U 86. godini života u Beogradu je u petak umro Dušan Makavejev. Filmski znalci slažu se da je upravo on bio najutjecajniji filmski režiser bivše Jugoslavije. Bio je diplomirani psiholog, a onda je završio i režiju na beogradskoj filmskoj akademiji.

Filmom se najprije počeo baviti amaterski u Kino klubu Beograd i kako je sam rekao, stalno se tamo motao i sanjao kako postati profesionalac. Dva puta tjedno, utorkom i četvrtkom bi dolazio u klub kad bi kombi dovozio filmske trake s najnovijim filmovima.

A onda je počeo amaterski snimati dokumentarne filmove.

„Shvatio sam da i u dokumentarnom filmu postoji neka fantastika, da zapravo ne postoji tako veliki jaz između igranog i dokumentarnog kao što su nas učili“, govorio je Makavejev, a toj mješavini fikcije i fakcije ostat će vjeran i kasnije kad bude snimao i igrane filmove.

Golotinja YU filmovi: Toliko 'vrući' da su ih trpali u porniće

Počeo je s eksperimentalnim filmovima 'Jatagan mala' iz 1953. i zatim 'Pečat' iz 1955. U 'Pečatu' kako je rekao, htio je pokazati da nas od rođenja do smrti prate pečati, da se s njima rađamo i umiremo.

U profesionalnu kinematografiju ušao je filmovima 'Osmeh 61' i 'Dole plotovi' iz 1961. a već filmom 'Parada' iz 1962. ozbiljno provocira tadašnje cenzore. Scenarij filma je iščekivanje parade, a u jednom kadru pojavljuje se djevojka koja čeka svečanu povorku izspred savezne Skupštine, umotana u državnu zastavu tako da joj je zvijezda petokraka na stražnjici.

Prvi igrani film mu je 'Čovjek nije tica' u kojem opet namjerno kombinira dokumentarne i igrane elemente, pa dvije glumice u igranoj sceni tučnjave na otvorenom prostoru, razdvaja pravi milicioner i smiruje situaciju, a sve promatraju slučajni prolaznici.

S filmovima 'Ljubavni slučaj' ili tragedija PTT službenice' i 'Nevinost bez zaštite' postao je međunarodno slavan, pa se njegovo ime 1970. našlo u britanskom filmskom zborniku 'Second Wave' u koji su uvršteni autori nasljednici francuskog novog vala.

U 'PTT službenici' glavnu ulogu je odigrala Eva Ras i to je ujedno i prvo prikazivanje nagog ženskog tijela u jugoslavenskoj kinematografiji. Kadar iz filma u kojem Ras leži gola potrbuške na krevetu, dok joj crna mačka sjedi ispod stražnjice kasnije je postala naslovnica enciklopedije filmske fotografije.

Makavejev je kasnije ispričao:“Ta scena u kojoj je bijelo ljudsko tijelo i crna mačka mi se stalno vrtjela po glavi. A mačka se nikako nije htjela smjestiti i smiriti u kadru. Stoga smo ju vabili hrenovkama i pilećim nogicama, ali je oda poludjela i počela grepsti Evu Ras. Da bi snimili tu scenu na setu smo na kraju imali četiri mačke, jer smo shvatili da mačke ne vole glumiti. Posljednja se smirila i sjela točno tamo gdje smo zamislili jer su joj u mlijeko nasipali malo rakije.“

Naše malo misto Nepodobna epizoda bit će prikazana 48 godina nakon premijere

Ipak, film 'W.R. Misterije organizma' njegov je najpoznatiji film iz vremena Jugoslavije. Nikad nije dobio tzv. 'cenzorski karton', pa je film zabranjen u bivšoj državi jer su ga protumačili kao političku provokaciju i film u kojem ima previše scena seksa. U glavnim ulogama igrale su Milena Dravić i Jagoda Kaloper, a jednu od muških uloga igra i Ivica Vidović.

Ovaj poludokumentarac za mnoge je jedno od najboljih ostvarenja jugoslavenske kinematografije koje nikad nije ušlo u komercijalnu distribuciju, a snimao se u SAD-u i SFRJ od 1968. do 1971. te je posvećen Freudovom učeniku Wilhelmu Reichu. Priča prati mladu komunisticu Milenu, koja slijedi ideje ovog psihoanalitičara, i želi uvjeriti okolinu kako treba izvesti klasnu, a onda i seksualnu revoluciju. Ona se zaljubljuje u ruskog klizača Vladimira Iljiča, i ta će ju ljubav doći glave. U isto vrijeme njena prijateljica Jagoda prakticira slobodnu ljubav i mijenja partnere. Na kraju filma Rus klizač, prvak u klizanju, klizaljkom odreže glavu Mileni.

Oko filma se stvorila vrlo negativna atmosfera da je Makavejev nakon toga morao napustiti državu. No, film je doživio nevjerojatan međunarodni uspjeh.

Mnogo godina kasnije Makavejev će reći:

„Film sam snimao gotovo instinktivno, ali bez ikakve ideje i namjere da provociram. Scene seksa snimali smo u Americi, kao i neke dokumentarne dijelove, a svi igrani dijelovi filma snimljeni su u Jugoslaviji. Neke igrane scene sam namjerno prekidao da se ne bi previše reklo što bi iritiralo, pa većina scena izgleda nedorečeno, no ja sam se samo poigravao i zapravo imao užasan problem kako da režiram taj film i kako bi on na kraju trebao izgledati. Tim više me iznenadila i šokirala sva ta negativna energija koja se oko njega stvorila.“

Filmska kritika "Južni vjetar": Kad balkanski film igra kao svjetski prvaci

Nakon što mu je zabranjen rad u Jugoslaviji, snimio je ubrzo još provokativniji film 'Sweet Movie', koji je bio zabranjen u mnogim zemljama zbog eksplicitnog seksa, a u švedsko-britanskoj koprodukciji, snimio je '1981. godine 'Mister Montenegro' koji je prikazan u mnogim kinima širom svijeta, pa tako i u Jugoslaviji.

Ovaj genijalni redatelj zapravo je bio iznimno duhovita osoba i sve što je radio radio je da zabavi sebe i druge. U svim svojim filmovima kombinirao je seksualnost i ideologiju, ujedno preispitujući socijalnu pravdu.

Pojavio se u kinematografiji upravo 60-ih godina kad se u Jugoslaviji počinju prikazivati strani filmovi koji propagiraju neovisnost mišljenja i slobode intelektualnih krugova, što je Makavejev gotovo instinktivno razumio i prihvatio. Stoga nije ni čudno da je u najtočnije zabilježio sve ideološke zablude tog vremena.