima u jednom danu (pokazuje debeli svežanj papira na kojima su ispisani prizori snimanja). Pogledajte  još jedan termin...

Express: O, pa to izgleda jako zaguljeno. Nismo to tako zamišljali...

Vi imate pred očima slike američkih direktora studija. U Americi direktori studija određuju koji će se filmovi snimati. Oni kažu - napravite pet filmova od pet milijuna dolara, tri od dvadeset, jedan od stotinu, pa se posao dalje dijeli i raspodjeljuje naniže. Da se razumijemo, i ja imam izvršnu producenticu i koordinatoricu produkcije, koje rade cijele dane na setu, nisam ovdje svaki dan, ali u pravu ste, riječ je o ozbiljnom, odgovornom i teškom radu.

Express: Što je, u dnevnim rutinama, promijenio Covid-19?

Od početka snimanja do sada 20 ili 30 ljudi išlo je na testiranja zbog korone. Možda i više. Neke sam morao slati, a neke sam poslao za svaki slučaj, radi kontrole, da se ne bi što desilo. Čim je netko sumnjiv, moramo provjeriti. ‘Odi se testiraj’, kažemo, a onda molimo Boga da je sve u redu. Kad su se testovi zaustavili - neko vrijeme nalazi nisu dolazili četiri dana - bilo je malo kritično. Pozoveš nekoga na snimanje, termin je za dva dana, a testovi nisu gotovi. To je bilo dosta problematično.  Svakoga dana morate donijeti bar deset odluka. Od tih deset dvije su rubne.

Express: Pretpostavljam da uvijek imate i scenarij B?

Ne. To nije moguće. Scenarij B de facto ne postoji za velike uloge. Ne daj Bože, recimo, Žungul se razboli... I vi sad njega možete probati prebaciti na neki drugi termin. Ali pogledajte statiste na ulazu - trideset ih je. Snimamo tu još pola sata i onda se selimo u  Jabuku. Gore je 35 statista. Da biste prevezli svu tu tehniku i ljude, treba vam od 20 do 30 vozila, kombiji, kamioni, unutra morate natrpati scenografiju, kamere, rasvjetu, raznu tehniku, garderobu, iskrcati to gore pred Jabukom gdje vas čeka ostatak ekipe. Pogledao sam maloprije cast listu. ‘Crno bijeli svijet’ ima 207 uloga. U široj ekipi imamo oko 120 ljudi koji rade već 5-6 mjeseci na pripremama i snimanju serije. To je ogromna ekipa. Imali smo i 2 tjedna drugu ekipu. Radimo svaki dan 12 sati šest dana u tjednu, a sedmi dan je slobodan. Međutim, zbog rokova, budžeta, pandemije, potresa, jednom riječi iznimno teških uvjeta, ljudi rade više od 13, pa i 14 sati, poneki sektori npr. garderoba, šminka, scenografija i 15–16 sati, neki nemaju ni slobodne dane, a ni noći jer snimamo i po noći. Glumci dolaze u garderobu i šminku 2 sata prije snimanja da ih pripreme za snimanje. Tako da glumci i sektor GiŠ (kako ga popularno zovemo) kreću najranije, ali ih nekad zna preduhitriti sektor režije ili produkcije ili rasvjete. Svaki dan je dan za sebe. Ukratko radi se jako puno, tako da i glumci padaju s nogu.

Express: I onda još nevolje s koronom? Gusti kontakti.

Da, radi se pod maskom, pa su ljudi nervozni i iscrpljeni. Kako ćete ovo raditi pod maskom? Sve te okolnosti usporavaju proces proizvodnje.

Express: Je li ovo jedina serija koja se snima kod nas?

Nije, Brešan, odnosno Croatia film, snima seriju ‘Dnevnik velikog Perice’. Oni rade nešto kraće, mislim da imaju 6 epizoda, mi imamo 12.

Express: A kako stojite s filmovima?

