Nacionalizam 21. stoljeća, novokomponirano domoljublje omotano zastavama i crnim majicama uz obavezan ZDS, već je odavno ušao u mainstream. I katolički blagdan Tijelovo bio je na nacionalnoj televiziji obilježen prijenosom lanjskog koncerta nacionalne zvijezde kada govorimo o trendu umanjivanja ustaških zločina i oblikovanja identiteta kroz falsificirane povijesne priče, Thompsona.

Mladi, posebno mladi muškarci, prigrlili su ovaj trend objeručke, već godinama. Nije to specifičnost samo Hrvatske, cijela Europa utapa se u istom busanju u nacionalna prsa. Razlike su u natpisima na majicama na tim prsima, a naša mladež, vidjelo se to opet i na nedavnoj Norijadi, baš preferiraju zlatni ZDS na crnoj podlozi.

Tome je, naravno, doprinijelo i potpuno banaliziranje ovih problema od strane vladajućeg HDZ-a, osobno samog premijera Plenkovića, predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, ministra obrane Ivana Anušića i ostalih istaknutih stranačkih čelnika.

Da je problem dubinski, sistemski, jasno je svakome tko iole poznaje sociologiju i društvena kretanja.

No malo njih želi istupati javno, a ako i istupaju, odmah im se prišiva lenta “komunjara”, “možemovaca”, “jugonostalgičara”, pa do ozbiljnih, krvoločnih prijetnji koje se šalju u inboxe.

Jedan od tih rijetkih je Stipe Mesić, koji je na obilježavanju oslobođenja ustaškog koncentracijskog logora Jasenovac u travnju oštro i iskreno poručio:

- U Jasenovac bi trebala dolaziti školska djeca i profesori da mogu prenijeti znanje što se događalo, ne samo u Jasenovcu, nego i drugim logorima diljem Hrvatske. Relativizacija ustaških zločina događa se u obrazovanju, a državni vrh to tolerira. NDH bila je zločinačka tvorevina koja je stvorena da ubija.

Ako znamo što je to bilo, onda su izlišne sve te rasprave koje stavljaju znak upitnika što je bila NDH. Ja se čudim kada vidim mlade ljude, ne radi njih, nego tko njih uči, tko su ti profesori koji njih odgajaju. Oni sada stavljaju na svoju opremu znakove NDH, ‘za dom spremni’, kada bi dolazili ovdje i vidjeli što se događalo, mi ne bismo imali problem s ovim nostalgičarima za NDH - bio je jasan Mesić.

Ima onih neinformiranih, ali i onih zločestih koji vrlo dobro znaju što je bila NDH, da je to bio zločin u ideji i u izvedbi i da tu nema nikakve sredine, istaknuo je.

U svjetlu njegovih riječi, ali i činjenice da nitko više ne može relativizirati problem sve veće radikalizacije mladih, zanimljiva je informacija da je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih prije mjesec dana predstavilo “Vodič za nastavnike Obrazovanjem protiv antisemitizma, poricanja i iskrivljavanja istine o Holokaustu u Republici Hrvatskoj”.

Ovo je jedan u nizu brojnih edukacijskih materijala koji se objavljuju gotovo svake godine o temi Holokausta i rasnih zločina u II. svjetskom ratu, pa tako i samo Ministarstvo te Agencija za odgoj i obrazovanje redovito održavaju edukacije za nastavnike te se s učenicima provode različiti edukacijski programi.

Sam Vodič u javnosti je prošao prilično ispod radara. Tek je nekoliko objava na specijaliziranim obrazovnim i lokalnim portalima, no, primjerice, HRT, nije Vodiču posvetio ni sekunde vremena.

Kako se navodi na stranici Ministarstva, Vodič i gotove nastavne jedinice koje su njegov sastavni dio, “u potpunosti su prilagođeni nacionalnom kontekstu, a rezultat su suradnje Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih i UNESCO-a, kao nastavak europskog projekta “Pristup antisemitizmu u odgoju i obrazovanju u Europi” provođenog 2023. i 2024. godine”.

Navodi se još kako su u radu skupa sudjelovali su predstavnici UNESCO-a, Ministarstva kulture i medija, židovske nacionalne manjine, Agencije za odgoj i obrazovanje te Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, a za nastavnike i ravnatelje škola održana je radionica o metodičkom pristupu i primjeni nastavnih jedinica u nastavi.

Objava Vodiča sasvim je sigurno pozitivna vijest.

No zar je Stipe Mesić zaista u pravu? Zar edukacija o tome što se događalo u II. svjetskom ratu, kroz povijest, ali i brojne međupredmetne teme, projekte i programe, zaista više ne dopiru do mladih?

