Odlazak u kino na novi film Brada Pitta, "Srce zvijeri", nosi određeni rizik za sve koji ne vole plakati u javnosti. Najnoviji uradak redatelja Davida Ayera donosi nam priču o preživljavanju, odanosti i neraskidivoj vezi između čovjeka i njegovog psa. I to nepunih mjesec dana nakon što smo gledali "Pse pod zvijezdama" redatelja Ridleyja Scotta. Radnja filma smještena je u surovu divljinu Aljaske, gdje pratimo umirovljenog vojnika i njegova psa, koji nakon tragične nesreće moraju pronaći put natrag u civilizaciju. Film smo pogledali 22. rujna na svečanoj pretpremijeri u zagrebačkom CineStaru.

S obzirom na Bradovu izjavu da mu je ovo bila najzahtjevnija uloga karijere i visoke ocijene koje "pršte" na sve strane, sjeli smo u fotelje s velikim očekivanjima. 

'PSI POD ZVIJEZDAMA' Novi Ridley Scott: Kako je, dovraga, uspio snimiti mlaku postapokalipsu?!

Priča prati Jamesa Belmonta, bivšeg časnika specijalnih postrojbi vojske Sjedinjenih Američkih Država, koji se nakon trideset godina službe i brojnih odrađenih misija u Iraku i Afganistanu odlučio povući iz civilizacije. James je klasični vuk samotnjak koji utjehu pronalazi daleko od ljudi. S njim je samo njegov vjerni vojni pas Odin, koji također nosi duboke ožiljke iz rata. Odin ima protetsku prednju desnu nogu i ugrađene zube od titana, što jasno pokazuje koliko je puta riskirao vlastiti život. Njih dvojica provode vrijeme u zabačenim dijelovima Aljaske i žive potpuno isključeni iz modernog svijeta. Film započinje neobičnom scenom u kojoj mlada žena, koju glumi Anna Lambe, vozi izoliranom cestom i nailazi na usamljenog psa u kamuflažnom prsluku. Nakon tog kratkog uvoda, radnja se vraća tjedan dana unatrag kako bismo otkrili što je prethodilo tom trenutku.

POGLEDAJTE VIDEO:

Priča se razvija kroz tišinu, poglede Brada i njegovog psa te njihove zajedničke rutine. Bradova oprema jasno ocrtava karakter njegovog lika. U torbi nosi izdanje odličnog romana "Cesta" autora Cormaca McCarthyja, bilježnicu u kojoj crta i hladnjak pun belgijskog piva. Kutije s opremom ukrašene su naljepnicama heavy metal benda Slayer, što dodatno zaokružuje njegov pomalo divlji imidž. Njihov izolirani svijet narušava se tek na kratko kada slučajno sretnu stranca. Watkins, kojeg tumači oskarovac J.K. Simmons, pojavljuje se kao bivši rudar koji traži malo društva prije nego što nastavi put čamcem niz rijeku. Susret donosi kratki trenutak ljudske topline i razmjene životnih pogleda uz nekoliko piva. 

Početak borbe za goli život

Prava drama počinje kada James doživi srčani udar dok upravlja svojim avionom. Letjelica gubi kontrolu, a redatelj nam servira scenu pada koja nas ostavlja bez daha. Avion završava u vodi i počinje tonuti. A pas? Gdje je pas? Ispao je ranije iz aviona... James nekako uspijeva preživjeti udarac i očajnički se vraća kako bi spasio svog najboljeg prijatelja. Pronalazi Odina koji isprva ne pokazuje znakove života. Scena u kojoj James provodi noć uz svog psa i pokušava ga održati na životu, spada među najdirljivije trenutke filma. Idućeg jutra, Odin čudesno dolazi k sebi, spreman za nove izazove.

Ovaj nevjerojatni duo sada se suočava s naizgled nemogućom misijom. Nalaze se više od devedeset kilometara udaljeni od najbliže civilizacije. Bez zaliha, s narušenim zdravljem i stalnom prijetnjom nemilosrdne prirode, James i Odin kreću na dug i iscrpljujući put. Kao u spomenutoj knjizi "Cesta" samo što su umjesto oca i dječaka, čovjek i njegov najbolji čupavi prijatelj. Koriste staru kartu i kompas, pokušavaju pronaći spas, a prepreke se redaju jedna za drugom. Susret s grizlijem je strašan (i nerealan), baš kao i borba s čoporom vukova (isto nerealna). U jednom trenutku Jamesa odnosi snažna riječna struja, a svaki novi korak predstavlja borbu protiv prirode i vlastitih fizičkih ograničenja. James zna da mu srce otkazuje i da su njegovi dani odbrojani, ali odlučno nastavlja dalje isključivo kako bi spasio Odina.

