Opisati ga tek kao "apsolutno zlo" po posljedicama je točno, ali ne objašnjava kako su deseci milijuna do jučer prosvijećenih ljudi nacije najvećih filozofa, fizičara, matematičara, skladatelja tako masovno uspjeli biti zaluđeni histeričnim nastupima čovjeka s nebuloznim idejama.

Knjiga "Hitlerova čudovišta" povjesničara Erica Kurlandera, možda i najboljeg poznavatelja povijesti Njemačke u SAD-u, objašnjava i dokumentira društveno pogubljenu Njemačku nakon 1. svjetskog rata u kojoj dolazi do procvata "rubnih znanosti", mitova na temelju povijesnih falsifikata, teorija zavjera, a istodobno uzleta desnice. Zvuči li poznato? Posebno u kontekstu činjenice da je Hitlerov NSDAP zajahao baš taj val eksplozije praznovjerja. I znamo kako je završilo.

Događa li se to možda i opet, o tome će na Filozofskom teatru 14. travnja govoriti Kurlander.

Onaj odrpani i blijedi 20-godišnjak što je u kolovozu 1909. posjetio ured popularnog okultista Jörga Lanza von Liebenfelsa, kako bi žicao primjerke časopisa "Ostara", ispalo je da je bio budući nacistički Führer. Adolf Hitler počeo se, znači, oduševljavati okultnim godinama prije nego što je njemački iskompleksirani ekstremni nacionalizam prerastao u nacizam. Je li onda u srži njegovih političkih motiva prvenstveno okultno, a tek potom nacističko?

Hitler možda i nije čitao von Liebenfelsa, a i nema čvrstih dokaza da je u okultno vjerovao na isti način kao Himmler i Hess. Ali, čitao Liebenfelsa ili ne, on je definitivno pokupio stripovski manihejski dualizam plavokosih i tamnokosih, junaka i podljudi, Arijaca i Tschandala, opisanih u 'Ostari'. Hitler provodi mladost u eklektičnom svijetu fantazija pod utjecajem barokne katoličke kulture, njemačke mitologije i antičke i srednjovjekovne njemačke povijesti. Zato su mu bila tako važna politička djela Georga von Schönerera i Karla Luegera. Samuel Koehne podsjeća nas da je Hitler početkom 1920-ih održao govor koji se oslanjao na 'völkisch' pisce kao što su bili Guido von List i Theodor Fritsch. Hitler je tvrdio da je Arijac svoju tjelesnu i duhovnu snagu 'izgradio tijekom ledenog doba, u teškoj borbi s prirodom', da je stoga evoluirao sasvim drugačiji od drugih rasa koje su živjele bez borbe u svijetu obilja. 'Znamo da su svi ti ljudi imali zajednički znak, simbol Sunca'. Dalje je govorio: 'Potpuno isti simbol kao svastiku možete naći i u Njemačkoj, i uklesan u stupove hramova u Indiji i Japanu'. Govorio je da je to svastika zajedništva, Gemeinwesen, koju je nekoć utemeljila arijska kultura. Četiri godine poslije u 'Mein Kampfu' je išao dokazivati da su kultura i civilizacija u Europi 'arijevski'.

Zašto je mladi Hitler bio tako prijemčiv za mitologije, okultno, pagansko i pseudoznanstveno?

Veći dio toga bio je praktične i političke prirode, a ne stvar vjere ili uvjerenja. Ne mislim da se Hitler okultnim i tzv. rubnom znanosti bavio jednako nekvalificirano kao Himmler, Hess ili Darré. No bez obzira na rezerviranost u vezi okultizma, slobodnog zidarstva ili 'völkisch lutajućih znanstvenika', Hitler je pragmatično prepoznao da nadnaravne sile kao tema privlače i stranačke kolege i obične Nijemce.

A divljenje djelima Wagnera?

