Kauboji koji bi nasmijali Indijance

Tomislav Miletic (PIXSELL)
Donosimo priču kako je nastala najgledanija hrvatska predstava nakon Stilskih vježbi
Vidi originalni članak

Znali smo da će se svidjeti ljudima, ali nismo ni sanjali ovakav uspjeh. To je zaista bilo nemoguće predvidjeti jer se stvarno rijetko dešava da predstava doživi ovoliki broj izvedba, rekla je Ivana Rushaidat (30), glumica iz predstave “Kauboji”.

Ivana se na probama “Kauboja” zaljubila u kolegu Rakana Rushaidata (37). Par se oženio 2011. , a uskoro su dobili i sina Toma.

"Kauboji su nas spojili i odveli u brak. I danas smo sretni kao i prvog dana. Imam sreću da imam takvo radno vrijeme pa uspijem obaviti sve svoje obveze i puno se posvetiti djetetu. Zahvaljujući predstavi Rakan i ja uspjeli smo sagraditi lijep život, a ponosna sam na nju jer mislim da ima moć da mlađima pokaže kako je kazalište zabavno, vrlo lako ih ‘kupi’ te dolaze nove generacije. Ja se još sjećam kad nas je profesorica iz škole odvela na ‘Izbačivače’ u Exit, kao da je bilo jučer", prisjetila se glumica i pjevačica.

Ivanu je očarao Rakanov glumački talent, a kad joj se počeo uporno udvarati, nije mu mogla odoljeti. Ona je njega osvojila pjevanjem.

"Kad sam je čuo kako pjeva, zalijepio sam se za nju i nisam se više odvajao", rekao je Rakan nedavno. 

Glumcu je otac Jordanac, koji je u Zagreb došao na studij ekonomije, gdje je upoznao njegovu majku te su se zaljubili.

Godine 2008. Rakan, Ivana i još šestero glumaca premijerno su odigrali predstavu “Kauboji” koja će ostati upamćena kao Exitov najnagrađivaniji i najpopularniji kazališni projekt po kojemu je 2013. 

Tomislav Mrsić snimio istoimeni film. ”Kauboji” su osvojili 17 nagrada na raznim festivalima, predstava je to u kojoj se osam ljudi našlo na neodređenome mjestu s jednim ciljem: napraviti kaubojsku predstavu, a tih se osam likova i osam karaktera u predstavi prati od početka, tj. od audicije pa sve do konačnoga proizvoda – premijere.

Svi akteri su uglavnom gubitnici, a tijekom rada razvijaju svoje životne priče i pri tome neminovno utječu jedni na druge. Odnosno, kako je to objasnio redatelj Saša Anočić, svi se oni polako hvataju za predstavu i shvaćaju je kao borbu sa samim sobom te ujedno gledaju na nju kao na priliku života – ne u egzistencijalnom smislu, nego kao svoju životnu metaforu: pobijediti život, biti iznad svakodnevnog preživljavanja i možda prvi put u životu doći do kraja, i to kao pobjednik, a pobjeda je sama predstava.

"Puno predstava se zna ugasiti zato što se ne održavaju. Naša prednost je u tome što sam ja apsolutno pratio tijek svake predstave i na svakoj izvedbi smo ujedno i radili na njoj, a to nam je svima bilo novo iskustvo. Publici je predstava zabavna zato što je šaljiva, a humor nije jeftin, nego odražava svu tragikomičnost života, pa se ljudi mogu poistovjetiti s likovima", rekao je Anočić.

Iako su “Kauboje” izveli čak više od 400 puta, Ivana Rushaidat kaže kako nije došlo do zasićenja.

"Kao i u svakom poslu ima dana kad je teško i dana kad nema nikakvih problema. Mislim da smo uspjeli zadržati svježinu bez obzira na godine koje prolaze. I dalje nas veseli, mislim da je to najbitnije", zaključila je Ivana.

Dodaje kako su tijekom ovih sedam godina izvodeći predstavu imali svakojakih gafova i zaboravljenih tekstova, ali da se to, nastavlja glumica, počelo događati tek kad su se opustili.

"Savladali smo materijal u potpunosti i dobili lakoću tako da smo se u svim nepredviđenim situacijama bez problema snalazili, dapače to bi nas čak ponekad i nasmijalo, razveselilo, osvježilo... Nemamo inspicijenta ni scenskih radnika. Sami slažemo rekvizite i radimo promjene. Svatko sam mora uvijek znati što se zbiva na sceni i biti spreman", kaže glumica.

Njezin kolega iz predstave Hrvoje Barišić (44) rado se prisjeća odlaska na jedno gostovanje dan nakon što im je Hrvatska gospodarska komora dodijelila nagradu, tj. status superbranda koju dobivaju najbolji proizvodi i institucije u Hrvatskoj.

"Prilikom polaska kombi nam se pokvario i stao nasred ceste. Jedino što nam je preostalo u tom trenutku bilo je gurati ga. Sav taj prizor je bio prilično groteskan kad osam zvijezda crvenog tepiha i superbranda gura kombi", smije se Hrvoje Barišić, koji je prvi glumac u svojoj obitelji. Majka mu je profesorica, a otac ekonomist.