Filmovi imaju dvostruki problem. Prvo, ne mogu ili se teško mogu snimati zbog pandemije. ‘Crno-bijeli svijet’ snimamo jer smo počeli snimati kad nije bilo zaraženih, ali nije neka sreća. Stvarno je prenaporno, izrazito je stresno, jednostavno neizdrživo. Da bismo počeli raditi filmove, prvo se moraju stvoriti okolnosti, a drugo, čak važnije, potrebno je zatvoriti financijsku konstrukciju. No fondovi su se ‘zatvorili’, kao i države. Teško je doći do koproducenata. Neki čak nisu ni raspisali natječaje za ovu godinu, ne možemo aplicirati, recimo, u Sloveniji, Makedonija će za dva roka odlučivati samo jedanput. Tako su filmovi problematični i s financijskog aspekta. Nama se filmovi ne financiraju 100 posto već oko 50 posto, možda sad malo više, oko 60 posto, a na tržištu producent mora naći ostatak novca i zatvoriti financijsku konstrukciju. To su koprodukcije najčešće s producentima iz Slovenije, Češke, Slovačke, Makedonije, Srbije itd.

Express: Čini se da nas čeka rupa, u produkciji i programu?

Bit će određena rupa, no ima filmova koji su snimljeni prije epidemije, kao i onih koji se sad snimaju, ali pod izrazito rigidnim uvjetima. Naročito su takve strane koprodukcije. Evo, trenutno imamo i  jednu njemačku ekipu koja snima u Splitu. Snimaju, paze se, žive pomalo izolirano, drže se skupa, kao obitelj, statisti su udaljeni koliko je moguće od glavnih glumaca, i ide nekako. No stanoviti zastoj s ovakvim velikim serijama ili s filmovima će svakako biti.

Express: Kad se očekuje premijera?

Jesen-zima. Ne usudim se reći da ne ureknem da nam se nešto ne dogodi. Sad smo pred kraj snimanja, završavamo, 2. ili 3. listopada u Splitu, potom ulazimo u montažu, prve montirane epizode trebale bi biti gotove u listopadu, pretpostavljam koncem listopada, početkom studenog.

Express: Kako ‘Crno bijeli svijet’ kotira po regiji?

Dobro, svuda je rado gledaju, popularna je serija, rađena je za publiku i publika je voli. Glumci ali i ekipa mi pričaju da, kad kažu da rade na seriji, odmah ih pitaju kad će nastavak. Bježali smo od pretjerane težine, iako serija ima i određenu ozbiljnost.

Express: Koliko ste vi kao producent, odnosno Inter film, financijski napregnuti zbog ovog neugodnog stjecaja okolnosti?

Ne pitajte me za to...  Budan sam od četiri ujutro i pijem tablete za tlak.

Express: Kako premošćujete krizu?

Novac, cash flow, kola kao i prije, tu nema većih problema. Svaka producentska kuća je projektna. Radi kad ima posla, kad nema, smanje se režije koliko mogu, racionalizira potrošnja,  i čeka novi posao u nadi da će doći brzo, u suprotnom - ključ u bravu. Inter film je mali pogon, ali kad ne snimamo i mali pogon troši novac. Ova pandemija i potres se dogodio naglo i nenadano, fond za pokriće povećanih troškova izazvanih višom silom ne postoji. Nama nitko ne daje dodatne novce zbog toga što ćemo produljiti snimanje ili zbog pandemije ili potresa ili zbog poskupljenja projekta za 10-20 posto.

Express: Kakvi su vam srednjoročni planovi sa serijama i filmovima?

Mislim da će se zbog pandemije televizije okrenuti više prema snimanjima u studiju. Nešto će više zaživjeti sitcomi, studijska snimanja, dokumentarci. Tu je manje rizika nego u serijama. Mi ćemo se pokušati prebaciti na sitcome i takve serije jer će to tržište, pretpostavljam, tražiti.

Express: Do koje mjere smo mi, kao publika, osuđeni na reprize?