Još i prije divljenja Wagneru Hitler se zanimao za nordijsku mitologiju i njemački folklor. Dok je u Beču pokušavao skladati vlastitu operu, Hitler je opisivao nordijski panteon i demonološke elemente iz Goetheova Fausta. A onda je Wagner sve to još i pojačao. Kad je 1913. odselio u München, Hitler je odlazio na brojne, možda i stotine predstava Wagnerovih opera. Beč je bio taj grad u kojem se njegova wagnerijanska vizija njemačke povijesti objedinila s okultnim i rubno-znanstvenim rasnim doktrinama o nadljudskim Arijcima i nehumanim Židovima.

Prepoznajete li vezu između nacističke fasciniranosti pseudoznanstvenim i popularizacije pseudoznanstvenog danas? Danas imamo antivakcinaše, ravnozemljaše, svu silu najluđih zamislivih teorija zavjera koje nasljeđuju stil 'Protokola sionskih mudraca', paranoju zbog masona i slično.

Carl Jung je nakon Drugog svjetskog rata napisao da će Zapadna Europa i SAD pokleknuti isto kao i Njemačka ako zaborave da i one odjednom mogu postati žrtvom 'demonskih sila'. Pisao je o modernim masovnim medijima preko kojih bi se to moglo dogoditi i danas u SAD-u vidimo upravo ogromnu ulogu masovnih medija u širenju takvih ideja. U anglo-američkoj kulturnoj sferi sa završetkom Hladnog rata vidimo uzlet i religijskih i paranormalnih vjerovanja. Annette Hill ih smatra sredstvima kojima ljudi pribjegavaju uslijed svoje tjeskobe i nesigurnosti, ideja vlastite smrtnosti, pa i kako bi se nosili s osobnim i nacionalnim traumama. Walter Stephens u tvrdnjama u viđenju NLO-a, pa čak i otmicama, vidi umjetnu barijeru između duhovnog i materijalnog svijeta Zapada. Konačno, znanstvenici poput Sabine Doering-Manteuffel navode da je internet stvorio jednu 'okultnu strukturu' i diskurzivni prostor u kojima različite teorije zavjere, apokaliptične najave i 'granična znanost' mogu pobijediti empirijsku stvarnost. Slično kao i nadnaravna razmišljanja u međuratnoj Njemačkoj, milijuni Europljana i Amerikanaca danas ponovno su uvjereni da su 'duhovna znanost' i 'njihova vizija druge stvarnosti' istinite, utemeljene u višim svjetovima.

Možemo li taj uzlet pseudoznanstvenog i protuprosvjetiteljskog povezati s uzletom desničarstva, čak i fašizma i nacizma diljem svijeta?

Da, definitivno. Ali pritom ne tvrdim da su religiozna, okultistička ili new agea vjerovanja inherentna neliberalnom, antidemokratskom ili alternativnoj desnici. Ništa od ove renesanse u ezoteričnom ili rubnom znanstvenom razmišljanju ne bi bilo ovako opasno da je takva religiozna epistemologija ograničena na sferu privatnog. Oni koji se danas natprirodnim promišljanjima bave tako da ih primjenjuju na političku i društvenu sferu, jednako su podložni manipulaciji kao i međuratni Nijemci na iskrivljavajuće i štetne učinke sagledavanja političkih događaja kroz prizmu okultnog. U Njemačkoj smo imali procvat razmišljanja na temelju vjerovanja, vjerovanje u tajne religije, u tajne vladine urote, u izvanzemaljske moći i sveprisutnost neprijateljskih onih drugih, vjerski različitih, što se savršeno poklopilo s neliberalnim političkim i ideološkim uvjerenjima. To je onda utjecalo na nacionalne izbore, pa na definiranje politika o znanosti i obrazovanju, o radu, na pitanja rata i mora. Povijest Trećeg Reicha, i ona stvarna i ona izmišljena, inspirirala je neo-folk i neofašističke pokrete koji su ponovno oživjeli fantazije rasno čiste Europe, ovaj put 'oslobođene' od useljenika i islama.

Nastavak na sljedećoj stranici...

