Nakon što je osvojio sedam Oscara s filmom o stvaranju atomske bombe, Christopher Nolan vjerojatno je mislio da će njegov sljedeći projekt biti manje problematičan. Na kraju, što bi moglo poći po zlu s adaptacijom Homerovog drevnog epa o ratnicima, bogovima i čudovištima? No, njegova "Odiseja", epska priča o povratku kući, postala je tema žestokih rasprava o svemu, od boje oklopa do naglasaka glumaca. Istovremeno, film nudi vizualni spektakl kakav samo Nolan može stvoriti. Postao je najiščekivaniji, ali i najosporavaniji filmski događaj godine. To je veličanstven film koji je tehnički savršen, ali mu ponekad nedostaje duše. S glumačkom postavom koja uključuje Matta Damona, Anne Hathaway, Toma Hollanda i Zendayu, očekivanja su bila ogromna...

Film je premijerno prikazan 16. srpnja u Hrvatskoj. 

KULTNI HITCHCOCKOV FILM Svi pamte tuš. Malo tko zna koliko je prava priča iza 'Psiha' bila jeziva

Kada treba stvoriti svjetove i prizore od kojih zastaje dah, Christopher Nolan je pravi majstor. Njegova "Odiseja", prvi film u potpunosti snimljen IMAX kamerama, slična je njegovim ranijim djelima poput "Dunkirka" ili "Interstellara", gdje sile prirode postaju glavni likovi. Obično ljuljanje Odisejevog drvenog broda na bijesnom moru ima opipljivu, gotovo hipnotičku snagu. Nolan je najbolji kada su ulozi veliki, a filmsko platno ispunjeno kaosom. Ako želite moderan prikaz bitke za Troju, s razaranjem i kaosom, Nolan je pravi redatelj za vas.

Ako trebate jednookog diva ljudoždera koji napada grčke vojnike ili prizor drvenih brodova koji se lome na valovima, on je čovjek za taj posao. Inače, za scene s Kiklopom, Nolanov tim napravio je ogromnu animatroničku lutku umjesto da koristi CGI. Rezultat je scena koja djeluje stvarno i zastrašujuće, nešto što računalna grafika rijetko može postići. Scene poput susreta s Polifemom, posjeta Hadu gdje se sjene mrtvih vojnika uzdižu iz crne zemlje ili scene užasa u kojima Kirka pretvara ljude u svinje, imaju nadrealnu, gotovo horor atmosferu. U tim trenucima, kada film prihvati svoju mitološku prirodu, "Odiseja" je najuspješnija. To je vizualno nevjerojatan film koji opravdava svoj budžet od 250 milijuna dolara i mora se gledati na najvećem mogućem platnu. Priča o Trojanskom konju, koja se u epu tek spominje, ovdje postaje središnji i majstorski režiran događaj. 

Problem nastaje u mirnijim trenucima, između velikih scena, kada likovi sjednu i razgovaraju. Nolanova sklonost nespretnim dijalozima i prevelikim objašnjavanjima ovdje je jako vidljiva. Scenarij je pun rečenica koje kao da objašnjavaju radnju, umjesto da otkrivaju karakter likova. To je velik problem u priči koja je tako važan dio zapadne kulture. Čini se kao da je redatelj bio toliko usredotočen na vizualni dio filma da je zaboravio "oživjeti" svoje likove. To ne bi bio toliki problem da nije okupio jednu od boljih glumačkih postava.

Matt Damon je dobar kao Odisej, "kompliciran čovjek" čiju iscrpljenost i lukavost uspijeva prenijeti više svojom pojavom nego riječima. Anne Hathaway kao Penelopa ima nekoliko snažnih scena u kojima pokazuje svoj talent, no veći dio filma samo čeka. Međutim, ostatak glumačke ekipe uglavnom je neiskorišten. Zašto angažirati karizmatične glumice poput Lupite Nyong'o ili Charlize Theron i ne dati im gotovo nikakvu ulogu? Jadni Tom Holland, u svojoj najvećoj ulozi izvan kostima Spider-Mana, kao Telemah uglavnom samo mrko gleda ili izgleda zbunjeno.

