Riječ je o plesu u kojem su plesni pokreti povezani s mačevanjem, a dramska radnja bavi se sukobom dviju vojski, Turaka i Maura, a svi plesači pritom su odjeveni u posebne odore – ‘bili’, odnosno Turci, koji uvijek pobjeđuju, nose crvene odore, a ‘crni’, odnosno Mauri, crne. Skupine se bore za djevojku Bulu koji je crni kralj Moro oteo bijelome kralju Osmanu te se priča oslanja na tradicionalne mediteranske priče i legende, a njihov viteški ples strukturiran je u osam zasebnih koreografskih dijelova, pri čemu se prva, uvodna plesna figura, naziva sfida (izazov), nakon koje slijedi sedam različitih mačevalačkih figura, odnosno kolapa. Čitav ples izvodi se uz pratnju puhačkog orkestra, za koji je glazbu skladao Krsto Odak 1937. godine. Prva je moreška, prema predaji, izvedena 1149. godine u gradu Leridi u Španjolskoj, u čast zaruka Ramona Berenguera de Barcelone i mlade aragonske kraljice Petronille, a sam naziv “moreška” svoje porijeklo duguje Maurima, odnosno Moriskima, iz čega je izveden pridjev “morisco”. Unatoč činjenici da je neko vrijeme postojala u različitim mediteranskim gradovima, moreška je tijekom godina opstala samo u Korčuli te je postala nezaobilazni dio korčulanske kulture i korčulanskog identiteta.

Kako se ove godine obilježava 75 godina od osnutka Kulturno-umjetničko društva Moreška u Korčuli, predsjednica društva Gorana Depolo ispričala nam je nešto o povijesti same moreške, ali i o tome zašto se i kako ona toliko dugo zadržala na Korčuli.

“Prvi pisani trag o morešci dolazi iz daleke 1666. godine, a govori o žalbi moreškanata korčulanskom knezu Paulu Pasqualigu na tužbu od strane trojice Korčulana koji su se požalili da su ih moreškanti poslije jedne noćne zabave uznemiravali i remetili javni red i mir. Moreškanti su na navedenu tužnu uložili žalbu te su se došli pobuniti knezu, koji je na kraju njihovu žalbu i prihvatio. Taj je dokument dokaz da se moreška u Korčuli izvodi više od 350 godina, a ono što također možemo reći jest da su ‘moreškantski dišpet i zafrkcija’ prisutni još i danas i zasigurno su jedan od razloga zašto se moreška u Korčuli zadržala tako dugo. Moreška, kao bojni ples s mačevima, specifična je po svojoj dinamičnosti i borbenosti, plesnim koreografijama, kao i vještinama potrebnim za izvedbu iste. Po svemu navedenom jedinstvena je u Hrvatskoj i puno šire, zbog čega se i nalazi u registru nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske od 2007. godine”, rekla nam je Gorana.

Samo Kulturno-umjetničko društvo Moreška osnovano je još davne 1950. godine, što je označilo procvat kulturnog života u poslijeratnoj Korčuli te je tada upravo društvo bilo glavni nositelj svih kulturnih događanja u gradu.

“Nakon Drugog svjetskog rata svi aspekti života u Korčuli postepeno su se obnavljali, uključujući i kulturni život. Već 1944. godine bila je prva izvedba obnovljene moreške na Hvaru, a nekoliko godina poslije, 1950. godine, službeno je osnovano naše društvo koje ove godine obilježava svoju 75. obljetnicu. Od 1950. godine pa nadalje kulturni život u Korčuli postepeno je doživio svoj procvat, a naše je društvo je bilo glavi nositelj kulturnih događanja u gradu. Prenoseći folklorne plesove iz raznih dijelova Hrvatske, njegujući zborsko pjevanje i posebno čuvajući starinsku vitešku igru morešku, ispisali smo bogatu povijest, gostujući s izvedbama moreške po brojnim europskim prijestolnicama. Iz tih su se nastupa stekle brojne uspomene, nezaboravne anegdote, s vječno prisutnim ponosom i odgovornošću čuvara kulturne baštine. Kao i kod drugih, društvo je imalo svojih uspona i padova, ali uspjelo se održati zahvaljujući tvrdoglavoj ljubavi, zajedništvu i jednakosti svih članova”, ispričala nam je Gorana.

