Riječ je o izložbi koja je autorsko djelo stručnog tima Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, a Etnografski muzej ugostio ju je tijekom obnove matične institucije. Na izložbi je prikazan niz vrijednih arheoloških nalaza iz 6. stoljeća s lokaliteta Knin - Greblje, koji pružaju vrijedan uvid u etničku i kulturnu raznolikost kasnoantičkog Knina i Dalmacije. Istraživanja su obuhvatila ukupno 218 grobova s ukupno 231 pokojnikom, a pronađeni predmeti uključuju dijelove nošnje, pojasne kopče, fibule, ogrlice, narukvice i naušnice, pri čemu se posebno ističu luksuzne pozlaćene pojasne kopče u ostrogotskom stilu, jedinstvene na području Hrvatske.
“Ova izložba nastala je zato što se u fundusu našeg muzeja nalazi taj arheološki materijal, a on je tamo zato što je Duje Jelovina, jedan od voditelja istraživanja koja su se provodila 60-ih godina, bio kustos Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika. Tako da o tome razmišljamo već nekoliko godina, a prvi smo je puta postavili na Kninskoj tvrđavi tijekom skupa Hrvatskog arheološkog društva u listopadu 2025. godine. Trenutno smo izmješteni iz našeg prostora zbog energetske obnove pa smo je zato sada postavili u Etnografskom muzeju. Bilo nam je važno da jedna zajednica kao što je Split vidi te predmete, kao i to da ih vide oni koji ih nisu mogli vidjeti u Kninu, a u planu nam je i izrada velike monografije temeljene na ovim istraživanjima”, govori nam Branka Milošević Zakić koja je, uz kustose Nikolinu Uroda i Antu Alajbega, autorica ove izložbe.
Istraživanje lokaliteta Knin - Greblje, koje su od 1966. do 1971. godine vodili Dušan (Duje) Jelovina i Zdenko Vinski, uključivalo je sustavno iskopavanje ukupne površine od 1712 m². Istraženi grobovi bili su raspoređeni u nepravilne redove prilagođene padini, a većina pokojnika bila je pokopana u jednostavne zemljane rake te je samo manji broj grobova imao kamene obloge ili tragove drvenih konstrukcija. Vrijedni arheološki nalazi, koji uključuju ranije spomenute dijelove nošnji i osobne predmete, zabilježeni su u 67 grobova (od ukupnih 218). “Lokalitet Knin - Greblje jeda je od najznačajnijih arheoloških lokaliteta iz tog perioda, dakle iz šestog stoljeća, ne samo na području Hrvatske nego i na području Slovenije i Italije. I taj se materijal može uspoređivati i nalazištima s drugih lokaliteta tako da on nije isključivo lokalan, nego je više globalan. Nalaze o tim istraživanjima već su objavljivali Zdenko Vinski i Kata Simoni, ali to se sve događalo 70-ih i 80-ih godina, a često se to sve i izlagalo, naročito zbog tog ostrogotskog materijala”, govori nam Milošević Zakić.
Početkom 5. stoljeća, u koje je rimska provincija Dalmacija ušla kao pokrajina Zapadnog Rimskog Carstva, moć na Zapadu zbog političke nestabilnosti i gospodarske krize sve je više prelazila u ruke germanskih vojskovođa. Rim, središte nekada nepobjedivog carstva, pada pod vlast Vizigota, a zatim i Vandala, a u brojne zapadne provincije naseljava se germansko stanovništvo. Ostrogoti i njihovi saveznici pod vodstvom Teodorika Velikog tako 493. godine bez većeg otpora zauzimaju čitavu Italiju i provinciju Dalmacija. Ipak, promjena vlasti nije značajno utjecala na lokalno stanovništvo jer Ostrogoti nisu zadirali u dotadašnji pravni sustav, no preuzeli su potpunu kontrolu nad vojskom. Također su, kao arijanski kršćani, imali svoju zasebnu crkvenu organizaciju, no nisu ograničavali slobodu većinskoga stanovništva. Nakon što je car Justinijan I. 535. godine pokrenuo rat protiv Ostrogota, zbog višekratnih sukoba i velikih gubitaka ostrogotska se vojska 537. godine povukla u Italiju, a Dalmacija je tada postala bizantska pokrajina. Uslijedio je period stabilnosti i velikih ulaganja u obranu te period kada su podignute brojne ranokršćanske crkve, no kasnoantički sustav ipak je, unatoč kratkom predahu, nastavio propadati te je ponovno nastupila velika gospodarska kriza koja je u najvećoj mjeri pogodila gradove, a nemogućnost obrane od nadirućih Slavena sa sjevera dovela je čak i do potpunog napuštanja Salone, glavnog i najvećeg grada rimske Dalmacije.
