"Jadna li je ta politička scena kad sam im ja sredstvo obračuna"

Boris Ščitar/ PIXSELL
Svakodnevno sam na ulici izložen verbalnim napadima, provaljeno mi je u stan, a sam vrh vlasti označio me kao državnog neprijatelja
Vidi originalni članak

Dok ga je Sindikat policije pokušavao optužiti da je za njegovu zaštitu trošen državni novac, nasilnici provaljivali u njegov stan, a Mira Furlan postajala prvakinja riječkog HNK Ivana pl. Zajca, njegov intendant Oliver Frljić osmislio je novi program - Tjedan posvećen ministru Hasanbegoviću, kojim to kazalište želi pridonijeti proslavi obljetnice osnutka NDH 10. travnja.

Na programu su dvije predstave: “Trilogija o hrvatskom fašizmu” i “Nad grobom glupe Europe” (nekad se zvala “Hrvatska rapsodija”) te poziva da se ministar “tragom ‘Trilogije’ s nama prisjeti prve i jedine prave hrvatske pobjede”.

Frljić je rođen u Travniku, treći i četvrti razred srednje škole završio je u Splitu, a uz režiju je diplomirao i religijsku kulturu. 

Priču svoje obitelji prikazao je u predstavi “Mrzim istinu”, koja godinama ne silazi s repertoara Teatra &TD. Radio je u svim najvećim kazalištima u regiji i svuda je izazivao polemike jer je dirao u teme o kojima još ne postoji konsenzus. 

Bavio se ubojstvom obitelji Zec, zločinima u Lori, Zoranom Đinđićem, srebreničkim masakrom i “otpisanima” u Sloveniji.

Uspjeli ste angažirati Miru Furlan u riječkom HNK Ivana pl. Zajca, koja se ulogom Kasandre nakon više od 20 godina vratila u hrvatski teatar. Što to znači za Rijeku i riječko kazalište?

Prve kontakte s Mirom Furlan ostvario je kolega Marin Blažević. Njezin dolazak u Rijeku pokazatelj je prepoznavanja onoga po čemu je riječko kazalište u ovom trenutku specifično - otvorenost, multikulturalnost, društveni angažman, odgovornost... Riječ je zasigurno o našoj najboljoj glumici. Uz ovaj dolazak, potvrde za kvalitetu našeg rada dobivamo i kroz koproducentske projekte u kojima su nam partneri neke od najvažnijih europskih kazališnih institucija: Wiener Festwochen, teatar HAU Hebbel am Ufer iz Berlina, Kunstfest iz Weimara, Zürcher Theater- Spektakel iz Züricha, Slovensko mladinsko gledališče iz Ljubljane... Vjerujem da je ministar Hasanbegović za sve njih čuo, da im redovito prati programe te da je svjestan što suradnja s njima predstavlja za hrvatsku kulturu. Drugi oblik potvrde kvaliteta onoga što radimo je i podrška koju smo naše kazalište - i ja kao njegov intendant - dobili od strane dva najznačajnija festivala u regiji - sarajevskog MESS-a i beogradskog Bitefa. Od hrvatskih festivala smo dobili znakovitu šutnju.

Kako se u vama nakon dolaska u Hrvatsku, prvo u Split pa u Zagreb, razvijao buntovnički i kritički duh?

Studij teologije, a kasnije i filozofije i religijske kulture pomogli su mi da Crkvu bolje sagledam iznutra, njezino naličje i licemjerje. Sramotni Vatikanski ugovori sklopljeni su kao kompenzacija za priznanje Hrvatske od strane Svete Stolice. Nijedna dosadašnja vlada se nije usudila raskinuti ih. S druge strane, domaća Crkva je obilato zahvaljivala HDZ-u za povlastice dobivene tim ugovorima u formi ideološkog unificiranja pastve i agitiranja za HDZ. Ta institucija nikad nije snažno ustala protiv socijalnog raslojavanja u hrvatskom društvu i njegovih uzroka. Isto tako, nikad nije progovorila o zločinima hrvatske strane u proteklim ratovima, kamoli imenovala njihove počinitelje ili nalogodavce. Kao moguću temu nekog budućeg diplomskog rada predlažem sociološko istraživaje o tome koliko katoličkih svećenika u Hrvatskoj poštuje celibat.