"Pred samu maturu otišao sam u London i ondje proveo neko vrijeme.Kad sam se vratio, počinjao je rat, a ja sam otišao na odsluženje vojnog roka u JNA. Poslije sam se pridružio HV-u, tako da nisam završio ni srednju školu. Onda sam na Akademiji dramskih umjetnosti u Osijeku vidio ponudu da se sa završenim trećim srednje može pristupiti prijamnom pod uvjetom da se na prvoj godini polože svi ispiti u roku. Potpuno neopterećen otišao sam na prijamni i prošao", rekao je glumac.

Barišićev kolega Kruno Klabučar smatra kako je za uspjeh predstave bitno i to što je Anočić tekst pisao baš za njih, a poslije su ga svi zajedno dorađivali na probama.

"Svi mi glumci radili smo u kazalištu Trešnja. Ivana je tada pjevala u predstavi ‘Ljepotica i zvijer’, a Rene Medvešek angažirao je glazbenika Matiju Antolića da svira u predstavi ‘Oliver Twist’. Saša je radeći s nama točno znao kakve nam uloge odgovaraju. Okupio nas je i počeli smo s probama. Ubrzo smo vidjeli da je Matija jako nadaren, da o glazbi zna više nego ostali te nas je poučavao kako svirati i pjevati i brinuo se za glazbeni dio predstave jer ‘Kauboji’ su zapravo mjuzikl", objašnjava Klabučar.

Dodaje da je sretan što je prošlog petka, na dan jubilarne izvedbe predstave, Matija imao dva razloga za slavlje. Naime, Antolić je osvojio nagradu Porin za najbolji album popularne duhovne glazbe.

"Naravno, nije bio na dodjeli u Splitu jer nije htio da zbog toga propadne predstava", kaže Klabučar. Glumac se prisjeća kako je na premijeri prije sedam godina bila i njegova kći Marta (12) koja je tada imala pet godina, a tada dvogodišnjeg sina Tomu čuvala je baka.

"Bez ikakvog problema odgledala je predstavu dugu tri sata. Poveo sam je i prošli petak. To joj je bilo drugi put da gleda ‘Kauboje’, rekla mi je da se odlično zabavila", kaže glumac.

Na pitanje je li se nešto bitno promijenilo u njegovu životu u tih sedam godina, koliko igra tu predstavu, kaže da nije.

"Najveća je promjena što sam prošlog lipnja dobio treće dijete, sina Kristijana. Za razliku od Živka Anočića koji je otišao na angažman u Gavellu i Rakana Rushaidata koji je sad u Kerempuhu, ja sam i dalje u Trešnji. Uživam u predstavama za djecu i, naravno, u igranju ‘Kauboja’."

Klabučar je uvjeren da bi 400. izvedbu slavili prije godinu dana da nisu imali dva velika prekida. Prvi kad je Rakan u prometnoj nesreći, vraćajući se s gostovanja s “Kaubojima”, slomio ruku i dok se nije oporavio nije mogao glumiti, a drugi put jednogodišnju su pauzu imali dok je Ivana bila trudna. Teatar Exit u kojem će se, nadaju glumci, “Kauboji” izvesti i tisućiti put lani je proslavio 20 godina.

"Kad sam prijateljima rekao da sam odlučio osnovati kazalište, rekli su mi da sam lud, ali ja sam skočio i zaplivao, otplivavši rutu od 20 godina", rekao je kazališni i filmski glumac te osnivač Exita Matko Raguž. 

Dodaje da je krenuo bez ičega, tvrdoglavo sanjajući o svojem teatru, s namjerom da napravi kazalište kakvo je i sam htio gledati.

Kazalište Exit službeno je otvoreno 23. rujna 1994. premijerom predstave “Dekadencija” u Ragužovoj režiji s Natašom Lušetić i Vilimom Matulom. Ta je predstava doživjela nevjerojatan uspjeh i kod publike i kod kritike te postala pravi fenomen. 

Godine 1996. Raguž je režirao “Izbacivače”, prema nekima najveći kazališni hit kraja prošlog stoljeća, koji je iznjedrio mlade glumce Tarika Filipovića, Renea Bitorajca i Marija Mirkovića. Zaredali su se brojni hitovi kao što su “To samo Bog zna” Saše Anočića, “SHAKEspeare na Exit” Matka Raguža, “Kako misliš mene nema?!” Ivice Boban, a potom i “Kauboji”.

"Taj uspjeh nas je obvezivao da zadržimo visoki nivo kvalitete", kaže Raguž. 

Kazalište Exit važno je i po tome što se u njegovim predstavama formirala nova generacija danas vodećih hrvatskih kazališnih i filmskih glumaca, od Darije Lorenci i Rakana Rushaidata preko Franje Dijaka i Krešimira Mikića pa do Bojana Navojca, Filipa Juričića i Amara Bukvića, od kojih su mnogi, kaže Raguž, prvi put zaigrali na daskama upravo u Ilici 208 i zatim krenuli dalje.

Posjeti Express