Nakon što je poduzetnik Marko Pipunić, “kralj žita” i “najmoćniji Slavonac”, prošloga tjedna predstavio u Čepinu svoj najnoviji projekt velebnog koncertno-kongresnog centra Eve Music Hall, pojavile su se u javnosti brojne reakcije, od podrške i oduševljenja do nepovjerenja i skeptičnih komentara. Ti komentari, objavljivani uglavnom na društvenim mrežama, odnosili su se prvenstveno na način stjecanja poslovnog carstva - sjetimo se da su mu prije petnaestak godina bačene dvije bombe u dvorište obiteljske kuće, ali i na smisao gradnje koncertne dvorane u slavonskoj ravnici. Najviše pitanja izazvala je informacija da Pipunić taj projekt gradi vlastitim novcem, kao što je uostalom već ranije investirao u Međunarodni medicinski centar Priora i luksuzni hotel Materra u Čepinu. Sumnje je izazvao i sam Pipunić koji taj svoj najnoviji projekt razvija u suradnji s Bjarke Ingelsom, jednim od najvažnijih arhitekata današnjice, čije fascinantne građevine originalnih oblika krase mnoge gradove diljem svijeta. Angažman danskog arhitekta bio je dodatni razlog za buđenje nepovjerenja i hrvatskog jala.
Maketa koncertne dvorane
Bez obzira ne sve te dvojbe, projekt napreduje, a otvorenje je najavljeno za 11. ožujka 2027. godine.
Na predstavljanju projekta u Čepinu bio je i sam arhitekt Bjarke Ingels, poznat i kao danski vunderkind, čiji rad karakterizira krajnje nekonvencionalan, nepredvidiv i hrabar pristup koji se može definirati kao spoj futurističkog dizajna, inovativnosti, funkcionalnosti i održivosti te ekološke svijesti. Takvim pristupom, naravno, izaziva konvencionalna pravila arhitekture. Već je 2010. dobio uglednu Europsku nagradu za arhitekturu, The Wall Street Journal proglasio ga je već iduće godine “Inovatorom godine u arhitekturi”, dok ga je magazin Time samo pet godina kasnije uvrstio na svoju listu 100 najutjecajnijih ljudi svijeta. Glas koji ga prati bit će itekako vidljiv i u Slavoniji. Govoreći o projektu dvorane Ingels je otkrio da ga je slavonski krajolik podsjetio na njegovu rodnu Dansku.
“Kad sam stigao u Hrvatsku, očekivao sam obalu koju pamtim iz djetinjstva, kad sam dolazio s roditeljima na more, no vožnja prema unutrašnjosti otkrila mi je krajolik koji me nevjerojatno podsjetio na Dansku - ravnice, polja i beskrajan horizont. Upravo je taj horizontalni pejzaž postao inspiracija za projekt”, rekao je Ingels.
Koliki će honorar za projekt Eve Music Halla u Čepinu ostvariti Bjarke Ingels i njegov arhitektonski studio BIG nije poznato javnosti
Njegovo arhitektonsko rješenje temelji se na ideji da se dvije koncertne dvorane uzdižu iz ravnice kao novi orijentir u prostoru.
“Zamišljali smo horizont koji se iznenada uzdiže u dvije siluete, dva prostora posvećena glazbi. Velika dvorana namijenjena je simfonijskoj, elektroničkoj i rock glazbi, dok će manja služiti za konferencije, izložbe i druga događanja”, rekao je Ingels.
Dodao je da će pročelje biti obloženo hrvatskim vapnencem, a na krovu će se nalaziti fotonaponski sustavi za proizvodnju energije.
“Željeli smo stvoriti arhitekturu koja izgleda kao erupcija glazbe iz horizonta. Zgrada nema prednju ni stražnju stranu. Otvorena je sa svih strana i poziva ljude da uđu, istraže je i postanu dio njezina života”, rekao je Ingels.
Na vrhu objekta planirani su restoran, vidikovac i krovni vrt s pogledom na slavonsku ravnicu. Ingels je tu svoju kolosalnu multifunkcionalnu građevinu definirao kao utopijski pragmatizam napomenuvši da ne može zamisliti veći objekt tog tipa od ovoga u Slavoniji.
Prema Pipunićevim riječima, između njih dvojice dogodio se klik.
“Kad se poklope energije i kad arhitekt razumije što investitor želi, nastaju dobri projekti”, rekao je vlasnik Žito grupe, jedne od vodećih poljoprivredno-prehrambenih korporacija u Hrvatskoj, koja je prošle godine preuzela i Zvijezdu iz sastava Fortenova grupe.