'Užas uvijek vreba na dnu magičnog svijeta i sve što je sveto, uvijek je pomiješano s užasom', tu rečenicu je Hitler podcrtao u svom primjerku knjige Ernsta Schelera iz 1923. 'Magija: Povijest, teorija i praksa'. Je li Hitler fascinaciju užasom i nemilosrdnošću, preživljavanjem najsnažnijih, što je kulminiralo Holokaustom i pokoljima milijuna diljem Europe, pokupio iz takve literature ili se takav element iz okultnog naprosto savršeno uklopio u ono što je on u sebi već bio izgradio?

Kao i u drugim aspektima nacizma, Holokaust je bio posljedica objedinjenja znanstvenih spoznaja i natprirodnih vjerovanja. Alternativna biopolitička uvjerenja i mitološki pogled na svijet prijatelja i neprijatelja, bili to i 'Arijci' i Židovi, zapravo je simbol šireg utjecaja znanstvenog i natprirodnog na nacističku ideologiju i praksu. Nije sva nacistička znanost bila pseudo- ili rubno znanstvena, a i Hitler i drugi nacisti sigurno su vjerovali u biologiju. Ali je sigurno jedno, to da je učestalo pribjegavanje razmišljanju o 'magičnom' otvorilo vrata cijelom tom neznanstvenom masovnom suglasju o, primjerice, Židovima kao zlim strancima neljudske prirode, kao o rasi bez jasne povezanosti niti s Europljanima niti s Indoarijcima čak niti s drugim Semitima. To što su nacisti prozivali 'one druge', bilo da su to bili Židovi, Slaveni ili Romi, bilo je nuspojava međusobnog djelovanja prosvjetiteljske racionalnosti i hiperaktivnih fantazija prožetih nadnaravnim elementima. Projekt rasnog iskorjenjivanja vojnim sredstvima koji je definirao nacističku gradnju carstva na Istoku, uključujući i Holokaust, sigurno je bio dijelom dugotrajnog rasta etnoreligijskog i biopolitičkog nasilja, započetog još u Africi i Aziji, što se nastavilo kroz Armenski genocid u Prvom svjetskom ratu. Usto je i krajnje teško oštro razdvojiti pseudoznanost koja je podržavala nacističku istrebljivačku politiku i običnu, neizvitoperenu biologiju. No, nacistički pogledi na rase i antisemitizam bili su puno radikalniji ne samo od Darwina ili Kiplinga, nego i od Lanza von Liebenfelsa i Fritscha. Takva intelektualna pretpostavka nacističkom antisemitizmu dala je monstruozniji, eliminacijski ton. Onakvo ubijanje civila bilo je moguće samo ako se Židove prikaže kroz folklor i rasnu rubnu znanost, kao vampirske parazite, utjelovljenje zla u apokaliptičnom smislu, dijelom višestoljetne urote protiv nadljudi.

Koje mitove je Hitler najviše volio?

Hitler je bio skeptičan prema okultizmu u praksi, narodnim lutajućim učenjacima, prema vjerskim reformatorima koji su htjeli vratiti starogermansko paganstvo. Htio je nacistički pokret udaljiti od 'germanomanijačke, antikvarne stare desnice'. Ali je zato odatle uzimao mnoge ideje, često nesistematski i apstraktno. U intervjuu iz 1931. hvalio je novi poredak, ideološki pogled na povijest na osnovi krvi.

Otto Rahn, za kojega će mnogi reći da je bio obični oportunist u organizaciji 'Ahnenerbe' Heinricha Himmlera, jako je lijepo živio na račun izdašnog financiranja šašave potrage za Svetim gralom po, primjerice, Tibetu ili potrage za Thule. Rahn je, uz to, 1937. napisao 'Luciferov sud', mnogi nacisti su se zakačili za tu knjigu, a ni takve ideje Rahna nisu pale iz vedrog neba. Koliki je bio udio luciferijanaca među nacistima?