Zar nastavnici zaista nemaju znanja i vještina kako podučavati učenike o samome Holokaustu te razlikovanju suvremenih zločina Izraela sa stradanjima Židova u II. svjetskom ratu? I zašto je tako?

Naime, u samome Vodiču istaknuto je kako je cilj ovog materijala dati nastavnicima smjernice i nužne alate “s pomoću kojih mogu spriječiti širenje poricanja i iskrivljavanja istine o Holokaustu te stavlja na raspolaganje znanje, nastavna načela i strategije s pomoću kojih mogu kod svojih učenika unaprijediti digitalnu pismenost, kritičko razmišljanje te poznavanje i razumijevanje povijesti”.

U većem dijelu Vodiča obrađene su teme prepoznavanja relativizacije događaja poput Holokausta te posebno edukacije mladih u digitalnom dobu, budući da su preplavljeni dezinformacijama i propagandom s interneta.

Autorice Vodiča su Snježana Šincek, zaposlenica MZOM-a koja i inače radi brojne projekte vezane uz edukacije o Holokaustu, nacizmu i židovskom pitanju, te Loranda Miletić, viša savjetnica za nastavu povijesti u Agenciji za odgoj i obrazovanje.

Vodič je, naime, namijenjen prvenstveno nastavnicima koji rade s učenicima viših razreda osnovne, te srednjih škola. S druge strane, reformom strukovnog obrazovanja, u većini strukovnih srednjih škola povijest je svedena na smiješnu satnicu, od tek jednog sata tjedno, i to samo u prve dvije godine.

Preporučeno je da se s učenicima rade tek teme suvremene povijesti i Domovinskog rata iako istraživanja jasno pokazuju kako su upravo učenici strukovnih škola najviše skloni relativizaciji povijesti, ne razumiju društvene kontekste te su najskloniji ZDS-u i hvaljenju ustaštva.

A ne zaboravimo, više od 70 posto hrvatskih učenika školuje se upravo u strukovnom obrazovanju. Jednako je tako i pitanje koliko je nastavnika povijestu uopće spremno raditi prema ovome Vodiču.

Namjere MZOM-a su očito dobre, no sustav je i dalje prilagođen prvenstveno trendovima zbog kojih je Vodič valjda i nastao.

Iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih poručuju kako Vodič za nastavnike nije obavezan materijal, nego pomoćno sredstvo za rad u nastavi.

- Podučavanje o Holokaustu u Republici Hrvatskoj provodi se u okviru nastavnih jedinica o Drugom svjetskom ratu i u njegovom povijesnom kontekstu, uglavnom tijekom nastave povijesti. Vodič i gotove nastavne jedinice su u potpunosti prilagođeni nacionalnom kontekstu, a rezultat su suradnje Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih i UNESCO-a, kao nastavak europskog projekta “Pristup antisemitizmu u odgoju i obrazovanju u Europi” provođenog 2023. i 2024. godine. Ovaj vodič pomoći će edukatorima da ustanove svrsishodna i učinkovita pedagoška načela za nošenje s predrasudama te da reagiraju na poticanje na antisemitizam kada do toga dođe - navode u odgovoru na upit Expressa.

Kako dalje ističu, Vodič je prvenstveno namijenjen nastavnicima kako bi im pružio dodatne informacije i vještine koje će primijeniti u svom radu.

- Gotove nastavne jedinice su prilagođene za korištenje u hrvatskom obrazovnom sustavu, prvenstveno u okviru nastave povijesti (8. razred osnovne škole, gimnazijski program srednjih škola). Neovisno o tome, odlična je nadopuna za korištenje i kod međupredmetnih tema (sprječavanje govora mržnje, medijska pismenost, kritičko mišljenje, odgovorno djelovanje u digitalnom okružju) - tumače u MZOM-u.

Njihov odgovor potvrđuje i ono što nam kažu nastavnici povijesti. Nije problem u Vodiču, već u činjenici da je, primjerice, u srednjim strukovnim školama satnica povijesti ionako smanjena.

Tu je još jedan ozbiljan problem, kažu nam u školama. Ako se učenicima na ovakav način ili na bilo koji način, prezentiraju teme Holokausta i ratnih zločina, nerijetko drugi dan dolaze roditelji koji ne žele da im djeca to slušaju.

A kontrole ionako nema. Materijal je pomoćno sredstvo te nitko neće kontrolirati je li materijal korišten, kako i koliko.

I tako opet ostajemo u začaranom krugu tema koje su važne, nužne za daljnje obrazovanje i napredak mladih, ali rijetko dolaze do njih.

________________________________________________________________________

PREPORUKE I TEME IZ VODIČA

1. Što znači pojam „revizionizam“ u kontekstu poricanja i iskrivljavanja istine o Holokaustu?
Povijesni revizionizam je nužan i trajan proces u znanstvenom istraživanju, što znači da se postojeći nalazi stalno ponovno ocjenjuju i mogu biti ispravljani (revidirani) kada se pojave nove teorije, opažanja, izvori ili pitanja.