Svaka uloga u moreški zahtjevna je na svoj način te od plesača traži posebnu vještinu, karizmu, ali i glumačke sposobnosti koje su nužne kako bi netko u bilo kojoj ulozi, bilo kao moreškant, kao kralj, kao Otmanović ili kao Bula, bio vjerodostojan. Korčulani u moreški često debitiraju vrlo mladi, a Dragan Marić, moreškant koji je dugi niz godina plesao u ulozi crnoga kralja, prisjetio se kako su izgledali njegovi početci te nam je otkrio još neke dodatne podatke o samoj moreški.

“Ja sam izašao kada sam imao 13 godina, dakle to je bilo prije 40 godina. Crni su plesači inače uvijek nešto niži, bijeli su nešto viši. Moreška je posebno specifična po tome što su udarci pravi, u svim drugim plesovima udarci se fingiraju, a ovo je baš vojni ples, udarci su realni.

Mač inače teži kilo, kilo i nešto, a kada se počinje plesati, odnosno, kako mi kažemo, batiti, obično se vježba s drvenim mačevima da netko slučajno nekoga ne ubije na probi. Društvo inače ima pet sekcija, morešku, folklor, orkestar, odnosno mužiku, klapu i zbor. Moreškanti inače imaju 30 do 40 nastupa godišnje, svečani nastup imamo za svetog Todora, odnosno na Dan grada Korčule, a muzika ima koncert na svetog Stipana. Pretpostavlja se da je moreška nastala negdje u 12. ili 13. stoljeću, u spomen na oslobođenje od Maura, a najstariji pisani zapis o moreški star je otprilike 400 godina.

Kao crni kralj prvi sam put zaplesao tijekom jednog nastupa u Zagrebu, mislim da je to bilo negdje 1987. ili 1988. godine, što je bilo dosta rano, ali zato što sam dosta brzo narastao. Plešem i sad, nastupio sam prošlog ljeta”, ispričao nam je Dragan.

Tradicija moreške u Korčuli se prenosi iz jedne generacije u drugu te se vrlo često dogodi da nastupaju različite generacije unutar iste obitelji. Takva situacija dogodila se i Anji Kunac, koja danas nastupa kao Bula i kojoj su ljubav prema moreški usadile majka Luči Kunac i nona Marina Kalogjera, koje su također nastupale kao Bule.

“Oduvijek sam znala da je nona bila Bula, da je moja mama bila Bula i onda se tijekom srednje škole i u meni javila ta želja iako sam po prirodi dosta sramežljiva.

Bilo je tada još nekih mojih prijateljica koje su se u to uputile skupa i onda jednostavno, kako su i one u to krenule, tako sam i ja, tako se nekako to sve pokrenulo. Želja je oduvijek bila tu, samo što sam se ja nekako držala sa strane i onda, kada su krenule te moje prijateljice, krenula sam i ja. Prvi svečani nastup imala sam 2013. godine, dakle tada sam imala 18 godina, izašla sam godinu prije u redovnim nastupima, ali pamti se to na svetoga Todora, kad je svečani nastup i kada se obilježava Dan grada Korčule. Osjećala sam tada jako veliko uzbuđenje, ali i neopisivu tremu i sjećam se da od tog uzbuđenja i stresa prije nastupa nisam mogla izgovoriti apsolutno ništa. Inače, sveti Todor je zapravo suzaštitnik grada, pravi zaštitnik je sveti Marko, ali nekako se uvijek svetom Todoru više davalo na važnosti i tada se slavi dan grada i održava svečani nastup”, rekla nam je Anja.