Ingelsov paviljon kojim se Danska predstavila na EXPO-u u Šangaju bacio je svijet na koljena
Ta transakcija je procijenjena, kako je naveo Poslovni dnevnik, na oko 100 milijuna eura. Rođen je 1961. godine u blizini Modriče u Bosanskoj posavini, a nakon diplome na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku i kratkog povratka u rodni kraj odlučio je ostati u Slavoniji. U jeku rata, 1992. godine, osnovao je u Osijeku tvrtku Žito s početnim kapitalom od svega 50 tisuća eura i samo dva zaposlenika. Unatoč skromnim počecima, firma je nastavila rasti, ponajviše zato što je Pipunić kupovao propala poduzeća i silose u okolici te ih zatim pretvarao u profitabilne dijelove svoje grupacije. Danas upravlja poslovnim carstvom u kojemu se nalazi 36 kompanija s više od dvije i pol tisuće zaposlenika te ostvarenim zbirnim prihodom većim od 600 milijuna eura. Prema magazinu Forbes, jedan je od deset najbogatijih ljudi u Hrvatskoj. Njegovo poslovno carstvo proteže se i izvan agrobiznisa: ulaže u obnovljive izvore energije i građevinske projekte stanogradnje u Osijeku, te u sport, obrazovanje, medicinu i kulturu. Primjerice, podupro je Sokol Centar u Osijeku, moderni gimnastički centar sagrađen investicijom od gotovo 4,6 milijuna eura, a također je bio jedan od investitora u startup Elevien, mobilnu i web platformu za gimnastičare, trenere i suce, koja je razvijena u domaćoj tvrtki Bornfight i koja digitalizira organizaciju gimnastičkih natjecanja, smanjuje troškove i omogućuje sportašima da se natječu iz vlastitih dvorana. Također je vlasnik restorana Crna svinja, čime je pridonio, tvrde znalci, društvenoj infrastrukturi regije.
Danski arhitekt nije jedini stranac uključen u ovaj projekt. Naziv Eve Music Hall odabran je nakon procesa razvoja identiteta projekta u suradnji s londonskom agencijom North Design. Prema predstavljenom objašnjenju, ime simbolizira početak novog kulturnog i glazbenog prostora što je i bila Pipunićeva utopijska ideja da u srcu Slavonije stvori novu kulturnu destinaciju u Hrvatskoj koja će biti prepoznatljiva i izvan naše zemlje. Govoreći o motivima za ulaganje, Pipunić je rekao kako je želio stvoriti prostor koji povezuje ljude kroz kulturu i glazbu.
Isto oduševljenje izazvala su njegova ostala remek-djela kojima redefinira arhitekturu, kao što je muzej The Twist, čija zgrada, poput skulpture, spajajući okoliš i umjetnost, vijuga u norveškoj šumi Kistefos
“Htio sam oplemeniti i obilježiti vrijeme i prostor u kojemu živim na način koji spaja, koji nema granica, koji širi ljubav i ugodu te koji ne razdvaja ljude. Prema mojem razumijevanju, to su glazba i kultura”, poručio je Pipunić.
Arhitekt Bjarke Ingels (1974.) rođen je kao jedino dijete u obitelji inženjera Knuda Bundgaarda Jensena i stomatologinje Elisabet Ingels. Ništa u njegovu djetinjstvu nije upućivalo na to da će jednoga dana postati svjetska arhitektonska zvijezda i fascinantan predavač, u što se uvjerila i hrvatska publika prije nekoliko godina, kad je održao predavanje na Kongresu arhitekata u Opatiji. Odrastajući u prizemnoj kući nedaleko od glavnoga grada, igrao se s Lego kockama kao svaki mladi Danac, crtao stripove i gutao ZF literaturu. Roditelji su ga potaknuli da iskoristi talent za crtanje i upiše studij arhitekture na Kraljevskoj danskoj akademiji likovnih umjetnosti, gdje je pokazivao sklonost eksperimentiranju s oblicima i konceptima. Zatim se neko vrijeme usavršavao na Escola Tècnica Superior D’Arquitectura u Barceloni, gdje je kao student treće godine pokrenuo svoj prvi ured i zatim pobijedio na svojem prvom natjecanju u dizajnu. Diplomirao je 1999. godine u Danskoj, a prva iskustva stjecao je u Uredu za metropolitansku arhitekturu - OMA, nizozemskoj arhitektonskoj kompaniji koju je osnovao renomirani Rem Koolhaas.
