Karahasan pripada kategoriji BiH i europskih pisaca kojima je strana jeftina politizacija, književno-politički marketing i podilaženje izvanliterarnim trendovima, stoji u tek jednom od brojnih laskavih komentara na račun ovoga književnika. Tako i jest. Nesumnjivi mu talent, pogotovo u smislu vrlo uspješnog miješanja žanrova, dopušta beskompromisnost. “Utjeha noćnog neba”, drugi dio romaneskne trilogije, to još jednom dokazuje. 

Riječ je o nastavku posvete Omaru Hajjamu, perzijskom pjesniku, matematičaru i astronomu koji je ovdje, nakon priče o njegovim počecima u “Sjemenu smrti”, na svojem znanstvenom i umjetničkom vrhuncu. Karahasan kroz opis Hajjamova života i rada upućuje, dakako, i na šire društvene okolnosti, na začetke fenomena, poput terorizma i fundametalizma, ali i komunizma. Cijelo to vrijeme, a po tome je Karahasan poznat, tu se vidi dobar spoj tradicije i mudrosti Istoka s duhom Zapada, pri čemu su naglašena pozitivna kulturna iskustva spajanja tih svjetova. Najbolje od svega, sve to autor čini iz pozicije stvarno izuzetnog jezičnog stilista.