Nacistička Njemačka je s godinama postala gotovo mitska tvorevina. Adolf Hitler je čvrstom rukom upregao čitav jedan narod i dao mu svrhu nakon godina ekonomskog propadanja, reći će jedni. Državi uništenoj ratom vratio je ponos i narodu svrhu, ponavljat će drugi. Možda i najgori su oni koji će pričati kako su nacisti uveli reda u dotad traljavu državu. "Triumph des Willens", zloglasni propagandni film Leni Riefenstahl, i danas je jedna od prvih asocijacija na naciste.

Ali što ako je to samo dio priče? Što ako je Riefenstahl malo nategla istinu? Što ako je bilo umjetnika koji su javno i privatno govorili protiv Hitlera i to platili glavom? Erich Ohser, poznatiji pod alijasom E.O. Plauen, upravo je jedan takav umjetnik koji je počinio samoubojstvo radije nego dopustio nacistima da ga strijeljaju pred kraj Drugog svjetskog rata.

Bravar po zanimanju, umjetnik u duši

Erich Ohser je rođen u Vogtlandu 1903. godine i mladost je proveo u industrijskom gradu Plauenu. Novo stoljeće donijelo je i nove proizvode pa je Plauen, a s njim i obitelj Ohser, osjetio sve blagodati brzoga gospodarskog rasta. Erich je izučavao zanat za bravara, ali će kasnije redovito govoriti da mu je to bio najnaporniji dio života.

Ipak, imao je sreće zato što je Plauen istodobno pazio i na umjetnost pa je, kako stoji u epilogu zbirke njegovih crteža objavljene u svibnju u izdanju New York Review Comicsa, Erich dobio stipendiju za odlazak na daljnje umjetničko usavršavanje u Leipzig 1920. godine, da bi uskoro imao i prvu samostalnu izložbu. Gdje drugdje nego u rodnom gradu.

Leipzig će pak odigrati veliku ulogu u njegovu kasnijem životu. Ondje će upoznati Ericha Kastnera, istog onog koji je napisao knjigu "Emil i detektivi", i njih će dvojica godinama uspješno surađivati. Dok je Kastner pisao, Ohser je radio ilustracije i obojica su stekli određenu slavu u weimarskoj Njemačkoj.

Trojica Ericha zajedno u dobru i u zlu

Svesrdno im je u tome pomogao Erich Knauf, urednik Plauener Volkszeitunga, pa su njih trojica tijekom dvadesetih godina prošlog stoljeća postali "Trio Ericha". Jedna Kastnerova pjesma stajala ih je karijere. Erotska pjesma "Abendlied des Kammervirtuosen" (Večernja pjesma komornog virtuoza) dovela je do otkaza svoj trojici i njihova prisilnog preseljenja u Berlin zato što su "vrli gradski oci" odlučili da je to previše kontroverzna materija. Da je to previše lascivno, previše neukusno.

Prema današnjim standardima, ta se pjesma čini dosta smirenom. Pomalo čak i čednom. Nekako najizravniji su stihovi: "Dođi mi među noge kao čelo pa da zgrabim tvoje bokove". Ipak, moćnici su to shvatili kao nevjerojatnu povredu morala pa su ih protjerali. U Berlinu su, sposobni kakvi su bili, uskoro praktički preuzeli Büchergilde Gutenberg, tad utjecajnu izdavačku kuću i donijeli joj nove uspjehe. Ohser se ipak okrenuo brojnim karikaturama i polako je ulazio u političke vode.

Kako je Hitlerova moć na ulicama rasla, tako se Ohser više sprdao s njim. Većinu karikatura objavljivao je ljevičarski Vorwarts, što ih je kasnije gotovo koštalo glave, a ne samo karijere. Nije se Ohser previše ustručavao u političkom komentiranju putem karikatura. "Hitno potreban odmor, zlo mi je od mene samog", stoji uz jednu od karikatura Adolfa Hitlera dok se skriva iza vlastitog propagandnog portreta. Da bi poruka bila savršeno jasna, Ohser je išao do apsurda. Išao je ravno u glavu.