2. Kako prepoznati i spriječiti iskrivljavanje istine o Holokaustu?
Slavljenje: Izjave kojima se Holokaust prikazuje kao pozitivan povijesni događaj. Na primjer, nošenje odjeće i drugih rekvizita koji se mogu kupiti i na internetskim platformama, uključivo sa slavljeničkim fotografijama zločinaca, amblemima i sloganima poput 6MWE (Six million wasn’t enough / Šest milijuna nije bilo dovoljno) ili ZDS (Za dom spremni), što upućuje na slaganje s genocidnim ciljevima Holokausta.
Okrivljavanje: Ovaj oblik iskrivljavanja Holokausta očituje se kao pokušaj prebacivanja odgovornosti i krivnje za Holokaust na Židove, optuživanjem da su prouzročili vlastiti genocid i tvrdnjama da su aktivno suodgovorni za Holokaust.
Delegitimiziranje: Iskrivljavanje u kojem se Izrael prikazuje kao nacistička država, izjednačava izraelska politika prema Palestincima s plinskim komorama, logorima smrti i masovnim ubojstvima u Holokaustu. Samo po sebi, kritiziranje politike izraelske vlade ne predstavlja antisemitizam – treba strogo nadzirati postupanje svih zemalja u odnosu na ljudska prava, osobito u vrijeme sukoba. Problem stoga nije kritika izraelske politike, već to da izjednačavanje Izraela s nacističkom državom daleko nadilazi legitimne argumente ili razumnu raspravu.
Ocrnjivanje: Iskrivljavanje u kojem se Židove optužuje da iskorištavaju Holokaust
Izjednačavanje: Iskrivljavanje u kojem se prisvaja emocionalna i retorička težina Holokausta u svrhu ostvarivanja političkih, društvenih ili moralnih ciljeva, gdje se Holokaust izjednačava s nekim drugim događajem

3. Iskrivljavanje i zloupotreba Holokausta za druge ciljeve može se spriječiti:
Promicanjem inkluzivnih nacionalnih identiteta
Prepoznavanjem postojanja različitih primjera i oblika patnji
"Kada obrađuju temu Drugog svjetskog rata, nacističkog i fašističkog režima te kolaboracijskih režima kao što je to bio režim Nezavisne Države Hrvatske, nastavnici bi trebali spominjati sve njihove zločine i prepoznati specifičnu povijest svih skupina žrtava te osigurati da učenici razumiju politike koje su u tu svrhu korištene. Nastavnici bi trebali osigurati prostor u kurikulu za raspravu o povijesti i nasljeđu onih zločina koji su važni za identitet i interese njihovih učenika."

4. Poricanje i iskrivljavanje istine o Holokaustu u digitalnom dobu
Način na koji je Holokaust predstavljen na internetu, a osobito diskurs o Holokaustu na društvenim mrežama, znatno utječu na sadašnje i buduće sjećanje na Holokaust. Razumijevanje onoga što se događa na platformama poput TikToka ključno je za razvoj strategija za odgovorno korištenje njihova obrazovnog potencijala.
Način na koju umjetna inteligencija (UI) oblikuje razumijevanje Holokausta, osobito među mlađim generacijama, predstavlja dodatni veliki izazov. Imamo li na umu da se digitalni mediji široko koriste za pronalaženje informacija o prošlosti, UI postaje ključni filtar povijesnih informacija, jer određuje koje izvore informacija će algoritmi određene platforme primarno koristiti (npr. algoritam tražilice Google ili algoritam za preporuke na YouTubeu).

Što je sa slobodom izražavanja?
Škole i nastavnici moraju pronaći ravnotežu između poučavanja o normama i pravima vezanim uz slobodu izražavanja nužnu za učenje, kritičku raspravu, dijalog u učionici i razgovor s nastavnicima i istodobnu zaštitu učenika od govora mržnje.
U odnosu na pozdrav „Za dom, spremni“, Ustavni sud je u nekoliko svojih odluka izrazio jasno stajalište da je riječ o ustaškom pozdravu Nezavisne Države Hrvatske te da taj pozdrav nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.

5. Kako obrazovanjem sprječavamo poricanje i iskrivljavanje istine o Holokaustu?
Upoznati učenike sa složenim fenomenom poricanja i iskrivljavanja istine o Holokaustu, uključujući i samu povijest tog iskrivljavanja i poricanja, kao i s tipičnim sadržajem, tehnikama i oblicima dezinformacija;
Omogućiti učenicima da prepoznaju štetu koju poricanje i iskrivljavanje istine o Holokaustu nanosi žrtvama, ljudskim pravima, miru, prihvaćanju raznolikosti i političkoj kulturi demokracije;
Osnažiti kod učenika poštovanje prema vrijednosti povijesne istine, povijesnoj znanosti i metodama istraživanja.

