Tesa Litvan (Zagreb, 1996.) diplomirala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te do sada ostvarila brojne televizijske, filmske i kazališne uloge. Posebnu pažnju privukla je ulogom u talijanskom filmu “Diva futura” iz 2024. godine, filmu koji govori o istoimenom studiju pornografskih filmova te koji je svoju premijeru imao na Venecijanskom filmskom festivalu. Suradnju s ansamblom HNK u Zagrebu započela je 2018. godine, a od 2025. godine njegova je stalna članica
Express: U zagrebačkom HNK 2 nastupate u drami ‘Maria Stuart’ Friedricha Schillera u režiji Matije Ferlina. Kako su tekle probe? Kako ste se pripremali za ulogu?
Probe su bile intenzivne, ali i jako istraživačke. Matija Ferlin ima specifičan pristup gdje se puno radi na tijelu, ritmu i unutarnjim stanjima, tako da to nije bio proces u kojem samo “učiš tekst”, nego ga stvarno pokušavaš razumjeti iznutra.
Što se pripreme tiče, vraćala sam se Schilleru više puta, ali i širem kontekstu – povijesnom i emocionalnom. Pokušavala sam pronaći osobnu točku ulaska u lik, nešto što mi je blisko, jer bez toga mi je teško biti iskrena na sceni.
Express: Riječ je o drami koja govori o vjerskim sukobima u elizabetinskoj Engleskoj, o sukobljenim i oprečnim idealima bez mogućnosti kompromisa. Koliko su takve teme aktualne i danas? Može li se Schillerov tekst primijeniti na suvremeno društvo i hrvatski kontekst?
Mislim da su jako aktualne, možda čak i više nego što bismo htjeli priznati. Taj sukob ideologija, uvjerenja i identiteta bez prostora za kompromis - to danas vidimo posvuda, ne samo u politici nego i u svakodnevnim odnosima.
Schillerov tekst funkcionira jer ne nudi jednostavne odgovore. I baš zato ga je moguće čitati kroz suvremeni kontekst, pa i hrvatski, gdje često imamo osjećaj podijeljenosti i nemogućnosti dijaloga.
Express: S ansamblom HNK u Zagrebu počeli ste surađivati još 2018. godine, od 2025. godine postali ste i njegova stalna članica, a iza sebe već imate niz zapaženih uloga. Postoji li neka uz koju vežete posebna sjećanja ili neka koja vam je posebno prirasla srcu?
Svaka uloga u nekom trenutku postane jako važna jer te oblikuje, ali uvijek su mi najdraže one u kojima sam imala osjećaj da sam nešto stvarno “otkrila” o sebi.
Ne mogu izdvojiti samo jednu, ali često su to uloge koje su mi u početku bile teške ili nejasne, pa sam kroz proces morala proći neki osobni pomak da bih ih razumjela.
Express: Što vas je privuklo glumi? Sjećate li se možda nekog prijelomnog trenutka kada ste shvatili da je to ono čime se u životu želite baviti?
Ne znam postoji li jedan konkretan trenutak - više je to bio niz malih potvrda. U početku me privukla ta mogućnost da istražujem različite identitete i emocije, ali kasnije sam shvatila da me zapravo najviše zanima komunikacija s publikom. Mislim da sam tek tijekom studija stvarno osvijestila da je to nešto čime se želim baviti dugoročno.
Express: Osim u kazalištu, glumili ste i na televiziji i na filmu. U kojoj se mjeri gluma pred kamerama razlikuje od glume na kazališnim daskama?
Razlika je velika, prije svega u energiji i fokusu. U kazalištu moraš držati cijeli luk od početka do kraja, bez prekida, i stalno si u kontaktu s publikom. Pred kamerom je sve fragmentirano i puno suptilnije — najmanji detalj se vidi. To traži drugačiju vrstu koncentracije i kontrole, ali i povjerenja u trenutak.
Express: Posebnu je pažnju privukla vaša uloga u filmu ‘Diva Futura’, čija vas je premijera odvela na Venecijanski filmski festival. Možete li nam reći nešto više o tom iskustvu?
To je bilo stvarno posebno iskustvo, i profesionalno i osobno. Venecija kao festival ima neku posebnu težinu i odjednom se nađeš u okruženju koje je globalno, ali istovremeno vrlo intimno za autore. Za mene je to bila prilika da vidim kako moj rad funkcionira izvan domaćeg konteksta, što je uvijek zanimljivo i pomalo zastrašujuće.
Express: U jednom ste intervjuu spomenuli da ste film ‘Settembre’ morali proći audiciju na kojoj je bilo 120 djevojaka. Kako ste se osjećali u takvoj situaciji? Jeste li sličnih iskustava imali i kasnije u karijeri?
Audicije su uvijek izazovne, pogotovo kad znaš da je veliki broj ljudi uključen. U takvim situacijama pokušavam se fokusirati samo na ono što ja mogu dati jer sve ostalo ionako nije pod mojom kontrolom. Takvih iskustava ima i kasnije u karijeri i mislim da nikad ne postanu potpuno lagana - samo naučiš živjeti s tim i ne uzimati ih previše osobno.
Express: Prije upisa na Akademiju dramske umjetnosti studirali ste anglistiku i ukrajinstiku na Filozofskom fakultetu. Odakle interes za ukrajinskim? Imate li neke obiteljske veze s Ukrajinom?
Engleski me oduvijek zanimao, a kako se uz njega morao upisati još jedan smjer, odabrala sam ukrajinski dijelom iz znatiželje, a dijelom i zbog obiteljskog konteksta - imam dio obitelji s kojim sam se na taj način željela lakše povezati. Ipak, to nije dugo trajalo jer sam iste godine upisala Akademiju i u potpunosti se posvetila glumi.
Express: Živimo u vrlo nesigurnim vremenima i katkad se čini da se ljudi okreću različitim oblicima umjetnosti zato što su u potrazi za svojevrsnim eskapizmom. No ima li umjetnost, prema vašem mišljenju, još neku svrhu osim eskapističke?
Apsolutno. Eskapizam je jedan njen dio, ali mislim da umjetnost ima i funkciju suočavanja — sa sobom, s društvom, s neugodnim temama. Ponekad nas umjetnost ne odvodi od stvarnosti, nego nas zapravo vraća u nju na dublji način.
Express: Kako usklađujete karijeru i privatni život? Imate li neke omiljene načine za provođenje slobodnog vremena?
To je uvijek izazov u ovom poslu, ali u mom slučaju se privatni i poslovni život ponekad i vrlo doslovno preklapaju - s obzirom na to da radim s dragim u kazalištu. Tako da bismo mogli reći da su poprilično “usklađeni”, samo možda ne na klasičan način. Naravno, i dalje pokušavam svjesno odvojiti vrijeme za odmor i neke male, svakodnevne stvari koje me vraćaju u neku jednostavnost — čitanje, šetnje, boravak s bliskim ljudima. To mi pomaže da ostanem prizemljena.
Express: Kakvi su vam projekti u planu u budućnosti?
Uskoro me očekuje rad na međunarodnoj koprodukciji u Sloveniji — suradnji HNK-a u Zagrebu s nekoliko slovenskih kazališta, na projektu prema Fassbinderovu ciklusu u režiji Sebastijana Horvata. Posebno mi je drago što me Tena Štivičić odabrala za rad na ovom projektu. Iznimno se veselim tom procesu i novom radnom okruženju.
Na jesen me čekaju još neki zanimljivi projekti kojima se jako veselim, ali o tome kad dođe vrijeme.
