Do prije koji dan malo tko čak i u Iowi čuo je za dvotjedne novine "Storm Lake Times". Sve se promijenilo nakon događaja koji je glavni urednik Art Cullen pratio u direktnom prijenosu na televiziji. "Jebote!!! Pa, mi smo pobijedili!!!", zavikao je i stao dozivati starijeg brata Johna, izdavača novina čija redakcija ima samo 10 ljudi.

Oni su ove godine osvojili Pulitzerovu nagradu za najbolji urednički komentar, prešišavši cjelokupnu američku medijsku multimegaindustriju, postavivši se po kvaliteti iznad nekih od najrazvikanijih svjetskih medijskih imena. Storm Lake Times novina je s prosječnom tiražom po broju od 3330 primjeraka, prije 26 godina počeo je izlaziti kao tjednik u gradiću Storm Lake od nešto malo preko 10.000 stanovnika i danas pokriva okrug Buena Vista, te dijelova okruga Pocahontas, Sac, Ida i Cherokee.

Cullen je, pak, novinar od glave do pete, jako suosjeća s, primjerice, imigrantima koje se užasno eksploatira u lokalnoj klaonici svinja i u proizvodnji etanola iz kukuruza. A zašto je dobio nagradu? Zato što je napao najveće od najvećih i najgore od najgorih – Koch Brothers, Monsanto, Cargill – vrlo žestoko, ali istodobno i krajnje profesionalno i sve dobro istraženo i argumentirano.

I to nakon što je otkrio da je ekipa milijardera koje diljem svijeta optužuju za neke od besprimjernih zločina nad prirodom i ljudima, potajno financirala na sudu obranu vladi SAD-a od nekih ogromnih ekoloških tužbi. Drugim riječima, napao je najveće agronomsko-kemijsko-energetske koncerne na svijetu, čovjek koji i uređuje i obilazi ulice svog kraja u potrazi za pričom i piše uredničke komentare.

Gube identitet Charlie Hebdo zaradio 30 milijuna eura, ali redakcija se posvađala

"Novinarstvo je važno, a dobrog novinarstva još ima posvuda", prokomentirao je Cullen kad su ga reporteri najvećih medija "napali" sa svih stana nakon senzacije s Pulitzerom. Čovjek malo je reći da je hrabar, dovoljno oštrog jezika da republikanskog senatora Charlesa Grassleyja nazove "štenetom republikanskog establishmenta", da senatoricu Joni Ernst počasti naslovom "jedine žene jednako vulgarne kao Donald Trump".

Gledao je kako se njegov kraj mijenja, od nekadašnje pastorale do stanja u kojem je sve pokriveno sojom, GMO kukuruzom, ogromnim klaonicama, sličnim stvarima. Što se tiče onoga za što je nagrađen, dvije godine je bio bitku protiv vlasti koje su mu odbijale otkriti je li istina da Kochovi, Monsanto i Cargill doista financiraju okrug Buenu Vistu u parnici u kojoj se lokalne vlasti brane od ekoloških tužbi.

I uspio je, izborio se za transparentnost, natjerao je vlasti da građanima pokažu što rade uz pomoć multinancionalnih kompanija. Opisao je i kako je s dolaskom Trumpa na vlast u okrugu u kojem radi mnoštvo siromašnih imigranata, zavladao strah, jeza, sram nakon što je predsjednik najavio uhićenja ilegalaca.

"Stvari su se primirile. Šef policije je to sredio. Obilazio je javna mjesta u uniformi i poručivao: 'Nećemo vas uhićivati zato što nemate dokumente.'" Na kraju, odbor za Pulitzerovu nagradu ovako je obrazložio spektakularnu odluku: "Ustrajno izvještavanje, impresivna stručnost i angažirano pisanje čime se uspješno sukobio s moćnim poljoprivrednim interesima u Iowi".