Nakon odlaska iz OMA-e pokrenuo je u Kopenhagenu, s Julienom de Smedtom, dizajnerski studio PLOT, koji je svojim inovativnim i inteligentnim dizajnom privukao veliku pozornost na međunarodnoj sceni. Studio je nagrađen Zlatnim lavom na Venecijanskom bijenalu arhitekture 2004. godine za inovativni prijedlog nove koncertne dvorane u norveškom gradu Stavangeru. Nakon tog uspjeha pokrenuo je 2005. vlastitu kompaniju Bjarke Ingels Group - BIG, s kojom je ostvario niz vizionarskih projekata. Jedan od njegovih prvih projekata koji je privukao globalnu pozornost bila je zgrada VM Houses u Kopenhagenu, koja je ponudila novu interpretaciju stambenih prostora s inovativnim rasporedom i prostranim balkonima. No prava prekretnica u njegovoj karijeri bila je 8 House, revolucionarni stambeni kompleks oblikovan poput broja osam, koji spaja privatne i javne prostore u dinamičnu cjelinu. Ovaj je projekt pokazao kako se suvremeni urbanizam može oblikovati na način koji potiče interakciju među ljudima. U Kopenhagenu je realizirao i CopenHill, jedno od njegovih najpoznatijih djela, koji potvrđuje Ingelsovu sposobnost da spoji održivost s funkcionalnošću. Naime, ta elektrana na otpad ne samo da proizvodi energiju za tisuće kućanstava, već na svom krovu nudi skijašku stazu, zid za penjanje i prostor za rekreaciju. Ovakav pristup arhitekturi odražava njegovu viziju u kojoj zgrade ne služe samo jednoj svrsi, već postaju višefunkcionalni prostori koji obogaćuju urbani život.
U Kopenhagenu je realizirao i CopenHill, jedno od njegovih najpoznatijih djela, koji potvrđuje Ingelsovu sposobnost da spoji održivost s funkcionalnošću. Naime, ta elektrana na otpad ne samo da proizvodi energiju za tisuće kućanstava, već na svom krovu nudi skijašku stazu, zid za penjanje i prostor za rekreaciju
Ingelsov paviljon kojim se Danska predstavila na EXPO-u u Šangaju bacio je svijet na koljena. Ingels je posudio originalni kip Male sirene s rive u Kopenhagenu i postavio ga u Kini na nekoliko mjeseci. Napunio je bazen vodom iz luke u Kopenhagenu, a zatim stvorio niz spiralnih biciklističkih staza oko bazena, gdje su posjetitelji mogli ili prošetati ili posuditi jedan od paviljonskih bicikala kako bi kružili, u stilu velodroma.
“To je bilo kao premještanje Kipa slobode na šest mjeseci”, prisjetio se Ingels pojasnivši da su u paviljon postavili kameru koja je prenosila živu sliku na golemi ekran postavljen na mjesto gdje ona inače stoji.
Isto oduševljenje izazvala su njegova ostala remek-djela kojima redefinira arhitekturu, kao što je muzej The Twist, čija zgrada, poput skulpture, spajajući okoliš i umjetnost, vijuga u norveškoj šumi Kistefos. Značajna je i Iqon zgrada u ekvadorskoj prijestolnici Quitu, s fasadom prekrivenom zelenilom koja je postala novi simbol održivog razvoja. Također, ističe se LEGO House u Billundu, koja simbolizira igru i kreativnost, zatim Vancouver House, impozantan neboder sa specifičnom geometrijom i The Spiral u New Yorku, poslovni toranj s kontinuiranim zelenim terasama te Googleov kampus u Silicijskoj dolini, koji kombinira inovativan dizajn s ekološkim principima. U njegovoj biografiji posebno mjesto imaju i Sportski centar u Malmou, Nacionalna biblioteka u Astani, Gradska vijećnica u estonskom Tallinnu, People’s buildings u Šangaju, Serpentine paviljon u Londonu, nova upravna zgrada BIG-a, kojim je Kopenhagen dobio novi gradski orijentir na vodi te mnogi drugi zadivljujući projekti. Uz sve to, studio BIG redovito nastupa na venecijanskim bijenalima, a jedan od najzapaženijih odnosi se na izložbu “Ancient Future”, na kojoj je predstavio svoju viziju novog aerodroma u Butanu.