Brad Pitt je majstorski odradio ulogu čovjeka koji rijetko progovara, a kada to čini, uglavnom se obraća svom psu. Većinu radnje iznosi sam i oslanja se samo na reakcije psa. Redatelj Ayer, koji je s Pittom već surađivao na ratnom filmu "Fury", ovdje preskače svoj uobičajeni, izrazito agresivni stil pun eksplozija i brze akcije, te se fokusira na intimniju, introspektivnu priču o muškom prijateljstvu i odanosti. No, taj mirniji tempo ponekad stvara probleme. Između trenutaka visokog adrenalina i stvarne opasnosti, film ima duge sekvence u kojima James i Odin samo hodaju kroz šumu. Za ljubitelje čiste akcije, ovi dugi kadrovi hodanja i postavljanja šatora mogli bi djelovati usporeno i pomalo monotono. Takve scene razbijaju napetost koja se prethodno gradila.

Za impresivnu vizualnu stranu zaslužan je oskarovac Mauro Fiore. Zanimljivo je da Aljasku u ovom slučaju zapravo glumi Novi Zeland. Snježni planinski vrhovi izgledaju veličanstveno i zastrašujuće, jezera su kristalno bistra, a šume prepune gustog zelenila koje nam gotovo omogućuju da osjetimo hladan i oštar zrak s ekrana. Scena u kojoj se polarna svjetlost reflektira u Odinovom oku predstavlja pravi vizualni trijumf i daje priči pomalo mističnu dimenziju...

S druge strane, neki aspekti produkcije ozbiljno narušavaju dojam realnosti koji redatelj tako pažljivo pokušava stvoriti. Dok je Odin stvaran pas, točnije igra ga nevjerojatno trenirani njemački ovčar po imenu Uber uz pomoć još tri psa iz iste obitelji, ostale životinje u filmu stvorene su isključivo računalnom animacijom. Susret s ogromnim digitalnim medvjedom koji ima ožiljke po licu i kasnija borba s čoporom gladnih digitalnih vukova vizualno odudaraju od ostatka filma. Ovi kompjuterski generirani predatori izgledaju prilično loše i plastično, zbog čega te akcijske scene gube na težini. U tim trenucima, umjesto ranjivog čovjeka sa srčanim problemima, James odjednom djeluje kao da je izašao iz Marvelovog svemira i izvodi gotovo nadljudske pothvate kako bi obranio sebe i psa. Ta nerealna snaga i spretnost u potpunoj su suprotnosti s njegovim oslabljenim stanjem i otežavajućim okolnostima u kojima se nalazi. Gledatelj se pita "Koji je vrag sad ovo!? Ima li još i zmija i krokodila!?"

Scenarij, koji je napisao Cameron Alexander i koji se nekad nalazio na prestižnoj listi u Hollywoodu, također ima određenih mana. Neprestano nizanje nesreća i nezgoda prelazi granicu uvjerljivosti. Kada nakon pada aviona, srčanog udara, ledene rijeke, medvjeda i vukova uslijedi još jedna katastrofa, gledatelj jednostavno ne može ne pomisliti kako su autori pretjerali s dramom. Sve to vodi prema predvidljivom završetku koji se previše trudi izmamiti jake emocije...

Počast vojnim psima

Ono što ovaj projekt čini posebnim je način na koji baca svjetlo na ulogu vojnih pasa. Radne životinje u borbenim zonama često ostaju nepriznati heroji. Prolaze kroz iste zastrašujuće situacije kao i ljudi, trpe ozljede i u konačnici nose jednako teške psihološke posljedice. Prikazujući Odina s protetičkom nogom i zamjenskim zubima, film jasno ilustrira cijenu rata. Gledajući psa kako usred noći nemirno spava, trza se i potiho zavija zbog noćnih mora, publika dobiva intiman uvid u traumatska iskustva koja se rijetko obrađuju na velikom platnu. Jamesova reakcija na te trenutke, način na koji tješi psa i pruža mu sigurnost, produbljuje njihovu vezu. Oni su stvorili obitelj jedno u drugome, jer nitko drugi u civilnom svijetu ne može shvatiti kroz što su prošli...

Publika je na zagrebačkoj pretpremijeri reagirala vrlo emotivno, a mnogi nisu mogli sakriti suze tijekom završnih scena. Glazba u filmu je odlično izabrana, ponekad je previše manipulativna u svojim nastojanjima da izmami emocije, ali ipak učinkovito podiže atmosferu. Bez obzira na manje scenarističke nedostatke, priča o Jamesu i Odinu podsjeća nas da nikada nismo potpuno sami, čak ni u najmračnijim trenucima. Sve dok imamo nekoga za koga vrijedi koračati prema svjetlu, borba ima smisla.