Negdje početkom tridesetih godina objavljena je njegova karikatura čovjeka koji urinom u snijegu radi znak svastike. Teško da je očitije od toga mogao izraziti svoje mišljenje o nacistima i njihovim naporima. Možda je mogao ići okolo i pljuvati svakog pojedinog nacista kojeg sretne na ulici, ali karikaturom objavljenom u relativno popularnom mediju puno je lakše uvrijediti više ljudi. Takav rad ga je, opet, koštao perspektivne karijere.

Crtanje ga je više puta stajalo ozbiljne karijere

Ohser je tad već bio oženjen i imao je sina Christiana, čije će nepodopštine kasnije Erich obilato koristiti kao inspiraciju za crteže. Ali Vorwarts je ugašen dolaskom nacista na vlast i jedini način za stalni posao bilo mu je članstvo u udruženju njemačkih medija, ali mu se opet ispriječio njegov rad.

"Zbog tvojeg ranijeg, eksplicitno marksističkog javnog djelovanja, Odbor za regionalne medijske udruge iz Berlina donio je negativnu odlugu po tvojem zahtjevu za primanje u stručni odbor novinskih ilustratora u Carskom udruženju njemačkog tiska i za prijam u profesionalni kadar", stoji u pismu od 17. siječnja 1934. godine, a ponovno objavljenom u knjizi Rudolpha Herzoga "Dead Funny: Telling Jokes in Hitler’s Germany".

Tako je ugašena svaka nada da će u dogledno vrijeme pronaći zaposlenje. Njegove antinacističke karikature povrijedile su najgore moguće ljude.

A koliko je potrebno hrabrosti pogledajte samo karikaturu smeđokošuljaša (Sturmabteillung), paravojnog krila nacističke stranke dok mlate jednog komunista. "Izbij mu nekoliko zuba, ali za Boga miloga, nemoj ga ubiti. Mora biti sposoban otići na referendum 9. kolovoza", govore okorjeli nacisti na crtežu objavljenom negdje početkom tog sudbonosnog kolovoza 1934. godine.

Referendum je održan 19. kolovoza i na njemu je više od 90% Nijemaca reklo da žele Adolfa Hitlera za Fuhrera i Reichskanzlera, potpuno novu funkciju skrojenu po Hitlerovoj mjeri nakon smrti predsjednika Paula von Hindenburga nešto ranije istog mjeseca.

"Referendum daje kancelaru Hitleru, koji prije četiri godine nije bio njemački državljanin, diktatorske moći bez usporedbe s bilo kojom državom, vjerojatno bez usporedbe s bilo kojim vremenom još Džingisa-kana. Ima veću moć od Josifa Staljina u Rusiji koji se mora boriti s partijskom mašinerijom, veću moć od premijera Mussolinija koji barem načelno mora dijeliti vlast s kraljem. Moć kakvu ni jedan američki predsjednik nije ni sanjao", napisao je tadašnji dopisnik New York Timesa Frederick T. Birchall.

Ni ubojstva ni čistke nisu ga pokolebali

A da shvatite koliko je bilo potrebno hrabrosti, ne samo Ohserove, nego i čitavog uredništva Vorwartsa, za objavu takve karikature dovoljno je vidjeti u kakvom se okruženju nalazilo tadašnje njemačko društvo. Zgrada Reichstaga je spaljena, a Hitler je upravo odradio čistku u vlastitoj stranci. Noć dugih noževa, čistka nacističke stranke s kraja srpnja i početka lipnja 1934. godine, jasno je pokazala tko ima vlast i da ih ništa neće spriječiti u postizanju totalne vlasti.

