Petra Rosandić je splitska umjetnica i pjesnikinja sa stalnom adresom u Madridu. Uz pisanje, bavi se kolažem i dizajnom. Zbirka “Pred lavu” je očuđujuća i instrospektivna eksperimentalna bilježnica pjesnikinje, otvorena za čitateljsko upisivanje značenja, kao i za potrebu višeslojnog i višestrukog čitanja. Iako je sama autorica istaknula kako ne bi rekla da je metafora njezino glavno pjesničko oruđe, rekavši da je “ponekad cigara samo cigara”, rukopis “Pred lavu” odlikuju gusta i imaginativna metaforičnost te razvedeni jezik kojim autorica silazi u vulkanski krater prije nekontrolirane eksplozije - pred lavu! Knjiga sadrži 35 pjesama raspoređenih u pet ciklusa: “Svjetlo”, “Vijest”, “Seizmograf”, “Smetnje” i “Tunel”. 

Rukopis se može čitati i kao tekst putovanja kroz radikalnu iskrenost lirske subjektice prema sebi - do osobne slobode, kao tekst putovanja koje donosi široki i rasprskavajući spektar slika, kao i jednu posve originalnu neodredivu poetiku bogatih i divljih unutrašnjih predjela. Riječ je o knjizi koja traži aktivnu suradnju čitatelja jer ne isporučuje događaj, emociju ni lako dohvatljivo značenje, nego gađa upravo u čitateljevo egzistencijalno stanje (“svi smo mi rudnici u kojima nitko nije stradao osim nas” u pjesmi “Šetnja”). Iako rukopis nije oslonjen na toponime ni omeđen prostornim ni vremenskim odrednicama, tematski se može naslutiti da se pojedine pjesme naslanjaju na vrijeme rata (sretan ti rat - zadnji stih u pjesmi “Vijest”), te na prostor Mediterana koji izviruje nenametljivo, ali sigurno kroz riječi i slike (sarbun pod škrgama, raspiri ga perunom, manta nam se, jugovinski grad...). 

Motiv koji se proteže je odsutnost potrebe ili mogućnosti pripadanja mjestu, primjerice u pjesmi “Noću je hladnije nego vani”: “jabuke trunu/ako nitko ne dođe/dom ti ne treba”. Petra Rosandić se ovom knjigom predstavlja kao zrela autorica, donoseći zanimljive iskorake u jeziku. Vještina pisanja sigurno je i rezultat dugogodišnjeg rada i bavljenja književnošću, što odaje njezina biografija - diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Splitu kroatistiku i anglistiku, objavljivala u časopisima u Hrvatskoj i u regiji, u Zarezu, Temi, Poeziji, Agonu, Split Mindu, Kolapsu, Ulaznici, Proletteru, Fantomu slobode, zborniku Rukopisi 36 i Antologiji mladih suvremenih autora BHSC jezika FFZG-a “Meko tkivo”. Njezin rukopis na engleskom jeziku “Why I died” bio je u polufinalu internacionalne nagrade “Tomaž Šalamun” 2015. američkog časopisa Verse. Od 2015. do 2018. radila je kao izvršna urednica književnog portala Kritične mase. Još 2014. godine u Srbiji objavljena joj je prva zbirka “Ako dugo držiš usta otvorena” (Presing, 2014.).