Ingelsova filozofija temelji se na konceptu “hedonističke održivosti” prema kojem ekološki odgovorna arhitektura ne mora biti samo utilitarna i dosadna, već može biti funkcionalna, inovativna i uzbudljiva te istovremeno podići standard života ljudi. Taj koncept pojasnio je u svojemu manifestu pod nazivom “Yes is More”, u kojem je predstavio 30 svojih projekata u formatu stripa. U tom manifestu Ingels navodi da u području arhitekture dominiraju dvije suprotne krajnosti: na jednoj je avangarda s puno suludih i ekscentričnih ideja, a na drugoj stoje dobro organizirane korporacije koja grade predvidive i dosadne kutije visokih standarda. Prema njegovu mišljenju, arhitektura je usađena između ta dva jednaka neplodna fronta. Također, smatra da problem suvremene arhitekture nije u nedostatku ideja, već u ograničenjima koja nameće tržište i investicijski modeli, zbog čega nove zgrade često djeluju bezlično i dosadno.
“Da bi se zgrada realizirala, mora proći kroz bezbroj ‘da’ i ‘ne’ odluka”, naglašava Ingels dodajući da arhitekt mora naučiti govoriti u ime projekta, sve dok sam projekt ne počne govoriti za sebe.
Također, ističe se LEGO House u Billundu, koja simbolizira igru i kreativnost, zatim Vancouver House, impozantan neboder sa specifičnom geometrijom i The Spiral u New Yorku, poslovni toranj s kontinuiranim zelenim terasama te Googleov kampus u Silicijskoj dolini, koji kombinira inovativan dizajn s ekološkim principima
Uz to, tvrdi da su suvremeni projekti svedeni na minimalne budžete, a to direktno utječe na arhitektonski domet.
“Za razliku od ranijih epoha, kad su objekti imali snažan kulturni i reprezentativni karakter, današnja izgradnja često je vođena isključivo ekonomskom racionalnošću”, smatra Ingels podcrtavajući da makroekonomska nestabilnost, posljednjih godina obilježena pandemijom, energetskom krizom i geopolitičkim tenzijama, dodatno pogoršava tu situaciju.
Zbog toga investitori izbjegavaju dugoročna ulaganja, a to se reflektira na pad ambicije u arhitekturi. Zbog toga studio Bjarkea Ingelsa danas uglavnom realizira projekte iz područja kulture, obrazovanja i infrastrukture, koji se financiraju javnim ili donatorskim sredstvima, dok su komercijalni projekti poput stambenih i poslovnih kompleksa sve rjeđi. Osnivač BIG-a naglašava da upravo objekti s većim budžetima i javnim značajem, poput opera ili kulturnih institucija, i dalje pružaju prostor za arhitektonsku inovaciju i kvalitetu.
Danas Ingels ima urede u Danskoj, Londonu, Barceloni i New Yorku, u kojima je zaposleno oko 500 ljudi. Veliki je pobornik europskog pokreta Green Architecture što je rezultiralo realizacijom fascinantnih samoodrživih projekata. Strastveni je Instagramer - ima 870 tisuća pratitelja s kojima dijeli brojne poslovne i privatne fotografije, kao što su, primjerice, uspomene s putovanja u Burning Man, gdje je upoznao svoju partnericu, španjolsku arhitekticu Ruth Otero, s kojom ima sina Darwina. I dalje neprestano istražuje nove mogućnosti u arhitekturi, od plutajućih gradova otpornih na klimatske promjene do modularnih zgrada što potvrđuje njegovu tezu da arhitektura ne bi trebala biti statična, nego prilagodljiva, interaktivna i u skladu s prirodom. S ekipom iz svoga studija BIG i dalje pomiče granice arhitektonskog dizajna, od inovativnih urbanističkih rješenja do futurističkih vizija poput Mars Science Cityja u Dubaiju, koji je zamišljen kao eksperimentalni grad koji simulira život na Marsu. Također je jedan od inicijatora zanimljive ideje, da se arhitektura u skoroj budućnosti predaje u javnim školama, uz matematiku i ostale prirodne znanosti. Svi ti ambiciozni projekti pokazuju da Ingels u jeku klimatskih promjena i žestoke urbanizacije nije samo arhitekt, nego vizionar koji inovativnim rješenjima mijenja način života ljudi. I zato bi Hrvatska trebala biti zahvalna što će projekt takvog ekološki svjesnog arhitekta i vizionara biti sagrađen u Čepinu.