Pronađeni arheološki materijal uvelike upućuje na to da je ova kninska zajednica pripadala kasnoantičkom, mediteranskom kulturnom krugu, no ovaj se lokalitet ističe po tome što je na njegovom području pronađeno i nekoliko predmeta stranog, odnosno germanskog stila. Četiri pojasne kopče, dvije fibule te čak i mač iz uništenog groba svjedoče o migracijama tzv. barbarskih naroda na području Bizantskog Carstva. Upravo su zbog toga neki Ostrogoti i njihovi podanici bili raspoređeni u vojnu i civilnu službu u Kninu, tada važnom prometnom čvorištu između Jadrana i kontinenta, te su ovdje i pokopani. Posebnu pozornost na izložbi privlače životinjski motivi na pronađenom ostrogotskom nakitu, a zanimljiva je i činjenica da je većina materijala pronađena u ženskim grobovima.
“Jedna od ovih kopči sa Knina - Greblje je u biti još uvijek jedina takva pronađena na području Republike Hrvatske. One uglavnom prikazuju te neke životinjske motive, osobito ptice grabljivice, a za izradu se dosta koristi zlato, drago kamenje. Ono što je također zanimljivo jest to da svi ti ostrogotski nalazi koje mi imamo ovdje na izložbi potječu iz ženskih grobova. Samo groblje mješavina je autohtonog stanovništva i germanskog ostrogotskog stanovništva. Međutim, mi ne možemo tvrditi da su sve te žene bile ostrogotkinje. One su se možda udale ili možda samo preuzele neku ostrogotsku nošnju”, kaže nam Milošević Zakić.
Motivi ptica grabljivica, u prvom redu orlova, na ostrogotskom nakitu pojavljuju se kao simboli moći i pobjede. Stanovnica kasnoantičkog Knina, u čijem je grobu pronađena kopča s prikazom orla, njezinim je nošenjem naglašavala svoj drugačiji identitet, odnosno svoju povezanost s ratničkom skupinom Ostrogota. Ne smije se zaboraviti ni kako je orao bio simbol Rimskog Carstva i njihovih legija, a ni činjenica da ga se česti prikazuje u kršćanskog ikonografiji, gdje se uglavnom veže uz svetog Ivana Evanđelista. Iako se ne može sa sigurnošću utvrditi jesu li pokojnice u čijim su grobovima pronađeni predmeti ostrogotskog stila uistinu bile Ostrogotkinje, ne može se poreći kako takvi predmeti ukazuju na etničku i kulturnu šarolikost kasnoantičkog Knina, kao i čitave Dalmacije.