Važnost svečanog nastupa moreške na dan svetog Todora, koji se, kao i Dan grada Korčule, obilježava 29. srpnja, naglasila nam je i Gorana, koja je izdvojila i još neke značajne nastupe koje je čitavo društvo izvodilo tijekom godina:

“Vjerujem da bi stariji članovi izdvojili neke od brojnih nastup u inozemstvu, koje sam manjim dijelom i osobno iskusila, ali od svih nastupa istaknula bih koliko nam je kao društvu važna svečana izvedba moreške, koja se svake godine održava 29. srpnja, na blagdan svetog Todora, odnosno Dan grada Korčule, kada, umjesto stranaca, publika budu naše sugrađanke, sugrađani i prijatelji, kojima s posebnim zadovoljstvom i ponosom izvodimo morešku, nastojeći podizati kvalitetu izvedbe. Osim toga, godišnji nastupi orkestra, zbora i klape također zauzimaju posebno mjesto tijekom godine te bude veliku zainteresiranost kod domaće publike. Od nastupa bih posebno izdvojila izvedbu završnog kola opere ‘Ero s onoga svijeta’, koju smo kao društvo izveli 2018. godine, nakon dugo godina, a u kojoj je sudjelovalo oko 90 članova društva, podijeljenih u sekcije plesača, zbora i orkestra. Sama izvedba bila je kvalitetna, emotivna i dostojna svakog

pljeska koji odjekivao u prepunoj dvorani. Svakako treba spomenuti i izvedbu barokne moreške koja se u Korčuli održava više od desetljeća na otvaranju Korčulanskog baroknog festivala. Maestro Ivan Josip Skender na temelju Bogošićeva rukopisa iz Cavtata rekonstruirao je baroknu glazbu koja prati morešku. Barokna moreška izvodi se jednom godišnje, uz pratnju Hrvatskog baroknog ansambla i pod umjetničkom palicom Ivana Josipa Skendera te je postala dio tradicije društva na koju smo iznimno ponosni.”

Tijekom godina moreška je svakako postala i nezaobilazan događaj za brojne turiste te se najveći broj nastupa održava upravo tijekom turističke sezone, a publika je iz godine u godinu svaki puta oduševljena ovim jedinstvenim viteškim plesom, o čemu svjedoči i velik interes publike za svaku izvedbu, koja moreškante redovito nagrađuje velikim pljeskom.

Jedinstvenost i duga tradicija morešku su tijekom godina svakako učinili simbolom grada Korčule i korčulanske kulture općenito, a uz to i jedinstvenom viteškom igrom u svijetu. Iako moreška još uvijek nije uvrštena na listu svjetske nematerijalne baštine UNESCO-a, riječ je svakako o tradiciji koja je obilježila živote svih Korčulana te njezina budućnost u gradu Korčuli nije nimalo upitna.

“Moreška je svakako dio identiteta Korčule i kao takva opstala je tijekom stoljeća.

Suvremeni život predstavlja popriličan izazov za amaterska i volonterska društva poput našega i tijekom godina zasigurno smo osjetili težinu navedenog, ali, s druge strane, vjerujem da je moreška fenomen koji tvrdoglavo prkosi društvenim promjenama, što se i pokazalo tijekom povijesti.

Kada danas vidite studente koji nam se vraćaju, članove koji imaju staž od preko 40 ili 50 godina aktivnog rada u društvu, djecu od pet-šest godinama koji s drvenim mačevima imitiraju moreškante ili shvatite da 20 godina imate dvoje istih školovanih ljudi koji su profesionalni voditelji zbora i orkestara, mislim da bi se većina složila da smo na dobrom putu. To ne znači da je uvijek lako, ali definitivno je znak da se trud isplati. Moreška nije samo kulturna baština koju njegujemo, ona je obitelj, stil života i ponos koji se prenosi s generacije na generaciju”, ispričala nam je Gorana Depolo.