Uzgoj golubova kroz povijest bila je uobičajena stvar. Neki su se trenirali da budu pismonoše, a neki su se uzgajali za hranu. Međutim, više od priče o golubovima, roman “Golubovi iz Brna”, austrijske književnice Bettine Balàke, priča je o beskrupuloznom gomilanju bogatstva. Ovo je roman o Beču 19. stoljeća i društvenim prilikama koje su vladale. Pisan je s dubokim poznavanjem ne samo opće povijesti, nego i građanske svakodnevice, počevši od uobičajenih bolesti, metoda liječenja, igara na sreću, kockanja, ovisnosti, poslovnih prilika, pa sve do toga što su obitelji određenog klasnog staleža imale na stolu. U tome smislu, roman je nevjerojatno informativan i vrijedan jer oslikava svakodnevicu malog čovjeka otprije 180 godina, kao i promjenu grada uslijed industrijalizacije. Središnja linija priče bavi se lutrijskim barunom Johannom Karlom von Sothenom, muškarcem koji je doista postojao i koji je unatoč skromnome porijeklu prijevarom došao do velikog imetka i od toga trenutka se samo nastavio širiti, iskorištavajući svoje radnike, kao neka vrsta ranog beskrupuloznog kapitalista. Balàka je kao glavnog lika uvela djevojčicu Bertu, izmišljeni lik, čija se obitelj bavila uzgojem golubova i od čijeg je oca na samrti Sothen ukrao dobitni lutrijski listić. Prevarant Sothen Bertu nakon smrti roditelja šalje u Brno, gdje se i dalje bavi treniranjem golubova, no kad prođe gotovo deset godina, poziva je nazad u Beč, s lukavim planom. Barun Sothen navodno je bio toliki negativac da čak i na njegovu grobu piše: “Ovdje, u ovom lijepom grobu, leži najveći zlikovac”.