Ognjen Vrljičak Ogi je umjetnički fotograf te grafički i web dizajner, uz to se bavi i pisanjem - ima uspješan blog “Berlin Diaries”, zatim muzikom i videografijom, a trenutačno radi i za kultni makedonski bend Mizar. Svestrana i zanimljiva ličnost. No možda je najosebujniji u fotografiji, tj. u interpretaciji svakodnevice u svojim fotoprojektima. Inspiraciju za svoje fotografije crpi iz svakodnevnog života, ali također i iz unutarnjih previranja, snova, filozofije i psihologije, kaže, a kad se tome pridoda snažan utjecaj talijanskog neorealizma, njemačkog ekspresionizma i nadrealizma, također i njegov misaoni, filozofski sklop, dobiva se prilično otkačena kombinacija. A ta kombinacija rezultira monokromatskim fotografijama kojima često zamagljuje granice između stvarnosti i fikcije. Uz te raritetne fotografije “za dušu”, gdje se ističu ciklusi “Malta&Gozo”, “Italy” i “Somnabulist”, Vrljičak uspješno radi i tzv. korporativnu fotografiju, surađujući s kompanijama, kao što su Microsoft, Dometic, Amadeus, Mercedes-Benz, Wacom i Bain & Company.

“U jesen 1994. godine, nakon što sam razvio svoj prvi crno-bijeli film, započeo je put mog interpretativnog fotografskog izražaja koji sad traje već više od trideset godina. Utjecaje na tehnički aspekt mojih fotografskih radova relativno lako je prepoznati u njemačkom ekspresionizmu, talijanskom neorealizmu i nadrealizmu, dok sama inspiracija i teme s kojima se bavim najčešće se oslanjaju na lične filozofske refleksije, kao i na neobična životna iskustva, kako ona na javi, tako i ona u snu”, kaže Ognjen Vrljičak Ogi te dodaje kako se nada da će kolekcije njegovih umjetničkih fotografija, zapravo vizualnih narativa potaknuti emocije, maštu i razmišljanje gledatelja.

Rođen je u Sarajevu 1976. godine, a početkom rata u BiH njegova obitelj seli se u Makarsku, gdje polazi srednju školu i upoznaje se s alternativnom glazbom. Njegov prijatelj iz Makarske na blogu piše: “Bili smo ekipa u srednjoj školi. Dok je rat buktao njegovim Sarajevom, a on kao izbjeglica živio u našem gradu, visili smo po nekim nama kultnim mjestima ovoga grada, međutim samo je jedno bilo krucijalno bitno za sve nas - legendarna Kokica, gdje je Ogi radio. Ogi je, dok je pekao kokice i točio slush sokove u gigantskoj Čaši na rivi ispred Mercesa, puštao na malom kazetofonu bendove Death In June, Young Gods, Tuxedomoon, Bauhaus, Joy Division, Christian Death, Einsturzernde Neubauten i druge, po njegovu guštu alternativne izvođače. Dakle, Ogi je volio dark, elektroničku alternativnu i eksperimentalnu glazbu. Voli je i danas”. Nakon Makarske odlazi u London, gdje je diplomirao suvremene medije na Sveučilištu Westminster u Londonu.

Tijekom u Londonu bio je član londonskog benda The Cliffs on Cape, a kad je 1999. godine upoznao Tommyja iz Edinburgha, bivšega gitarista The Exploiteda, počeli su “kao ovozemaljske replike i glasnogovornici kozmičkih entiteta” surađivati na “psihološkoj i kulturološkoj transcendentnosti ljudskog roda”. Tako su nastali The Cyber Insaniac Surfers i njihova “The Galactoganj Opera”. Da ne bi bilo zabune, Cyber Insaniac Surfers su nepostojeći bend, barem u ovoj prostornoj & vremenskoj dimenziji! Koristeći audiovizualne oblike komunikacije “koji rezoniraju izvan kognitivnih mogućnosti prosječnog Zemljanina”, Cyber Insaniac Surfers svojom pjesmom i spotom “The Galactoganj opera” upozoravaju čovječanstvo na “autodestruktivne tendencije i apokaliptični put kojim se vodi razvoj transhumanizma i umjetne inteligencije”.

Ognjen Vrljičak Ogi trenutačno živi i radi na relaciji Berlin - Makarska, a umjetnička fotografija, dizajn, muzika i film samo su neki “od njihovih interpretativnih izražaja na planetu Zemlji”. Također, radi kao web i grafički dizajner za kultnu makedonsku grupu Mizar. Aktivni je član fotoklubova u Velikoj Britaniji i Njemačkoj, dobitnik je fotonagrade dnevnog lista The Guardian, a sudjelovao je na nekoliko skupnih i samostalnih fotografskih izložbi u Hrvatskoj, u BIH i u Europi. Posebno se pamti njegova izložba “Oda svršetku”, priređena 2021. u Makarskoj na Danima fotografije, koju je likovni kritičar pojasnio sljedećim riječima: “Izložba ‘Oda svršetku’ je konceptualno fotopoetsko djelo o ljubavi kao najčišćoj formi istine koja krije tajnu naše povezanosti s beskrajnim, nevidljivim, potpunim i vječnim što nas spašava od naše vezanosti i ovisnosti za vidljivim, materijalnim i konačnim svijetom oko nas”.

Na toj izložbi predstavio je cikluse “Hipnagogija” i “Porng”, koje također zahtijevaju dodatno pojašnjenje.

Hipnagogija je, prema psiholozima, granično područje između jave i sna koje je “dom fascinantnog stanja svijesti gdje se halucinacije i vizije manifestiraju kao projekcije na naš postojeći osjećaj stvarnosti”. Halucinacije koje se javljaju tijekom hipnagogije fasciniraju pisce, filozofe i umjetnike stoljećima, dok su znanstvena istraživanja o njihovim uzrocima i povezanosti s podsvjesnim još u tijeku.

“Ova Vrljičakova serija fotografija alegorijska je interpretacija sjećanja na neke od njegovih osobnih hipnagoških vizija, kao i mala kontribucija univerzalnom shvaćanju kolektivnog-nepoznatog.” A “Porng” je pak vizualna metafora koja govori o sinkroniziranoj evoluciji te o simbiozi između tehnologije, pornografije, globalizma, seksualne sinergije i ljudske otuđenosti, a konceptualno je inspiriran prvom komercijalnom videoigrom - Pong iz 1972. godine. Zanimljiva je i izložba “Razglednice Tame i Svjetla”, održana u sklopu koncerta Eliza Stark & The Dappers te grupe Fakatte u svibnju ove godine u Slogi u Sarajevu u BiH. Vrljičak je također izlagao u inozemstvu.