Enigma je elektromehanički nacistički stroj za šifriranje i dešifriranje poruka, nalik na oveći pisaći stroj, zbog kojega su savezničke snage u Drugom svjetskom ratu imale goleme gubitke. Prvi sam put čuo za enigmu 2000., kad se u kinima pojavio akcijski film “Podmornica U-571“ Jonathana Mostowa u kojemu posada američke podmornice uspijeva nacistima oteti stroj. Film je izazvao bijes Britanaca, a premijer Tony Blair nazvao ga je uvredom britanskoj vojsci. Razlog britanske ljutnje bio je opravdan, jer su tijekom rata britanske podmorničke posade otele dvije enigme u morskim bitkama, dok Amerikakci nisu s tim imali veze, osim, naravno, poslije velike koristi u vojnim operacijama koje su im razbijanjem šifri omogućili Britanci. 

Kao reakciju na američko prisvajanje zasluge za otmicu nacističkog stroja, uvrijeđeni su Britanci godinu dana poslije, 2001., snimili film “Enigma“ u režiji Michaela Apteda i prema scenariju slavna dramatičara Toma Stopparda. Britanski se špijunski film, koji je osobno producirao Mick Jagger, nije bavio otmicom stroja na moru nego skupinom stručnjaka koji u britanskom vojnom centru za dešifriranje, Bletchley Parku u Buckighamshireu, razbijaju šifre enigme. Film je bio hvaljen, no upućeniji u te povijesne događaje zamjerili su scenaristu i redatelju da su iz cijele priče izostavili glavnog aktera tih događaja, matematičara i logičara Alana Turinga.

Britanski se špijunski film nije bavio otmicom stroja

Film "Igra oponašanja" norveškog redatelja Mortena Tylduma, snimljen 2014., ispravlja tu nepravdu. Alan Turing je junak filma, a glumi ga Benedict Cumberbatch koji je, što zvuči nevjerojatno, u krvnom srodstvu s Turingom. Njihove obiteljske veze sežu daleko u 14. stoljeće. Koliko je Turigova uloga u razbijanju šifri enigme bila važna najbolje nam govori podatak da je time omogućen veliki broj ključnih akcija poput iskrcavanja u Normandiji 1944. i, prema procjenama stručnjaka, spašavanje 14 milijuna ljudskih života. 

Bez Turinga rat bi trajao dulje i žrtvava bi bilo više. Pitanje je zašto su Britanci, koji se ponose svojim junacima iz Drugog svjetskog rata, krili potomka engleskog plemstva Alana Turinga. Kad pogledate izvrstan film “Igra oponašanja“ bit će vam jasno. Turing nije tipičan ratni junak. Zatvoren u sebe, asocijalan i znanstvenički neosjetljiv na ljudske patnje te potpuno nezainteresiran za rat koji bjesni u svijetu, Turing je osoba koju bi svaka vojna i civilna vlast prognala iz svojih redova, da nije jedne jedine stvari: on je bio najdarovitiji matematičar svoga doba, genij bez kojega nisu mogli.

Kastrirali ga jer je bio gay

Drugi i možda važniji razlog zbog kojeg ga se britanski establišment sramio bilo je to da je Turing bio gay. Njega su, kao i desetke tisuća homoseksualaca u Velikoj Britaniji, prema važećim zakonima osudili zbog toga i umjesto zatvora, ponudili mu da bude kemijski kastriran, na što je pristao i nedugo nakon kastriranja počinio samoubojstvo. Jedan od najvećih britanskih junaka Drugog svjetskog rata sramno je unakažen i, zapravo, ubijen, a ubili su ga sami Britanci. 

To je povijesna sramota koju nije lako priznati. Alana Turinga rehabilitirala je kraljica Elizabeta II. tek 2013. godine i tada su mu priznate sve zasluge za doprinos svršetku rata i spašavanju milijuna ljudi. Samo godinu dana poslije, nimalo slučajno, scenarij “Igre oponašanja“ Grahama Moorea, koji je od 2011. bio prvi na tzv. crnoj listi velikih nerealiziranih scenarija, kreće u produkciju, a film postiže veliki uspjeh i kod kritike i kod publike. Svijet je napokon čuo za Alana Turinga. Film Mortena Tylduma ima sve odlike pravog špijunskog filma: napet je, inteligentan, uvjerljiv i otkriva vam tajne za koje niste ni znali da ih želite znati. 

U doba kad su kina puna predvidljivih filmskih priča o kojima ne želite znati ništa, “Igra oponašanja“ je zgoditak koji nećete željeti propustiti. Pored darovitog redatelja Tylduma, ključna osoba “Igre oponašanja“ je glumac Benedict Cumberbatch, jedan od najboljih suvremenih svjetskih glumaca. Osim što je kao stvoren za uloge karizmatičnih sociopata (Sherlock Holmes, Julian Assange), Cumberbatch ima dar da nas nenametljivo, bez dodvoravanja publici, unese u lik koji glumi, tako da i ne pomisllimo kritički razmišljati o samom liku. I to ne zato što ne vidimo njegove mane nego zato što nam one nisu važne.