Politeizam iz Rimskog Carstva, u čijem je sastavu bila i Dalmacija, od 4. stoljeća službeno je zamijenilo kršćanstvo, čime se promijenilo i shvaćanje pojma smrti. Naime, prema novozavjetnom shvaćanju, tijelo nakon smrti propada, a duša je ona koja ima mogućnost uskrsnuća. Takve promjene u vjerovanjima utjecale su i na promjenu izgleda grobova pa su tako grobovi pokrštenog stanovništva trebali biti lišeni priloga. Iako je glavni simbol razlikovanja kršćana od nekršćana bio simbol križa, on se sve do 5. stoljeća koristio isključivo u elitnim svjetovnim i crkvenim krugovima, odnosno na luksuznim predmetima i crkvenom namještaju. Kršćanstvo se tako na području ovog lokaliteta prometnulo u osnovnu religiju, no ipak su se još uvijek mogli uočiti i neki poganski elementi, a sami su Ostrogoti, kako nam objašnjava gospođa Milošević Zakić, bili arijanci:
“Oni su u biti svi bili kršćani, s tim da, naravno, ovdje pričamo o nekakvom kršćanstvu u šestom ili eventualno početkom sedmog stoljeća, što je period kada se i dalje tu i tamo mogao naći neki poganski element. Ali i dalje govorimo o starosjedilačkom stanovništvu koje je bilo kršćansko, a Ostrogoti su pak bili arijanci, ali i oni su gradili svoje crkve pa danas tih arijanskih crkava imamo, recimo, u Italiji. No ta se arhitektura nije razlikovala od one klasične kršćanske tako da mi danas i kad nađemo neku crkvu ne možemo odmah utvrditi je li u pitanju arijanska ili klasična kršćanska crkva.”
Arijanstvo je pojam koji označava učenje ranog kršćanstva, prema kojem Isus Krist nije istobitan s Bogom Ocem, već je njegovo prvo stvorenje, a naziv je dobilo po aleksandrijskom svećeniku Ariju. Iako je veliki crkveni sabor u Niceji 325. godine odbacio arijanstvo i proglasilo ga herezom, ono je ipak živjelo još stoljećima i proširilo se među germanskim narodima. Ostrogoti su tako, kao arijanci, imali vlastitu crkvenu organizaciju i gradili su svoje crkve, no njihove bazilike građene su potpuno jednako kao i ondašnje katoličke crkve.
Među istraženim grobovima na lokalitetu Knin - Greblje posebno se ističu grobovi označeni brojevima 172 i 173. Riječ je o grobovima u kojima su bile pokopane osobe ženskog spola te koji se od ostalih izdvajaju zato što su u njima otkriveni zlatni nalazi koji ih opravdano svrstavaju u elitni sloj tadašnjeg kasnoantičkog stanovništva.
“Ovdje govorimo o bogatstvu predmeta koji su pronađeni u tim grobovima. Zlato u arheologiji ne prolazimo baš svakodnevno, a grobovi 172 i 173 posjeduju te neke ostatke zlata. U grobu 173 tako su nađene male zlatne lamele, zatim jedna zlatna ogrlica koja je dosta karakteristična... Prednost zlata jest u tome što ono uvijek ostane isto, ono se u potpunosti sačuva tako da na njemu nemamo nekih konzervatorskih radova, ono se eventualno malo pročisti. Dvije ženske osobe iz grobova 172 i 173 bile su prilično luksuzno odjevene, a kada se to sve poveže s ostrogotskim kopčama, možemo tvrditi da su one bile dio nekog vladajućeg sloja među ljudima pokopanima na tom groblju”, kaže nam gospođa Milošević Zakić.
Kao najvrsniji primjer zlatarskog umijeća ističe se pozlaćena kopča iz groba 173, a zrna ogrlice ili narukvice pronađena u grobu 172 izrađena su preciznije i kvalitetnije od onih u drugim grobovima. U oba su groba zabilježeni i prstenovi s monogramima, a posebnu važnost ima i pronalazak fibule iz ranijeg antičkog razdoblja, što se može protumačiti kao svjesno očuvanje tradicije i identiteta romaniziranog starosjedilačkog stanovništva. Pokapanje na kninskom Greblju prestaje oko 600. godine, početkom ranog srednjeg vijeka i velikih promjena koje su tada zahvatila čitavu Europu te početkom novih političkih kriza u Dalmaciji. Ipak, materijali pronađeni na lokalitetu Knin-Greblje pružaju nam uvid u značajne kulturne, društvene i etničke promjene neposredno prije nestajanja rimskog sustava u Dalmaciji, zbog čega se ovaj arheološki lokalitet bez sumnje može svrstati među najznačajnija kasnoantička groblja u ovom dijelu Europe, a nakit predstavljen na ovoj izložbi svim će posjetiteljima pružiti uvid u običaje, načine odijevanje i identitet stanovnika koji su ovim prostorima koračali stoljećima prije nas.