Ohser nije uspijevao naći posao otkako je pobjegao iz Vorwartsa i spalio sve originale objavljenih karikatura. Nasreću, spasio ga je tadašnji urednik Berliner Illustrirte Zeitunga. Urednik je zatražio neke prijedloge za stripove kojima bi popunio stranice novina te je Ohser predložio strip o humorističnim zgodama i nezgodama oca i sina. Uredniku se toliko svidio prijedlog da je povukao neke veze u ministarstvu propagande, neki izvori kažu da je intervenirao kod Josepha Goebbelsa osobno, samo kako bi Ohser mogao raditi.

Goebbels je pristao, ali je naredio Ohseru da se ne smije ni dotaknuti političkih tema, a morao je koristiti i pseudonim. Tako je nastao "Vater und Sohne" autora E. O. Plauena. Svakog tjedna od 1934. do 1937. godine milijuni čitatelja su željno iščekivali nove humoreske anonimnog para koji je živio u nekom svojem svijetu, svijetu bez nacista i progona neistomišljenika. Danas bismo mogli povući određene paralele s filmom "Život je lijep" Roberta Benignija u kojemu Guido pokušava zaštititi sina od strahota

koncentracijskih logora. I dok je Guido do smrti čuvao sina, Erichu to nije uspjelo s djelom njegovih ruku. Koliko god je pokušavao spriječiti uplitanje politike, prema uvjetima dogovora s Goebbelsom, s vremenom je morao uključivati i poruke potpore nacistima. Morao je promovirati dobrotvorne aktivnosti nacističke stranke, a posebno je tu bilo riječi o Winterhilfswerk, prikupljanju sredstava za zbirnjavanje siromašnih tijekom zimskih mjeseci. Ali kasnije je to sve bilo očitije i očitije što je Ohseru davalo noćne more.

Strip je prestao objavljivati 1937. godine, ali je zadržao pseudonim i nastavio objavljivati druge karikature. Tri godine kasnije počeo je rad na jednom potpuno novom projektu, Goebbelsovim novinama Das Reich. Osim stabilnih prihoda u nesigurnim vremenima, rad za Goebbelsa značio je da Ohser neće završiti na bojišnici. Počeo je crtati karikature neprijatelja Reicha: Britanaca, Rusa, Amerikanaca... Cijelo vrijeme je pokušavao jasno razdvojiti privatne stavove i javni rad.

Na kraju krajeva, smatrao se domoljubom, ali nije mogao smisliti naciste na vlasti. Tijekom rata je, u najvećem povjerenju, govorio da je on protiv saveznika, ali nikako ne podupire naciste. Mržnja koju je gajio prema saveznicima dobila je jednu novu dimenziju kad mu je kuća u Berlinu uništena tijekom jednog od mnogobrojnih bombardiranja. Sklonio se u zgradu na rubu uništenoga glavnog grada Njemačke, zajedno s jednim drugim Erichom, Knaufom. Bili su uvjereni da su sigurni, da mogu slobodno pričati o svemu.

Saveznici su mu uništili remek djelo

Raspravljali su o svojem protivljenju Hitleru, očaju zbog rata koji će ih koštati života daleko iza fronte, zbijali su čak i šale na Fuhrerov račun. Kasnije će se ispostaviti da ih susjedi mogu čuti. Oni su ih prijavili lokalnim vlastima zbog "širenja defetizma i malodušnosti". Dvojica Ericha uhićena su u proljeće 1944. godine i pred narodnim sudom osuđeni na smrt. Ohser nije htio dati nacistima tu satisfakciju te je počinio samoubojstvo u ćeliji noć prije saslušanja.

Knauf je smaknut samo mjesec dana kasnije. Danas, desetljećima kasnije, tek rijetki se sjete čovjeka koji je "urinirao po svastici", čovjeka koji je rekao da u svemu postoji ljepota: "Kad crtaš, svijet postaje puno, puno ljepši. Drveće, do jučer samo obično grmlje, iznenada pokazuje svoj pravi oblik. Životinje, do jučer ružne, otkrivaju svoju ljepotu. Iznenadit ćeš se koliko je sve različito kad se prošeta".