Nakon što ga je godinama prekrivala zaštitna skela, Orlandov stup, jedan od najpoznatijih i najznačajnijih simbola Dubrovnika, ponovno je ugledao svjetlo dana te postao vidljiv građanima i turistima. Program njegove zaštite pokrenut je još 2018. godine, nakon što su na njegovom kamenom tijelu uočene zabrinjavajuće pukotine, a tijekom godina koje su uslijedile provedeni su opsežni konzervatorsko-restauratorski zahvati nad kojima su zajedno radili Grad Dubrovnik, Zavod za obnovu Dubrovnika, Hrvatski restauratorski zavod te Konzervatorski odjel Ministarstva kulture i medija u Dubrovniku. U projekt su se 2020. godine uključili i stručnjaci iz međunarodne organizacije ICCROM (Centre for the Study of the Preservation and Restoration of Cultural Property). Uklanjanje skele, koje je odrađeno neposredno prije otvorenja ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara, završila je jedna od najzahtjevnijih faza ovog projekta te je Orlandov stup tradicionalno postao jedno od središta najvažnijih događanja u gradu. Povodom završetka ovih radova te svojeg ponovnog otkrivanja, Orlandov stup ljubazno je pristao na razgovor za Express.

Express: Dugo ste vremena proveli zakriveni skelom. Kako se osjećate sada kada ste napokon obnovljeni i kada ste ponovno progledali?

Teško je to opisati. Ponekad mi se čini kao da sam bio na nekom dugom godišnjem, ali bez mora i bez koktela. Sezona je već u tijeku, ljetno sunce žari, a nitko se nije sjetio staviti mi sunčane naočale. No šalu na stranu, puno se toga dogodilo otkad me nije bilo, a čuo sam samo glasine. Kažu mi da je bila neka pandemija, da se vode ratovi u različitim dijelovima svijeta, ali da je u Hrvatskoj, manje više, sve po starom. Ali drago mi je da sam ponovno svjedočio otvorenju Dubrovačkih ljetnih igara. Rijetko gdje su kazalište i glazba toliko ekspresivni kao na ovom našem festivalu.

Express: Jeste li se ikada bojali da ćete zbog dugogodišnjih radova pasti u zaborav?

Nikako! Pa ne bi me moji Dubrovčani i moje Dubrovkinje nikada zaboravili, ja sam jedan od glavnih simbola nekadašnje Dubrovačke Republike, a takve se ne zaboravlja. Upravo su se pred mojim očima donosile najvažnije odluke, upravo se ovdje podizala zastava Republike. Bio sam tu kad je Dubrovčanima bilo najljepše, bio sam tu kada im je bilo najgore. U svojih sam 600 godina postojanja vidio brojne generacije, a siguran sam da će i oni mlađi naraštaji naučiti ponešto o mojoj ulozi u ovome gradu.

Express: Spominjete koliko vas Dubrovčani cijene i poštuju, no čini mi se kao da dubrovačkim ulicama posljednjih godina puno više prolaze turisti nego lokalno stanovništvo. Kako gledate na to?

Moglo bi se zapravo reći da sam ja prvi dubrovački influencer. Svatko želi fotografiju sa mnom, svi je onda dijele na društvenim mrežama uz nekakve oznake #DubrovnikOldTown ili nešto slično. Barem je tako bilo nekada. Turisti koji danas dolaze podosta su drugačiji. Nekada su najviše voljeli slikati se sa mnom, vidjeti naše zidine, a danas svi koji dođu prvo pitaju gdje je ono mjesto iz ‘Igre prijestolja’. Ništa protiv toga, dapače, drago mi je što je jedan takav svjetski fenomen prepoznao Dubrovnik kao idealnu lokaciju za snimanje, ali što je jedno željezno prijestolje pored pravog, dubrovačkog kamena? Što je jedna televizijska serija pored stoljeća i stoljeća povijesti, kulture i baštine? No te ljubitelje ‘Igre prijestolja’ još i mogu nekako shvatiti, ali recite vi meni, što da radim s onima koji dođu u Dubrovnik i pitaju je li ovdje rođen Luka Modrić? Kako njima smireno objasniti da su ne samo u krivom gradu nego i u krivoj županiji?