Pa, sad jeste, moglo bi se tako reći, osuđeni ste (smije se). Mi bismo, da citiram popularnu izjavu ovih dana, da radimo, snimamo, proizvodimo... ali stres je ogroman. Nemoguće je raditi ovakve velike projekte s toliko ljudi na toliko lokacija premda mi imamo maske, dezinficijense, mjerimo temperature, potpisujemo izjave o odgovornosti, pokušavamo biti maksimalno odgovorni kako virus ne bi ušao u ekipu, ali rizik je prevelik, uvijek kad mi zazvoni telefon, bojim se da me izvršna producentica ili koordinatorica produkcije ne zovu i kažu netko je zaražen. S tim liježem i ustajem svaki dan već 6 mjeseci.

Express: Jeste li neke projekte stavili sa strane?

Neke smo stavili sa strane a neke odbijamo. Ne možete uzeti neki film ako vidite da stoje koprodukcije, ako u Sloveniji neće biti natječaja, ako se ne zna kad će biti rok za natječaj u Makedoniji, u Poljskoj još ne znaju što će biti. Češka radi, Island čak i više, ali to nije dovoljno i sve se zbog pandemije brzo mijenja da je teško planirati.  

Express: Čujete li se s kolegama iz distribucije? Kinodvoranama ne cvatu ruže?

Čujem se, i premijera dokumentarca o Stepincu je odgođena. On se trebao prikazivati u kinodvoranama, ali je to odgođeno do 24. rujna, ići će u Blitz Cinestaru. Oni su otvorili dvorane, i nešto stidljivo imaju gledatelja, ali nije to kao prije. Zanima me kako će ići Stepinac. Kod nas je cijeli lanac u problemu. Imate statiste, njih 1200-1300, koji nešto zarađuju. Tu je catering, koji svaki dan radi stotinjak ručkova, pa kombije i kamione koji to sve prevoze, pa taksije, bravare, stolare, ličioce, knaufere... svi rade u studiju. Cijela piramida se urušava, ljudi malo pomalo bježe iz branše jer nemaju gdje raditi. Ne govorim o ljudima, autorima i glumcima koji ovdje imaju velike uloge, nego šire. Jako puno glumaca, većina ustvari, nisu zaposleni u kazalištima, oni su slobodnjaci i žive od filma i serija. Njima je jako teško. Imaju obitelji, moraju živjeti od nečega. Primjerice, Slavko Sobin ima vrt, netko ih je prozvao da idu kopati. Čovjek je glumac, ali i kopa. Na filmsku industriju vezano je puno ljudi, što se ne vidi u prvi tren. Evo primjer, u studiju smo sagradili stanove od knaufa koje ćemo nakon snimanja srušiti, odvesti na deponij i platiti. Gdje ste bili, nigdje, što ste radili, ništa, ha ha ha...

Express: Zadnjih je godina naša audiovizualna industrija, za razliku od drugih naših industrija, bila u dosta očitom usponu.

Da, zadnjih desetak, pa i više godina. Imali smo veliki uzlet, susjedne zemlje su se ugledale na nas. HAVC je bio uzor svima. U Srbiji su rekli da smo najbolji, dolazili su gledati kakav sustav imamo, ‘prepisivali’ su dijelove zakona i propisa, naši kolege su im pomagali. Sad rade jako puno.

Express: Kad se epidemija završi, nastavit ćemo dalje, energije postoje?

Da. Postoje energija, ljudi, manjka nam malo sredstava i pravi studio, mislim da postoji i volja ministarstva, struka je razgovarala s ministricom, očito ima volju, pomogla je struci i kod pandemije. Kreativne industrije, u koje spadaju TV i film, treća je po snazi u Europi. Prva je građevina, druga je ugostiteljstvo i treća je kreativna industrija. IT je, čini mi se, šesta-sedma. Ne govorim o igricama, one spadaju u kreativnu industriju.