Što vas je najviše formiralo u tim godinama?

Rat. Kao šesnaestogodišnjak sam, došavši u Split, shvatio da “ne postoji dobar rat niti loš mir”. Nažalost, nacionalistički sustav vrijednosti stvoren u ratu nastavlja normirati našu stvarnost i danas. Reći jasno i glasno da se u ovom trenutku osjećaš ugroženo, danas u Hrvatskoj znači izložiti se riziku da te gospodin Brkić, drugi najjači čovjek HDZ-a, javno pošalje tamo gdje se nećeš osjećati ugroženo. Dakle, zadaća države, prema shvaćanju gospodina Brkića, nije stvoriti jednaku sigurnost za sve svoje građane, uključujući mrske manjine, nego staviti ih na verbalni traktor i poslati izvan granica Hrvatske, ako ih već ne može poslati dođavola.

Dobivate prijeteća pisma, lani su vas fizički napali, pojavio se grafit “Smrt Oliveru Frljiću”, a sad su vama i vašoj djevojci provalili u stanove. Kako se osjećate kao meta tih prijetnji?

Prijetnje, za koje su zeleno svjetlo dali predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i Tomislav Karamarko, pokazuju na što je sve spremna ova vlast u obračunu s onima koji ih žuljaju u javnom prostoru. Ta vlast je spremna, kao i Hitler tridesetih godina prošlog stoljeća, delegirati ulicu i paraobavještajnu zajednicu da se razračuna s onima koji ih se i dalje usuđuju kritizirati. Predstavnici te vlasti, kao npr. gospodin Tepeš, bez ikakvih moralnih skrupula sudjeluju u prosvjedu koji proklamira nacionalnu nesnošljivost, na kojem se izvikuje “Za dom - spremni!” i koji je bio neka vrsta hodajućeg manifesta za Hasanbegovićevu okupaciju medijske scene kojoj upravo svjedočimo. Ono što je ta avangarda desne revolucije, predvođena Karamarkovim prijateljem Bujancem, napravila Mirjani Rakić, bilo bi civilizacijsko dno, da Hasanbegović govor mržnje ulice nije preveo u institucionalni okvir i pokazao da nam do dna još ima. Nedavne smjene na HTV-u su legalizacija tekovina tog filoustaškog događanja naroda. Ostavka Mirjane Rakić autentičan je znak uspjeha državnog nasilja nad pojedinim javnim osobama i institucijama.

Je li policija otkrila provalnike u vaše stanove?

U ovoj situaciji su provale u moj i stan moje djevojke najmanje važna stvar. Puno je važniji i opasniji Karamarkov pokušaj preuzimanja potpune kontrole nad represivnim i obavještajnim aparatom. Ministar Orepić se nedavno zapitao što bi bilo kad bi sva vlast bila u rukama HDZ-a i Karamarka. Zaboravio je da smo tu situaciju već imali, a da je upravo Most doveo HDZ na vlast. Ali da i njega i cijenjeni publikum podsjetim kako je to kad HDZ ima svu vlast u rukama. Sjećate se kako je opljačkana društvena imovina ove zemlje kroz privatizaciju, kako je HDZ instalirao svoje kadrove u sve javne službe, prisluškivao novinare, nametao porez na šund neposlušnim medijima, zatvarao oči pred ratnim zločinima koje je počinila hrvatska strana... To je bilo prije dvadeset godina. Zamislite što je danas, s razvojem tehnologije, sposoban napraviti taj isti HDZ. Činjenica da za ranije krimene u borbi protiv vlastitih građana gotovo nitko iz HDZ-a nije snosio odgovornost ne daje puno nade da će ovaj put biti drukčije. Zanimljivo je da Tomislav Karamarko sam sebe javno titulira kao antitotalitarista, a bavi se jedino i isključivo čistkama i uspostavom kontrole nad represivnim i obavještajnim aparatom. Tipično antitotalitaristički.

