Otkrivamo: Hrvat koji je specijalnim efektima zaludio Hollywood

Privatni arhiv
Branko Repaulst hrvatski holivudski je majstor za smrt, rat i maglu
Vidi originalni članak

Gotovo ne postoji domaći film, ali ni kvalitetna strana produkcija u kojoj za specijalne efekte nije bio zadužen Branko Repalust.

Od “Zvizdana”, “Broja 55” i “Winnetoua” pa sve do “Pada crnog jastreba” i “Iza neprijateljskih linija” on je odgovoran za eksplozije, pucnjavu, oružje, maglu, krv i sve ostalo što svrstavamo u specijalne efekte.

- Više ne mogu ni nabrojiti sve projekte na kojima sam radio u ovih 37 godina karijere. Rekao mi je kolega da je glavna eksplozija u novom Bondu ‘Spectre’ stajala četiri milijuna dolara i pripremala se tri tjedna. To bih volio vidjeti - rekao je Repalust.

Inače, ta je eksplozija čak ušla u Guinnessovu knjigu rekorda kao najveća eksplozija u povijesti kinematografije. Trajala je punih 7,5 sekundi, a na nju je utrošeno 8418 litara kerozina i 68,47 tona TNT-a.

Karijeru je započeo kao rekviziter Veljka Bulajića

Branko Repalust karijeru je započeo gotovo slučajno, kao scenski rekviziter godine 1978. u filmu “Visoki napon” Veljka Bulajića. Sljedećih je godina na setu od starijih kolega učio o filmskom oružju, specijalnim efektima, pirotehnici i kontroliranju vremenskih uvjeta.

- Osamdesete su bile odlične jer je bilo jako puno stranaca od kojih se mogao naučiti zanat. Jer film se ne može naučiti u školi, a pogotovo ovakve stvari. Ali je zato na filmu baš sve moguće, samo ovisi o novcu i vremenu - kaže Repalust.

Kao najzahtjevniji, ali možda i najdraži film navodi ratnu dramu “Broj 55” Kristijana Milića iz 2014. godine koji je sniman 45 dana u selu Ruče pokraj Velike Gorice. “Broj 55” temelji se na istinitom događaju iz 1991. godine. U selu Kusonje, blizu Pakraca, skupina hrvatskih vojnika odlazi u ophodnju improviziranim oklopnim vozilom vlastite izrade.

Trud suboraca da ih izvuku iz okruženja

Ondje upadaju u zasjedu, njihovo vozilo je potpuno onesposobljeno, a oni su prisiljeni sakriti se u kuću koja nosi kućni broj 55, po čemu je film i dobio naslov. Zajednički otpor momaka protiv udruženih snaga pobunjenih Srba, JNA i srpskih specijalaca traje gotovo 24 sata, a usporedno film prati trud njihovih suboraca da ih izvuku iz okruženja.

Vojnike, od kojih ni jedan nije preživio, među ostalima, glume Goran Bogdan, Alan Katić, Marko Cindrić, Dražen Mikulić i Jan Kerekeš.

- Svakom filmu pristupam profesionalno i sa žarom, i uvijek napravim najbolje što mogu. No ovdje sam dao 110 posto sebe.

I redatelj Kristijan i ja bili smo u ratu te sam sretan jer je ovo prvi pravi ratni film koji se bavi Domovinskim ratom, a ne da ga samo spominje. Napokon i mi imamo komad naše novije povijesti na filmskoj vrpci. Bio je zahtjevan jer smo snimali u naseljenom području. Puno se pucalo, a to je slijepi naboj od baruta koji može uzrokovati opekline ili ozljede. Tu su bile i različite eksplozije, ali i zadatak da razmislimo o tome kako je u toj kući bilo s obzirom na to da nam dečki više ne mogu reći jer su svi pokojni. Bili smo nervozni, ali smo zadovoljni - kaže Repalust.

Nekad se palilo gume kako bi dobili crni dim

Uspješnost njegova posla ovisi i o kooperaciji glumaca, a na filmu “Broj 55” svi su se vrhunski slagali. Opisuje i kako se kroz godine posao promijenio te je postalo jako važno da su svi efekti ekološki i ne ostavljaju zagađenje.

- Nekad su se palile gume kako bi dobili gusti dim ili se palio tamjan u golemim količinama. To ne samo da zagađuje, nego je i kancerogeno, pa je danas nešto takvo potpuno nezamislivo - objašnjava Repalust.

Nekoliko je mjeseci proveo i na setu filma “Winnetou” gdje su u planinama probleme izazvale nagle promjene vremena.

