Nacistička Njemačka je s godinama postala gotovo mitska tvorevina. Adolf Hitler je čvrstom rukom upregao čitav jedan narod i dao mu svrhu nakon godina ekonomskog propadanja, reći će jedni. Državi uništenoj ratom vratio je ponos i narodu svrhu, ponavljat će drugi. Možda i najgori su oni koji će pričati kako su nacisti uveli reda u dotad traljavu državu. "Triumph des Willens", zloglasni propagandni film Leni Riefenstahl, i danas je jedna od prvih asocijacija na naciste.
Ali što ako je to samo dio priče? Što ako je Riefenstahl malo nategla istinu? Što ako je bilo umjetnika koji su javno i privatno govorili protiv Hitlera i to platili glavom? Erich Ohser, poznatiji pod alijasom E.O. Plauen, upravo je jedan takav umjetnik koji je počinio samoubojstvo radije nego dopustio nacistima da ga strijeljaju pred kraj Drugog svjetskog rata.
Bravar po zanimanju, umjetnik u duši
Erich Ohser je rođen u Vogtlandu 1903. godine i mladost je proveo u industrijskom gradu Plauenu. Novo stoljeće donijelo je i nove proizvode pa je Plauen, a s njim i obitelj Ohser, osjetio sve blagodati brzoga gospodarskog rasta. Erich je izučavao zanat za bravara, ali će kasnije redovito govoriti da mu je to bio najnaporniji dio života.
Ipak, imao je sreće zato što je Plauen istodobno pazio i na umjetnost pa je, kako stoji u epilogu zbirke njegovih crteža objavljene u svibnju u izdanju New York Review Comicsa, Erich dobio stipendiju za odlazak na daljnje umjetničko usavršavanje u Leipzig 1920. godine, da bi uskoro imao i prvu samostalnu izložbu. Gdje drugdje nego u rodnom gradu.
Leipzig će pak odigrati veliku ulogu u njegovu kasnijem životu. Ondje će upoznati Ericha Kastnera, istog onog koji je napisao knjigu "Emil i detektivi", i njih će dvojica godinama uspješno surađivati. Dok je Kastner pisao, Ohser je radio ilustracije i obojica su stekli određenu slavu u weimarskoj Njemačkoj.
Trojica Ericha zajedno u dobru i u zlu
Svesrdno im je u tome pomogao Erich Knauf, urednik Plauener Volkszeitunga, pa su njih trojica tijekom dvadesetih godina prošlog stoljeća postali "Trio Ericha". Jedna Kastnerova pjesma stajala ih je karijere. Erotska pjesma "Abendlied des Kammervirtuosen" (Večernja pjesma komornog virtuoza) dovela je do otkaza svoj trojici i njihova prisilnog preseljenja u Berlin zato što su "vrli gradski oci" odlučili da je to previše kontroverzna materija. Da je to previše lascivno, previše neukusno.
Prema današnjim standardima, ta se pjesma čini dosta smirenom. Pomalo čak i čednom. Nekako najizravniji su stihovi: "Dođi mi među noge kao čelo pa da zgrabim tvoje bokove". Ipak, moćnici su to shvatili kao nevjerojatnu povredu morala pa su ih protjerali. U Berlinu su, sposobni kakvi su bili, uskoro praktički preuzeli Büchergilde Gutenberg, tad utjecajnu izdavačku kuću i donijeli joj nove uspjehe. Ohser se ipak okrenuo brojnim karikaturama i polako je ulazio u političke vode.
Kako je Hitlerova moć na ulicama rasla, tako se Ohser više sprdao s njim. Većinu karikatura objavljivao je ljevičarski Vorwarts, što ih je kasnije gotovo koštalo glave, a ne samo karijere. Nije se Ohser previše ustručavao u političkom komentiranju putem karikatura. "Hitno potreban odmor, zlo mi je od mene samog", stoji uz jednu od karikatura Adolfa Hitlera dok se skriva iza vlastitog propagandnog portreta. Da bi poruka bila savršeno jasna, Ohser je išao do apsurda. Išao je ravno u glavu.
Negdje početkom tridesetih godina objavljena je njegova karikatura čovjeka koji urinom u snijegu radi znak svastike. Teško da je očitije od toga mogao izraziti svoje mišljenje o nacistima i njihovim naporima. Možda je mogao ići okolo i pljuvati svakog pojedinog nacista kojeg sretne na ulici, ali karikaturom objavljenom u relativno popularnom mediju puno je lakše uvrijediti više ljudi. Takav rad ga je, opet, koštao perspektivne karijere.
Crtanje ga je više puta stajalo ozbiljne karijere
Ohser je tad već bio oženjen i imao je sina Christiana, čije će nepodopštine kasnije Erich obilato koristiti kao inspiraciju za crteže. Ali Vorwarts je ugašen dolaskom nacista na vlast i jedini način za stalni posao bilo mu je članstvo u udruženju njemačkih medija, ali mu se opet ispriječio njegov rad.
"Zbog tvojeg ranijeg, eksplicitno marksističkog javnog djelovanja, Odbor za regionalne medijske udruge iz Berlina donio je negativnu odlugu po tvojem zahtjevu za primanje u stručni odbor novinskih ilustratora u Carskom udruženju njemačkog tiska i za prijam u profesionalni kadar", stoji u pismu od 17. siječnja 1934. godine, a ponovno objavljenom u knjizi Rudolpha Herzoga "Dead Funny: Telling Jokes in Hitler’s Germany".
Tako je ugašena svaka nada da će u dogledno vrijeme pronaći zaposlenje. Njegove antinacističke karikature povrijedile su najgore moguće ljude.
