Što nam golo tijelo govori o slobodi, identitetu i granicama umjetničkog izražavanja? Izložba ‘Golo tijelo: Gropuzzo/Štajduhar/Zrno’ donosi različite fotografske poglede na ljudsko tijelo, propitujući odnos između onoga tko promatra i onoga tko se izlaže pogledu. Projekt Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti otvara vrata raspravi o objektivizaciji, osobnoj autonomiji i društvenim predodžbama o golotinji. Izložba traje do 20. studenoga u zagrebačkom Oktogonu NMMU-a.
RINO GROPUZZO
Riječki fotograf koji djeluje od početka sedamdesetih godina, u svojim radovima pristupa aktu kroz raskošnu inscenaciju, povijesne reference i elemente burleske. Njegove fotografije povezuju estetiku rokokoa, modnu fotografiju i suvremenu erotiku, pri čemu kostimi, rekviziti i interijeri postaju ravnopravni sudionici prizora. Kako ističepovjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka Leila Topić, Gropuzzov akt istodobno koristi zavodljivost tradicionalnih prikaza tijela i razotkriva načine na koje su ti prikazi oblikovani kroz povijest umjetnosti.
ALMIN ZRNO
Sarajevski fotograf međunarodnog ugleda, njeguje izrazito pročišćen fotografski izraz. Njegovi crno-bijeli aktovi odlikuju se preciznim oblikovanjem svjetla, naglašenom tjelesnom napetošću i gotovo skulpturalnim pristupom ljudskoj figuri. Uklanjanjem suvišnih prostornih i pripovjednih elemenata Zrno pozornost usmjerava na linije, volumen, pokret i dodir, stvarajući fotografije u kojima tijelo postaje istodobno živa prisutnost i umjetnička forma.
BORIS ŠTAJDUHAR
Poznat po dugogodišnjem radu u modnoj, portretnoj i komercijalnoj fotografiji, Štajduhar istražuje odnos tijela, glamura i artificijelnosti. Njegovi modeli pojavljuju se u različitim ambijentima, od prirodnih prostora do industrijskih interijera i fotografskih studija.