Express: Znači, kada biste uspoređivali Dubrovnik kakav je bio nekad, dakle veliku trgovačku republiku, s ovim današnjim Dubrovnikom, odnosno glavnim turističkim središtem, rekli biste da niste baš zadovoljni?

Zar bi itko mogao biti zadovoljan? Nekad jedan od najmoćnijih hrvatskih gradova, koji je i sam imao status republike, postao je omiljena selfie lokacija. S obzirom na našu povijest i naš značaj u svim sferama hrvatskog kulturnog identiteta (jer, sjetimo se, upravo je dubrovačka književnost poslužila kao temelj za hrvatski standardni književni jezik), rekao bih da smo poprilično propali. Zar nam je stvarno najvažnije da stranim turistima iznajmimo apartmane po nekim suludim cijenama?

Express: Upravo je to moje iduće pitanje. Cijene smještaja i uslužnih djelatnosti u Dubrovniku kod običnog naroda doslovno izazivaju glavobolju, a ništa bolje nisu ni cijene hrane ni cijene stanova u čitavoj zemlji. Što vi mislite o tome? Kako živjeti u takvim uvjetima?

Moja je najveća sreća u tome što sam kip pa, hvala Bogu, ne plaćam nikakvu najamninu. Uz to ne vozim pa se ne moram brinuti ni oko cijene parkinga. No ono što vidim jako me rastužuje. Znam ja da je hrvatska obala najljepša na svijetu, ali zar smo stvarno došli do toga da si običan hrvatski građanin ne može priuštiti odlazak na more? Da mladi, pametni i obrazovani ljudi ne mogu pronaći posao? Da više nitko ne može kupiti stan jer su cijene postale nerealno visoke? Nekada je situacija bila sređenija, ljudi su bili pošteno plaćeni za svoj rad, cijenilo se kada je netko bio visokoobrazovan. Ovo čemu danas svjedočimo izuzetno je problematično i pravo bi pitanje bilo - koliko će toga obični ljudi još morati pretrpjeti? Što će se iduće početi naplaćivati? Zrak? Da je naš veliki komediograf Marin Držić danas živ, njegova komedija ne bi se zvala “Skup” i govorila o škrtom starcu, nego bi vjerojatno govorila o ovoj katastrofalnoj situaciji u državi i nosila naslov “Skupo”.

Express: Nažalost, situacija u ostatku svijeta danas je također vrlo problematična. Živimo u vremenu obilježenom velikim brojem nesigurnosti. Što mislite o današnjim svjetskim liderima koji upravljaju svime što se događa?

Ovako ću vam reći. U moje vrijeme znalo se tko je glavni. Znalo se tko nosi krunu i čije se zapovijedi trebaju slušati. Danas si puno njih umišlja da nose krunu i da su glavni autoritet u svijetu, a zapravo svjedočimo gomili klaunova sa psihičkim problemima. Prepucavaju se i komuniciraju preko društvenih mreža. Dakle, iste one platforme koje služe za pisanje #DubrovnikOldTown ili #CroatiaFullOfLife za te ljude postaju mjesto geopolitičkih rasprava. Pa to je potpuno suludo!

Express: Za kraj, imate li, kao kip sa 600 godina životnog iskustva, neku poruku za hrvatske građane?

Citirat ću ovom prilikom jedan ulomak iz prologa Dugog Nosa iz slavne Držićeve komedije “Dundo Maroje”: ‘Tihi i dobri uzeti će za dobro što im se za dobro dobrovoljno čini, a obrazi od barbaćepa, kojijeh nenavidos vlada i nerazum vodi, mojemuče, žvirati, barbaćepi, tovari i osli, koze, ljudi nahvao, sjeme prokleto, po negromanciji učinjeni, hulit će sve, od svega će zlo govorit, er iz zlijeh usta ne more nego zla riječ izit.’ Budite ljudi nazbilj, budite dobri i cijenite one koji su dobri prema vama. I nikad, nikad nemojte postati oni zlobni i pokvareni, zloglasni ljudi nahvao. I podignite ponekad malo pogled s tih vaših mobitela. Moglo bi vas iznenaditi što ćete sve uočiti oko sebe...