6. Sprječavanje i suprotstavljanje poricanju i iskrivljavanju istine o Holokaustu
Definira se proaktivni i reaktivni pristup, te osiguravanje sigurnog prostora u učionici.

7. Incidenti u učionici – kako postupiti:
Ostanite mirni i objektivni
Odmah intervenirajte
Prekinite situaciju na odgovarajući način: Ako učenik iznese antisemitsku primjedbu, poriče ili iskrivljuje povijest Holokausta, odmah prekinite razgovor, ali smireno. Neutralnim tonom jasno dajte do znanja da takve primjedbe nisu prihvatljive u učionici. Utvrdite vrijednosti koje se poštuju u učionici.
Pokušajte procijeniti namjeru: Pokušajte procijeniti proizlazi li izjava učenika iz neznanja, nepromišljenosti, provokacije ili čvrstog uvjerenja. Ovisno o težini incidenta, možete razmisliti o tome da s određenim učenikom/učenicima zasebno razgovarate nakon sata, ali važno je ipak reagirati na predrasude odmah pred cijelim razredom.
Razmislite o svom odgovoru.

"Ključno je razlikovati odgovore na poricanje Holokausta od onih na iskrivljavanje istine o Holokaustu. Nastavnici bi se trebali nedvosmisleno protiviti poricanju Holokausta. Međutim, na iskrivljavanje istine o Holokaustu koje proizlazi iz nedostatka znanja trebalo bi reagirati drukčije. Pitanja koja ne sadrže osudu: "Ja stvari vidim drukčije, ali zanima me to što govoriš.“; "Što želiš reći ovom izjavom?"; "Znaš li više o tome?; "Kako se osjećaš kada vidiš ili čuješ nešto slično?"
Važno: Razlikujte identitet učenika od izjave: "Ono što govoriš je antisemitski, jer…", umjesto "Ti si antisemit!"

8. Kako se suprotstaviti dezinformacijama na internetu?
Kako bi se suzbilo širenje lažnih informacija, bitno je prepoznati tipične taktike manipulacije. Lažne informacije često se oslanjaju na prijevarne strategije i već dobro poznate i uobičajene narative, što otežava razlikovanje istine od laži. Međutim, prethodna senzibilizacija za razotkrivanje, „prebunking“ 19 (komunikacijska strategija koja gradi otpornost na online manipulaciju), ojačat će sposobnost za odupiranje obmanjujućim sadržajima.

U DRUGOM DIJELU VODIČA PREDSTAVLJENE SU GOTOVE NASTAVNE JEDINICE S TEMAMA POPUT:

- Što je poricanje i iskrivljavanje činjenica o Holokaustu? Zašto je važno da ga prepoznamo i suprotstavimo mu se?
- Kako se očituju suvremeni oblici iskrivljavanja istine o Holokaustu u Hrvatskoj?
- Tko je odgovoran za Holokaust?
- Fotografija kao povijesni izvor
- Od predrasuda do progona: povijest antisemitizma
- Vrijednost svjedočanstava osoba koje su preživjele
- Pogled iz više kutova: razumijevanje različitih perspektiva
- Nisu sve mrežne stranice pouzdane: kako procijeniti mrežnu stranicu?

Svi prijedlozi dolaze s temeljito obrađenim temama, kao i radnim materijalom za rad na satu. No ključno je pitanje: Tko će i kad u ionako pretrpanoj satnici, raditi po ovome Vodiču s učenicima?

________________________________________________________________________

Užasnuti Igor Peternel (DOMiNO)

1. Taj vodič stavlja pozdrav 'Za dom spremni' u isti koš sa simbolima poput '6MWE' i tvrdi da nošenje majice sa ZDS-om upućuje na slaganje s genocidnim ciljevima Holokausta. To nije obrazovanje, to je ideološka indoktrinacija'

2. 'ZDS' nije sinonim za Holokaust, taj su pozdrav 1991. godine preuzele Hrvatske obrambene snage (HOS) i nije poziv na genocid, dodao je. Stava je da vodič kriminalizira hrvatski patriotizam i braniteljsku tradiciju

3. To je pokušaj da se cijela jedna strana hrvatske povijesti moralno izjednači s nacistima. Ako učitelj treba gotove nastavne jedinice koje djecu uče da je 'ZDS' jednako '6MWE', onda to nije obrazovanje protiv mržnje, to je stvaranje nove mržnje prema vlastitoj prošlosti. Ne smijemo dopustiti da se Holokaust koristi kao oružje za gušenje rasprave o Domovinskom ratu