Ne postoje bogovi. Na Zemlju su se u davna vremena spustili svemirci koji su došli letećim tanjurima, sagradili goleme građevine koje ljudi ne bi mogli izgraditi pa su ih ljudi pripisali bogovima. Egipatske piramide, prema Erichu von Dänikenu, zbog skrivenih geometrijskih omjera, savršenih matematičkih proporcija i divovskih dimenzija, njihovo su djelo. Stonehenge u Velikoj Britaniji također su postavili “mali zeleni”, a njima je pripisao i reljefe u hramovima egipatskog Novog kraljevstva za koje je tvrdio da podsjećaju na helikoptere i druge letjelice. Nakitio je Däniken u svoj popis još dosta artefakata, čije je autorstvo pripisao došljacima iz svemira.

Dänikenove teze, ma kako šašave bile – one su djetinjastije od bajki braće Grimm - naišle su na silan odjek u svijetu. Kad je prvi put tiskana, knjiga “Kolonije bogova” prodana je u 210 000 primjeraka, brojka se naredne godine penje na 350 tisuća, pa 600 tisuća – samo u Njemačkoj. Potom kreće planetarna ofenziva i naklade se broje u milijunima (ukupno je prodao oko 70 milijuna primjeraka!), a Däniken postaje globalna zvijezda. Dänikenova djela, uključujući prvu knjigu, prevedena su na najmanje 32 jezika. Prema knjizi je snimljen film koji je bio nominiran i za Oscara. Däniken je definitivno jedan od najvećih izdavačkih fenomena 20. stoljeća. No pripisati mu pridjev “hohštapler” najblaže je što se može kako bi se opisao njegov životni put.

Rodio se 14. travnja 1935. u Zofingenu u Švicarskoj, u izrazito pobožnoj, katoličkoj obitelji. No u isusovačkom internatu Collège Saint-Michel u Fribourgu, proučavajući svete tekstove, zaključio je: “Ono što je ovdje opisano, ne može biti svemogući Bog!”.

Ta skepsa prema vjerskom tumačenju biblijskih priča potaknula ga je na traženje drugih objašnjenja. Zanimanje za astronomiju i “leteće tanjure” postavilo je temelje za njegovo životno djelo, no prije letećih tanjura bavio se običnim, porculanskim. Radio je u ugostiteljstvu, napredujući od konobara do upravitelja hotela Rosenhügel u Davosu. Jedne noći, nakon što su gosti otišli na spavanje, počeo je pisati tekst koji će – uz dosta uredničke redakture - postati njegova sudbonosna prva knjiga. No put do slave nije bio pravocrtan. S 19 godina zbog krađe je dobio uvjetnu osudu da bi nešto kasnije, kao mladi hotelijer u Egiptu, bio osuđen za prijevaru i pronevjeru. Često je bio na rubu bankrota, što će kulminirati još jednom osudom 1970. godine, nakon što je lažirao hotelske evidencije kako bi dobio kredite za putovanja i istraživanja za svoje knjige. Sud je u presudi naveo da je živio kao plejboj. No objava njegove prve knjige “Chariots of the Gods?” (“Kolonije bogova”) 1968. godine, koja se dogodila baš u vrijeme suđenja, omogućila mu je otplatu dugova i kraj konobarenja. Drugi nastavak napisao je u zatvoru i potvrdio reputaciju najšašavijeg, ali i najkomercijalnijeg autora koji piše o temama kojima se obično bave znanstvenici. Akademska zajednica otpuhala je njegove teze, opisujući ih kao pseudopovijest, pseudoarheologiju i pseudoznanost. Čuveni astronom Carl Sagan ga je pokopao. “Ne znam”, kazao je, “ni za jednu nedavnu knjigu tako prožetu logičkim i činjeničnim pogreškama kao što su Dänikenova djela”. Kritičari su mu zamjerali selektivno korištenje dokaza, logičke pogreške pa čak i potpune izmišljotine. Najpoznatiji je slučaj priča o zlatu u Ekvadoru, koju je opisao u knjizi “Zlato bogova”, u kojoj je tvrdio da je vidio zlatno blago, metalne biblioteke i umjetne tunele. Kasnije je priznao da je izmislio cijeli dio s ulaskom u pećinu. Vodič kojeg je naveo kao svjedoka demantirao je njegovu verziju događaja. Slično je bilo i s nekim drugim otkrićima za koja se pokazalo da su krivotvorine ili pogrešno citirane reference iz drugih izvora. “Iznenadilo me kako te loše knjige bacaju tako dugu sjenu”, kazao je znanstvenik Jason Colovito, jedan od njegovih najpoznatijih kritičara.

Ipak, usprkos tim propustima, von Däniken je ostao nepokolebljiv u svojoj vjeri. U intervjuu iz 1985. godine rekao je: “Priznao sam (svoje pogreške), ali niti jedan od temelja mojih teorija još nije srušen”. To je, u biti, kantovska teorija o Bogu – nemoguće je dokazati njegovo postojanje, ali ga je nemoguće i opovrgnuti. Prepredenjak se branio i upitnicima. “Imao sam 238 upitnika. Nitko nije uočio upitnike. Uvijek su govorili: ‘Gospodin von Däniken kaže...’ Ja nisam rekao, postavljao sam pitanja”. Optuživan je i za rasizam - djela “svemiraca” uglavnom su bila postavljena van prostora koje nastanjuje bijela rasa. “Njegove knjige stvorile su žanr u kojem su nagađanja i fantazije često predstavljeni kao alternative ustaljenoj povijesti i znanosti”, napisao je The Economic Times povodom njegove smrti.

Njegove su ideje, međutim, izravno nadahnule desetke drugih autora te utjecale na brojne filmove i TV serije, od “The X-Files” do serije “Nepoznati vanzemaljci” na History Channelu. Godine 2003. ostvario je jedan od svojih snova otvaranjem “Mystery Parka”, tematskog parka posvećenog misterijama svijeta u Interlakenu. Park je privukao oko milijun posjetitelja, ali je na kraju financijski ipak propao. Erich von Däniken bio je trajni izazivač establišmenta, čovjek koji je, kako je sam rekao, tražio “dublje odgovore nego što nam današnji udžbenici mogu pružiti”.

Erich von Däniken umro je 10. siječnja 2026. godine u dobi od 90 godina, nakon kratkog boravka u bolnici u Unterseenu u Švicarskoj, okružen obitelji.

Bez obzira smatrali ga se maštovitim vizionarom ili vještim trgovcem sumnjivim idejama, njegova je ostavština neupitna. Pokrenuo je globalnu raspravu, potaknuo maštu milijuna i trajno promijenio način na koji mnogi ljudi gledaju na drevne oltare, piramide i svete tekstove. A mi koji ga ne doživljavamo kao ozbiljnog autora, znamo da je ipak postojao jedan “mali zeleni”. Zvao se Diego Maradona, na zemlji ostavio čuda koja ljudska vrsta nije u stanju izvesti, da bi se potom vratio na nebo.