- Kad nam je trebalo sunce, onda je Platak bio u oblaku i sve se oduljilo. Trebali smo zapaliti i jedan stup nafte koji nije gorio jer je previše puhalo. U srednjoj Dalmaciji smo se sklizali po cestama i vrletima zbog kiše, ali to je sve dio posla. Ne bih mogao raditi posao koji iziskuje da sjedim u uredu - kaže iskreno Repalust.

Bio je oružar i meštar specijalnih efekata i na snimanju kultnog ratnog filma “Pad crnog jastreba” Ridleya Scotta iz 2001. godine.

- ‘Pad crnog jastreba’ veliki dio svojeg uspjeha duguje upravo specijalnim efektima. Znalce je oduševilo kako granate ne eksplodiraju u neuvjerljivoj kugli vatre kao u većini holivudskih filmova, nego puknu dubokim zvukom, a prostor ispune dimom i zemljom koja onda, čini se, ‘pada’ s neba - pisali su poslije magazini posvećeni specijalnim efektima.

Punih četiri mjeseca Repalust je proveo u pustinjama Maroka gdje su svi, od glumaca do statista, morali proći ozbiljnu vojnu obuku.

- To je sasvim drugačije iskustvo jer zbog veličine budžeta sve predradnje budu obavljene. Asistenti i producenti pripreme baš sve, a na vama je da se koncentrirate samo na filmske zadatke. U mojem poslu mi je najbitnije da sam zadovoljan i da sam profesionalno odradio posao te, naravno, da je i redatelj sretan - kaže nam Branko Repalust.

Jednu anegdotu veže upravo uz situaciju kad producenti svoj dio posla nisu odradili kako treba, i to sa seta filma “Iza neprijateljskih linija” Johna Moorea.

Film se okvirno temelji na incidentu iz Mrkonjić Grada iz 1995. godine. Američki pilot, kojega glumi Owen Wilson, srušen je iznad Bosne, i to tijekom najgorih borbi, te se njegov nadređeni bori kako bi se odobrila misija spašavanja vojnika koji se nalazi iza neprijateljskih linija.

- Za jednog su glumca naručili specijalni snajper koji je kasnio.

Molili su me da ostanem, ali za to nisam htio ni čuti

Producenti nisu računali na zadržavanje na carini u Slovačkoj, gdje je film sniman. Glumac nije htio snimati bez snajpera, a redatelj Moore, koji je bio strašno pod stresom, prozvao je mene i potjerao me je sa seta. Ja sam bez pogovora otišao i u hotelu praktički počeo pakirati stvari. Kolege su me zvali i molili da ostanem, ali nisam htio ni čuti. Ujutro mi se Moore pred svima ispričao i rekao da zna kako je to bila pogreška producenata. Pred kraj snimanja mi je poklonio sat kao uspomenu na snimanje, a i redovito je dolazio u moje skladište da mu pokazujem oružje jer, iako ne želi da se to zna, jako voli vatreno oružje - prepričava Branko Repalust o redatelju koji je poslije režirao i zadnji nastavak franšize “Umri muški”.

Već osam godina radim sa sinom koji je bolji od mene

Film je sniman u Slovačkoj, a zanimljivo je da je to bila prva zima u 104 godine kad Slovačka nije vidjela snijega te je sav snijeg u filmu zapravo - specijalni efekt.

No iako su strane produkcije svakako veće i spektakularnije, Repalustu su pri srcu domaći filmovi te najviše voli našu kinematografiju. Kaže da je i lakše nabavljati opremu otkad smo ušli u Europsku uniju.

- Ova je godina revolucionarna za našu kinematografiju. Iako mi nikad nećemo biti komercijalni, a možda i bolje, u kino se ipak vraćaju gledatelji. Krenulo je sa "Sonjom i bikom" i "Svećenikovom djecom", onda “Brojem 55”, “Zvizdanom”, “Ti mene nosiš”, “Winnetouom” i produkcijom Luca Bessona koja se snimala u Hrvatskoj -– kaže Branko.

Ne može se odlučiti koji mu je najdraži jer je zapravo gotovo na svima njima radio.

- Teško mi ih je gledati kao obične filmove jer uvijek ispočetka procjenjujem svoj posao, ali sve u svemu, ne postoji projekt kojim sam nezadovoljan. Mislim jedino da smo kao nacija još tanki u komedijama, ali ima vremena. Dolaze mladi koji će donijeti promjene. Sa mnom već osam godina radi i moj sin te odgovorno tvrdim da je bolji od mene - kaže Branko Repalust ponosno.

Posjeti Express