Autobiografski roman talijanske plesačice i publicistkinje Ade d'Adamo "Poput zraka" (objavila ga je Naklada Ljevak u prijevodu Antonije Radić i uz uredničku pasku Nade Brnardić) netipičan je književni uradak. Istina, autobiografske knjige o bolesti(ma) u obitelji nisu rijetkost. Nisu rijetke ni knjige u kojima roditelj opisuje borbu sa zdravstvenim problemima u najužoj obitelji, kad bolest zadesi dijete s prečesto fatalnim krajem. Prisjetimo se samo odličnog i danas nažalost pomalo zaboravljenog romana "Brdo iznad oblaka" Vesne Krmpotić. Ali romani u kojima majka opisuje stvarnu bolest jedinog djeteta (u ovom slučaju djevojčice Darije), a da bi tijekom te neravnopravne borbe i sama oboljela od smrtonosne bolesti i nisu baš prečesti.

A baš takav je "Poput zraka", roman koji je autorici izborio i najugledniju talijansku književnu nagradu Strega za 2023. godinu, koju Ada d'Adamo, nažalost, nije mogla primiti jer je tek koji tjedan prije objave laureata izgubila životnu bitku. Pa su uglednu nagradu u njezino ime primili suprug Alfredo, kojemu je roman i posvetila s napomenom da je tu riječ o muškarcu "širokih pleća i kamenitih ruku" i nakladnica.

Laboratorij nasilja Fernanda Melchor najbrutalnija je spisateljica južno od Rio Brava

Riječ je o ne predugom, iznimno koncentriranom, jezgrovitom i s obzirom na okolnosti nimalo patetičnom štivu u kojem se autorica obraća kćeri koja od rođenja trpi zbog teške fizičke i psihičke invalidnosti. Riječ je o djevojčici-djevojci koja je bez majke ostala u godini svoje punoljetnosti i o kojoj i nakon čitanja ovoga romana zapravo znamo jako malo jer su njezine mogućnosti komunikacije, a onda i izražavanja bilo kakvih osjećaja dramatično sužene. Ali zato znamo kako se Ada d'Adamo osjećala u svim fazama svojeg majčinstva. A znamo i to da je ona napravila abortus samo godinu dana prije Darijina rođenja, jer ni tu činjenicu autorica nije htjela sakriti od javnosti kojoj se obratila u želji da poboljša institucionalni tretman roditelja koji imaju teško bolesnu djecu čija kvaliteta života itekako ovisi i o pomoći cijele, a ne samo zdravstvene i uže obiteljske zajednice...

Roman "Poput zraka", u čijoj se originalnoj talijanskoj inačici krije i Darijino ime, prvenstveno je ipak roman o Adi d'Adamo, koja je samoj sebi svakako neželjena glavna junakinja. Pišući o kćeri, Ada piše o samoj sebi, svojim slutnjama i brigama, mogućim pogrešnim odlukama, svakodnevnim strepnjama i razočaranjima... Ada se bori sa sustavom koji nema dovoljno vremena i sredstava za najmanje i neizlječive bolesnike, s liječnicima koji se boje izreći za njih očigledne ili možda ipak skrivene istine o stanju fetusa ili novorođenčeta, s okolinom koja od nje očekuje snagu i energiju kad u njoj i snage i energije bolno ponestaje. Ada se bori (a to joj najteže pada) i sa samom sobom, preispituje odluke, sama je sebi i tužitelj i sudac i odvjetnik. Njezine su vrlo često kratke rečenice stoga ubojite i teške, rečenice iza kojih nema jednostavnih uzmaka niti lažne nade. U njima se krije i neizmjerna, nesaglediva bol zbog straha od budućnosti u kojoj će njezina jedinica morati živjeti bez majčine ljubavi i pažnje koju tako često i to s pravom zovemo bezuvjetnom.

Sartreova ljubavnica Slavna spisateljica - Izbacili su je iz škole jer je zavela učenicu

Knjiga "Poput zraka" jest roman o ljubavi majke prema djetetu, ali je i roman o nesreći i tragediji, gubitku i beznađu. Nema u njemu niti utjehe niti milosti za glavne likove koji su ljudi od krvi i mesa te im autorica namjerno nije htjela promijeniti ni sakriti realna imena i identitete. Ali "Poput zraka" je sasvim sigurno i borbeno štivo s humanom porukom te majčina oporuka u kojoj piše da majka i dalje voli svoje dijete te da će o njemu brinuti i iz nekog drugog okruženja i obličja. I to podjednako snažno i beskompromisno.