Express: Iskorak prema novim modelima distribucije sadržaja, od kabela do YouTubea, koliko to mijenja stanje u industriji?

U priču su se ubacili igrači koji imaju puno novca, imaju veliku i široku distribuciju, shvatili su da mogu konkurirati klasičnim distributerima i studijima. Nama je time ponešto bolje, što ima više naručitelja i distributera sadržaja, možemo na više platformi plasirati svoj proizvod. Prije ste imali samo TV i kina, a sad imate masu platformi, od kina do clouda i počelo je natjecanje. Oni biraju sadržaje koji će im biti komercijalni. Neki kanali redistribuiraju hrvatske filmove, to nisu velika sredstva. Željeli bi da od nas naručuju  velike serije.

Express: Do kada će ići ‘CBS’? Do kada bude postojao interes publike?

Sad smo toliko izmučeni i bez energije da nemamo snage razmišljati što će biti dalje. Važem, odvagujem, a to i nije moja odluka nego odluka HRT-a. Ako oni zažele sljedeću sezonu, pozvat će nas pa ćemo vidjeti što ćemo. To će ovisiti i o novcu. Nama se budžet nije puno promijenio u odnosu na prvu sezonu prije 6 godina, a zahtjevi su svake sezone sve veći i cijene/troškovi sve viši.

Express: Koliko su išle ‘Bitange i princeze’?

Pet sezona.

Express: Bitange su kasnije imale dobar život? Reprize, YouTube, citati...

Da, one su se dobro primile, ali su se primile kasnije. U početku je to bilo ‘nula bodova’. Mi smo bili uvjereni da dobro radimo, ali početni feedback je bio loš. S HTV-om je teško dogovoriti drugu sezonu, ali zvala nas je Mara Nemčić i onda je krenulo. Sitcom se može brzo napraviti, pripremite ga za dva mjeseca, snimi se epizoda za 4 dana u studiju. ‘Crno-bijeli svijet’ se pisao skoro godinu dana. Nakon toga probe s glumcima... Onda scenaristi napišu u kojem se objektu snima a ta zgrada  - srušena. Ili napišu snimamo ispred ‘kockice’ a na kockici nova fasada... Takvih je slučajeva mnogo.

Express: Drugačije sam ja to zamišljao.

Moram priznati da je ova godina i sezona strašno stresna. Tko će to vjerovati, Covid-19 i potres. Da je to netko stavio u scenarij, to kod mene ne bi prošlo. Rekao bih mu  - ‘malo je previše’.

Express: Kako objašnjavate to da neke serije tek u ‘zagrobnom’ životu steknu kultni status. Evo, npr. ‘Zakon’. To ste vi radili?

Da. Mi znamo, kad vidimo predložak, hoće li nešto valjati ili neće, ali ne možemo nametati naručiteljima svoje kriterije. Danas postoje natječaji, povjerenstva, sukobi interesa. Ja uglavnom znam koji je scenarij dobar, i koji je dobar za što, ali televizije i onaj tko odlučuje o odabiru scenarija imaju svoja očekivanja - ‘treba mi nešto za mlađu publiku, za stariju, za urbanu’ itd. Kad smo radili ‘Bitange’, odmah smo znali da je to dobro. Za ‘Zakon’ smo znali da će biti pomaknutije kao i ‘Narodni heroj Ljiljan Vidić’...

Express: Meni je taj film bio odličan, a foršpan me odbio.

Scenarij je radio Lazić, režirao je Ivan Goran Vitez, zaboravio sam tko je radio foršpan. ‘Zakon’ je isto odlična serija. Mi smo drugu sezonu toliko htjeli i voljeli smo je da smo je radili upola jeftinije, ali HRT ju nije htio, tko zna zašto, valjda je bila malo rubna. Druga sezona kod sitcoma je uvijek bolja od prve, u međuvremenu vidite gdje treba doraditi i popraviti sljedeću sezonu. No do druge sezone je najteže doći.