Provalu u stan nazvali ste sredstvom političkog pritiska i nastavkom hajke protiv vas te za to indirektno optužili potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka i predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović.

Tomislav Karamarko vodi specijalni rat protiv dijela građana ove zemlje koji su kritički raspoloženi prema onome što on i stranka kojoj je na čelu rade. Predsjednica mu u tome sekundira jer nikad nije ozbiljno ni planirala zastupati sve građane ove zemlje nego primarno predsjednika političke partije iz koje je došla. Ne bih ulazio u to postoje li ikakve druge veze između nepoznatih počinitelja provala u stanove i Karamarka i predsjednice, ali bih svakako rekao da su njih dvoje svojim javnim iskazima dali zeleno svjetlo za ovakve oblike zastrašivanja “neposlušnih” građana.

Jeste li kao ravnatelj kulturne institucije očekivali podršku ministra kulture i njegove zamjenice Ane Lederer, oporbenih stranaka ili HDZ-ova Odbora za kulturu?

Od Ane Lederer očekujem da energičnije počne raditi na utvrđivanju nezakonitosti u zapošljavanju i radu Ozrena Prohića kao ravnatelja Opere u riječkom HNK. Također očekujem da se ozbiljnije pozabavi nalazom Državne revizije za 2013. u dijelu koji se odnosi na zagrebački HNK, točnije na nepravilnosti u poslovanju za koje je odgovorna kao tadašnja intendantica toga kazališta. Što se tiče potpore oporbenih stranaka, nisam je očekivao jer te stranke nisu, ni u vrijeme kad su neke od njih bile na vlasti, pružale podršku onome što se u Rijeci radilo, niti osuđivale sve pritiske kojima smo bili izloženi. One su svojom šutnjom legitimirale ono što je HDZ direktno i indirektno radio po pitanju stvaranja cijele ove histerije oko riječkog HNK. Jedini koji se kontinuirano oglašavao bio je riječki gradonačelnik Vojko Obersnel.

Na presici u povodu provale u stan pozvali ste kulturnjake da odlučnije bojkotiraju Ministarstvo kulture i suprotstave se fašizaciji kulture. Kako ste doživjeli ministra Hasanbegovića, jeste li se sastali s njim?

S Hasanbegovićem se nisam sastao, niti planiram. Jednostavno smatram da s deklariranim fašistima, a gospodin Hasanbegović se potrudio o tome ostaviti i pisane tragove, nema dijaloga. Nedavno sam pozvao intendante svih nacionalnih kazališta u Hrvatskoj da zajednički obustavimo rad dok ne dođe do Hasanbegovićeve smjene. To bi bilo učinkovito sredstvo pritiska, ali do sada se po tom pitanju nitko nije oglasio. Boje li se intendanti takvog oblika borbe ili smatraju da je ministar Hasanbegović zadavoljavajuće kadrovsko rješenje, to morate pitati njih.

Kako komentirate to što Karamarko nikad nije bio niti na jednoj predstavi u HNK Ivana pl. Zajca, ali vas optužuje za izvrgavanje ruglu hrvatske kulture?

Komentiram to činjenicom da gospodina Karamarka kultura zanima isključivo kao sredstvo obračuna s političkim neistomišljenicima. Zašto se taj isti Karamarko nije imao potrebu očitovati o načinu na koji je Hasanbegovićeva zamjenica vodila zagrebački HNK? Zbog toga što su njoj “hrvatsko” i “nacionalo” služili kao krinka za stjecanje nezakonite koristi? A to je teren na kojem je HDZ svoj na svome. Ana Lederer je samo poslušan kotačić u novoj epizodi HDZ-ova širenja nacionalne histerije koja je gotovo uvijek bila uvod u novi ciklus kleptokracije. Ovim putem javno pitam gospodina Karamarka koliko je puta u 2015. bio u kazalištu? A zatim i koliko je puta u životu bio u riječkom kazalištu?