Zendaya, kao božica Atena, pojavljuje se povremeno samo kako bi rekla pokoju rečenicu glavnom liku. Robert Pattinson je uvjerljivo odbojan kao glavni prosac, ali ni njegov lik nema dubinu. Niz talentiranih glumaca poput Coreya Hawkinsa, Mije Goth, Jona Bernthala i drugih pojavljuje se u malim, nevažnim ulogama. Čak su i sporedne uloge s više prostora, poput Himesha Patela kao Euriloha ili Johna Leguizama kao vjernog Eumeja, samo tu da poguraju radnju. Glumci mogu učiniti samo onoliko koliko im scenarij dopušta, a ovdje su svedeni na figure u Nolanovoj veličanstvenoj, ali hladnoj igri.

Kao i svaki Nolanov film, i "Odiseja" je postala kulturni fenomen, a s time su došle i neizbježne kontroverze koje su se rasplamsale na društvenim mrežama mjesecima prije premijere. Najviše rasprave izazvao je odabir glumaca. Žestoko se kritizirala odluka da tamnoputa glumica Lupita Nyong’o glumi Helenu Trojansku. Isticali su da je Homer opisuje kao "bjeloruku". Mnogi su se pitali i zašto, u filmu koji želi biti reprezentativan, nema mjesta za grčke glumce. "Grci su ponovno izostavljeni iz naših temeljnih mitologija i epova, bez objašnjenja", napisao je novinar Chris Cotonou za The Guardian. Dodatnu pomutnju izazvale su glasine da će transrodni glumac Elliot Page glumiti Ahileja, što se pokazalo netočnim. Page ima malu, ali pamtljivu ulogu grčkog vojnika Sinona.

Agamemnon u Batmanovom oklopu

Dizajn kostima također je izazvao rasprave, posebice veliki, potpuno crni impresivni oklop Agamemnona, kojeg glumi Benny Safdie. Usporedbe s Batmanom, likom kojeg je Nolan ponovno definirao za 21. stoljeće, bile su neizbježne. Kritičari su se žalili da oklop izgleda "plastično" i "dosadno", te da tamne boje nemaju smisla u sunčanoj Grčkoj. Nolan je branio svoj pristup u intervjuu za časopis Time, objašnjavajući kako je naše znanje o brončanom dobu temeljeno na "vrlo nepotpunim arheološkim zapisima". Tvrdio je da je zacrnjena bronca bila tehnički moguća i da je svrha skupog, jedinstvenog oklopa bila vizualno pokazati Agamemnonov visoki status. Ipak, teško se riješiti dojma da je odluka više stilistička, jer moćnog kralja prikazuje kao negativca nalik Darth Vaderu.

Posljednja velika zamjerka odnosila se na jezik i naglaske. Likovi koriste riječi poput "tata" i "mama" umjesto formalnijih "oče" i "majko", što je nekim gledateljima bilo potpuno neprihvatljivo i anegdotalno smiješno u prvim minutama. Kada je u najavi za film Tom Holland izgovorio rečenicu "Moj tata se vraća kući" svojim uobičajenim američkim naglaskom, mnogi su se pobunili. "Zvuči kao da vode epski razgovor ispred Starbucksa", našalio se jedan komentator. 

Film traje gotovo tri sata, a mahniti ritam ne ostavlja prostora za razvoj likova. Ironično, najpamtljiviji trenutak filma možda najbolje opisuje samog redatelja. Nakon što prođe Sirene, Odisej objašnjava što je čuo u njihovoj pjesmi. "Njihova pjesma rekla mi je da je ono što najviše želiš ono što si već imao" - kaže on. Možda je to poruka koju je Nolan, na vrhuncu svoje moći, nesvjesno uputio samome sebi.