Mohamed Mbougar Sarr danas je sasvim sigurno jedan od vodećih senegalskih i afričkih pisaca, a nakon romana "Najskrovitiji spomen na ljude", koji mu je priskrbio i Goncourtovu nagradu, Fraktura mu je objavila i prvi, također nagrađivani roman "Bratstvo". S francuskoga ga je prevela Ursula Burger, a uredila Magdalena Blažević. U današnje doba, kad se u svijetu, a napose u Europi, često i s puno predrasuda, govori o puzajućoj islamizaciji zapadne civilizacije, "Bratstvo" je dragocjeno štivo u kojem autor ne štedi niti vjerske fundamentaliste (čiji su argumenti bez obzira na konfesije prilično slični i u pravilu se najgorljivije obračunavaju sa ženama), ali ni zapadnu civilizaciju što se napose može iščitati u precizno napisanom jetkom epilogu romana.

Naravno, treba reći da je "Bratstvo" roman o totalnoj islamizaciji dijela neimenovane većinski muslimanske države. Radnja se odvija u izmišljenom gradu Kalepu i okolici koje oružjem zauzima islamistički pokret nazvan Bratstvo. Islamisti kontroliraju javni i privatni život svih građana, ukidaju prilično liberalni način života te, primjerice, strogo zabranjuju seksualne odnose prije braka, koje kažnjavaju smrću na glavnom gradskom trgu.

U središtu ove surove priče ispričane na elegantni način je obitelj liječnika Malaminea Camare. Malamine i supruga mu Ndey Joor rođena Sarr (?!) imaju troje djece. Najstariji sin Ismail se u pubertetu udaljava od obitelji i postaje vjerski fundamentalist te ga otac potjera iz kuće, a tu su i sin Idrissa te kći Rokhaya, koji trpe posljedice vjerskog terora. Bratstvo je tako Rokhayi usmrtilo čak i psa jer pse smatra đavoljim životinjama koje treba eliminirati.

Gledajući stalna javna smaknuća, ali i pokornost naroda koji se boji Bratstva i u svemu ga ponizno slijedi i sluša, miroljubivi Malamine s grupicom živopisnih intelektualaca i nemirnih duša odlučuje pokrenuti novine kako bi probio medijsku blokadu u Kalepu te potkopao islamističku strahovladu. U međuvremenu i Ndey Yoor ispred vlastite kuće dobiva po život opasne batine od islamista jer je iz kuće izašla otkrivene glave, pa Malamine shvaća da je krajnje vrijeme za otpor protiv Bratstva jer je svakodnevni život postao neizdrživ. Ipak, treba reći da bi Ndey Yoor bila usmrćena da susjedi nisu napali policajce, čiji je šef Abdel Karim, vjerski fanatik, ali u isto vrijeme i iskreni, premda krajnje surovi idealist.

Kad se novine nazvane Rambaaj nađu na trgovima gradova koji su sapeti islamističkim jarmom, Abdelu Karimu je jasno da se mora hitno obračunati s pobunjenicima pa im priprema zamku. Spaljuje najčuveniju biblioteku u zemlji s drevnim spisima kako bi namamio protivnike vjerske diktature, pa u svoju policijsku mrežu hvata požrtvovni bračni par, sveučilišnog profesora Dethiea i vlasnicu knjižare Codou. A kad organizira njihovo javno smaknuće, radnja prolazi kroz katarzu te nemoguće postaje moguće, barem na neko vrijeme.

Mbougar Sarr je u svoje djelo uvrstio i dopisivanje dviju majki kojima su kći i sin ubijeni jer su prije braka vodili ljubav, kao što je opisao i fanatizam ne samo Abdela Karima, nego i Malamineova sina Ismaila i njegovu tragičnu sudbinu. No u fokusu ovoga romana nije niti obitelj Camara niti sudbina gradova koji se nalaze na rubu pustinjskog dijela jedne valjda afričke države koja je iz kolonijalnih stega prešla u one postkolonijalne i vjerske. U fokusu je pitanje islama samog, tj. pitanje kakav je islam uopće moguć, a onda i kakav je islam danas doista. Sa svojim krajnje oskudnim znanjem o islamu ne bih se usudio čak ni raspravljati o ovim pitanjima niti interpretirati moguće odgovore koje je Mbougar Sarr naznačio u svojem romanesknom prvijencu. Ali mogu mu čestitati na provokativnosti i britkosti s kojom se uhvatio ove složene i mnogima nedokučive teme.