Šef Nacionalnog sindikata MUP-a Kajkić prvo je izjavio da vas je policija vozila službenim vozilom po nalogu bivšeg ministra Ostojića i da je MUP potrošio na vašu zaštitu pola milijuna kuna, zatim je MUP to demantirao, a on se ispričao.

Kajkić je izrekao notornu laž, a onda je, ustrašen za svoju poziciju, nastavio lagati dalje. Dakle, da ponovim i Kajkiću i onima koji su ga instruirali da laže, nikad me nikakvo službeno vozilo MUP-a nije vozilo, niti sam imao bilo kakvu posebnu policijsku zaštitu. Kad jedan sindikalni predstavnik MUP-a izlazi u javnost s brojkom od pola milijuna kuna kako bi protiv mene dodatno nahuškao javnost, onda bi za to trebao podastrijeti i nekakve dokaze, a za sada smo kao jedini dokaz dobili njegove lažljive i kontradiktorne izjave. Njih se požurio prenijeti - zna se! - portal direktno.hr, bez ikakve provjere Kajkićevih navoda kod nadležnih instanci, što bi bio minimum novinarske profesionalnosti, i što bi istovremeno srušilo tezu koju su ovaj medij i nesretni Kajkić pokušali plasirati u javnost, naime da se na moju zaštitu troše enormni novci, dok je činjenica da sam gotovo svakodnevno na ulici izložen verbalnim napadima, da mi je provaljeno u stan, da su društvene mreže pune govora mržnje i prijetnji upućenih na moju adresu, te da me je sam vrh vlasti označio kao državnog neprijatelja.

Imate li dojam da se preko vas vode ratovi na političkoj i obavještajnoj sceni između vladajućih i oporbe?

Ako je to točno, nemam što reći nego jadna li je ta politička i obavještajna scena kad sam im ja sredstvo međusobnog obračuna.

Zovu vas iz mnogih gradova Njemačke, i da režirate, ali i da postanete kućni redatelj tamošnjih kazališta. Hoćete li što od toga prihvatiti?

Zanimljiva je domaća glupost koja te, dok radiš intendantski posao, optužuje da si loš, netalentiran, uhljeb, te da ne bi mogao živjeti od svog redateljskog rada u nekoj drugoj sredini. Kad izađeš s podatkom da imaš ponude za angažmane u sljedeće dvije godine, od kojih većina dolazi iz Njemačke, a jedna od njih uključuje i poziciju kućnog redatelja, onda ti kažu da ideš. Domaće palanačko mediokritetstvo, garnirano nacionalizmom, uvjek je ponajviše mrzilo kvalitetu jer je ona bila zrcalo vlastite ništetnosti. Javnost bi se, uključujući Karamarka, trebala dogovoriti sama sa sobom u čemu je zapravo problem sa mnom. Ako sam loš intendant - kako onda interpretirati povećanje broja pretplatnika dvije godine uzastopce, kao i povećanje ukupnog broja publike na našim programima, te spremnost vodećih europskih kazališnih festivala i institucija da s nama surađuju? Ako sam loš redatelj, otkud toliki interes njemačkih kazališta za suradnju sa mnom? Dok Karamarko i javnost razmišljaju, i ja ću razmisliti hoću li prihvatiti ponude koje su financijski sigurno unosnije i manje stresne od posla koji trenutačno obavljam. Jer sasvim je izvjesno da će se mojim odlaskom hrvatska kultura preporoditi. Zapravo, ja sam po svemu sudeći, zadnja prepreka na putu njezine potpune i ultimativne realizacije.

Posjeti Express