Luciferijanstvo je još jedan element u toj složenoj mješavini ideja koje su činile religioznost nacista. U Himmlerovoj potrazi za religijom koja će zamijeniti kršćanstvo ulogu su igrali i potraga za Svetim gralom, indo-arijska religija, luciferijanstvo... U svemu tome bitno je, kako je naveo Rosenberg, da sva ta nacistička vjerovanja ujedinjuje 'germanstvo'. I dok vjerovanje jamči njemačku volju i nacističko vodstvo, nacistički vođe su otvoreni za sva vjerovanja.

Kako danas neki fundamentalistički kršćanski pokreti uspijevaju u svojoj rasnoj i vjerskoj isključivosti objediniti takav jedan protukršćanski pokret sa svojom interpretacijom Kristova učenja?

Povijesno mnogi fašistički i alt-right pokreti, od Mussolinija, preko Aktion Francaise, Franca, pa čak i KKK, bili su odani nacionalističkom i rasističkom obliku protestantizma i katoličanstva. U tom smislu je neprijateljstvo mnogih nacista prema kršćanstvu bilo iznimka. Ali čak i u Trećem Reichu postojali su državno sponzorirani njemački kršćani, oni koji su imali podršku službenih nacističkih vlasti. Vodio ih je nacistički biskup Ludwig Müller, bili su nacionalistički ogranak protestanata koji su eliminirali Novi zavjet, isključili nearijce i uveli nordijske paganske elemente. To su napravili tad, ali kad malo promislite, shvaćate da jednom kad počnete djelovati u području vjere, paganske ili kršćanske, sve postaje moguće, pa čak i stvari poput plavookog Isusa navodno povezanog s nordijskim bogom Baldurom.

Koliko je bilo masovno vjerovanje u to da su Titovi partizani vampiri koji se skrivaju u šumama, pretvaraju u divlje životinje i vrebaju njemačke vojnike kako bi im pili krv?

Takva percepcija etničkih Nijemaca koji su bježali iz Banata uklapa se u širi njemački strah od slavenskih Flintenweib, djevojaka topničarki, za koje su vjerovali da su česte među 'podljudskim' boljševicima. Oni i jesu često regrutirali žene. Nije slučajno da su Nijemci žene u sovjetskoj 588. noćnoj bombarderskoj regimenti nazivali 'Noćne vještice', njih su se plašili više nego ijedne druge njemačke bombarderske divizije. Glasine o njima povezane su direktno sa spolnim idejama o slavenskim ženama koje su posebno monstruozne i protuprirodne. Tome nasuprot, njemački mit na kojemu su nacisti gradili svoju ideološku sliku govorio je o pragermanskoj rasnoj moći i muškosti, stoga je i lik vukodlaka aspolutno bio muško. U Banatu su postojali tradicionalni mitovi o vampirima, ali priče o partizanima koji piju švapsku krv ne mogu se pripisati isključivo erupciji iracionalnog u kaosu Drugog svjetskog rata. Ono ima povijest u germanskom, pa i u nacističkom imaginariju dalje u povijest od 2. svjetskog, najmanje do 1. svjetskog rata, moguće i ranije.

Nitko prije ni poslije Adolfa Hitlera, NSDAP-a i Trećega Reicha nije uložio ni približno toliko novca, vremena i truda u ezoterično, okultno, pseudoznanstveno... Logično bi bilo pretpostaviti da to nije moglo nestati s porazom nacističke Njemačke, da je puno od toga preživjelo. Je li današnja pseudoznanstvena scena baštinik nacističkih praznovjerja?

Do određene mjere da, osobito na alt-rightu. Ali fenomen vjerovanja u natprirodno je i star i očit globalno. Tragovi se mogu naći i kod populista, i kod evangelikanaca, i kod vjerske desnice u SAD-u (KKK), i u fundamentalističkom islamu...

Je li vam bilo smiješno kad ste naišli na službene bilješke nacista još duboko u 30-ima da je SAD uspio ostvariti kontakt s izvanzemaljcima i da je od izvanzemaljaca dobio tehnologiju za svemirske ili kakve već letjelice, ali da to taji?

Takve stvari se uklapaju u teorije zavjera i rubno-znanstvene logike u raznim oblicima, a to je, nažalost, prisutno i kod alternativne desnice danas u SAD-u i EU.