Premda je morski pas na plakatima, u filmu i na svemu vezanom uz film, priča ovog filma puno je kompleksnija od toga da vas može pojesti jako velika i strašna riba. Film je tako interpretiran na brojne načine: od toga da opisuje krizu muškosti, preko post-Watergate parabole do prikaza korupcije autioriteta. 

Ali kao kulturološki fenomen, 'Ralje' su prikaz kako je stvorenje nalik nekom iz filma B kategorije postao blockbuster koji definira svoj žanr, ali i film koji je promijenio lice moderne kinematografije. 

Prije 40 godina, filmska industrija 'naletjela' je na novo tržište u obliku tinejdžera koji su 'visili' u šoping centrima i koji su bili spremni upiti marketing koji prati njihov omiljeni film. Mnogi smatraju da je šablona za suvremene blockbustere izrađena u ljeto 1975. godine, kad su 'Ralje' redifinirale značenje riječi hit - umjetnički, demografski i financijski.

Gotovo svi, koji su bili rođeni i dovoljno stari za odlazak u kino, sjećaju se kad su prvi put gledali 'Ralje'. Isto tako, vjerojatno ni jednog drugog ljeta nije veći broj ljudi odustao od plivanja u moru kao tog ljeta. U kinima su ljudi napuštali projekciju i urlikali od straha, a po izlasku su se mnogi zaklinjali da do kraja života neće kročiti u ocean.

'Ralje' su primjer savršeno odabranog tajminga prikazivanja. Iako je prije 1975. božićno doba bilo rezervirano za filmske hitove, te se ljeto smatralo sušnim razdobljem za filmsku industriju, sigurno film ne bi požnjeo identičan uspjeh da se radnja odvijala u zimskim mjesecima, kad je većina svijeta malo udaljenija od morskih dogodovština. Uostalom, dobro odabrana parola - 'Pogledajte ga prije nego odete na plivanje', ide u prilog tome.

Od 1965. do 1970. godine broj trgovačkih centara u SAD-u porastao je s 1.500 na 12.500, a 'Ralje' su računale na raširena multiplex kina u njima. Iako se prije 'Ralja' smatralo da je ljeto rezervirano za odlazak na plažu, a ne u kino, 'Ralje' su promijenile situaciju, jer su pokazale da ima nečeg privlačnog u klimatiziranom prostoru u kojem možete nebrojen broj puta za redom pogledati omiljeni film; nakon kojeg možete u šoping.

Tek nakon 'Ralja' počela je proizvodnja ljetnih blockbustera, od kojih su važno mjesto zauzeli, ali i dokazali veličinu ljetnog kino hita dvije godine poslije, 'Ratovi zvijezda' Georgea Lucasa.

Iako je na promociju potrošena u to vrijeme prilično velika svota - 2.5 milijuna dolara, ono što je obuzelo svijet bili su brojni prateći proizvodi. Odjednom se knjiga prodavala na sve strane, a ralje ste mogli vidjeti na svemu od majica do šalica. U prvih 38 dana nakon premijere, 'Ralje' su prodale 25 milijuna kino ulaznica, a kad se uzme u obzir inflacija, film je u kino dvoranama diljem svijeta zaradio blizu dvije milijarde dolara. Marketing je vrlo brzo shvatio da je vrijeme za promjenu strategije i da se film pretvori u event. 

Promjene pri adaptaciji i tijekom snimanja su se mnogostruko isplatile

'Ralje' su se prvotno pojavile kao roman kojeg je 1974. godine napisao Peter Benchley. Radnja je bila smještena u ljetovalište Amity kojeg počne terorizirati velika bijela psina. Šef policije Martin Brody, kojeg u filmu igra Roy Schreider, naredi da se zatvore sve plaže, ali gradonačelnik i lokalni poslovni ljudi zahtijevaju da ostanu otvorene, nakon čega slijede tragični događaji. Nakon nekog vremena Brody je prisiljen potražiti pomoć profesionalnog lovca na morske pse Quinta (Roberta Shawa) i ihtiologa Matta Hoopera (Richarda Dreyfussa) koji mu pomažu u lovu na psinu kako bi spasili gradić.

Nakon što je s rada na filmu izbačen potencijalni redatelj Dick Richards zato što je konstantno morskog psa nazivao kitom, producenti su se obratili mladom redatelju Stevenu Spielbergu.

Na početku nikako nisu mogli izraditi dobar scenarij, pa je poznata izjava Richarda Dreyfussa: "Počeli smo bez scenarija, glumaca i morskog psa". Zanimljivo je da sa scenarijem nisu bili u potpunosti zadovoljni ni kasnije, pa je za cijelo vrijeme snimanja dolazilo do preinaka, već kako bi se pripremala koja scena.

Predviđeni budžet je bio između 3.5 i 4 milijuna dolara, no i prije početka su se pojavili problemi, jer nekolicina snobovski nastrojenih stanovnika Martha's Vinyarda, gdje se trebalo snimati, nije bila oduševljena idejom da se njihov mir uznemirava snimanjem 'nekog filma'. Odugovlačili su s izdavanjem dozvola za snimanje i postavljali pred filmsku ekipu nevjerojatne uvjete. Ne moramo napomenuti da danas uvelike zarađuju upravo zbog lokacija na kojima je sniman film.

Originalno je snimanje trebalo trajati 55 dana, no kad su počeli problemi s mehaničkim morskim psom, bilo je jasno da će se snimanje odužiti. Naime, prvotno izgrađena psina izgledala je divno vani, ali se u moru pokazala neupotrebljivom, kao i njezini nasljednici. Prolazili su dani bez upotrebljivog materijala i svi su bili na rubu snaga i živaca.

Spielberg se prisjeća da je išao na jedan tulum tijekom snimanja na kojem mu je prišla poznata glumica i rekla da se po Los Angelesu priča da radi na filmu koji je osuđen na  propast. Rekla mu je da ga više nitko nikad neće zaposliti, jer troši kao lud i potpuno je neodgovoran. Spielberg je smatrao da je gotov s filmskom karijerom, pogotovo kad bi pogledao koliko su već oduljili snimanje (trajalo je stotinjak dana više od predviđenog), te koliko su povećali troškove, a još nisu imali ni odgovarajuće snimke psine, piše Guardian.

Zbog svega toga, Spielberg je bio prisiljen prebaciti se na više Hitchcockovski pristup, te je tijekom montaže (a uz pomoć glazbe) kreirao napete dijelove u kojima je važnije ono što ne vidimo od onoga što vidimo. Iako prvotno ni sam nije bio siguran hoće li to 'upaliti' kod publike, vjerojatno film ne bi bio ni približno toliko uspješan da smo vidjeli pravog morskog psa.

Zahvaljući tehničkim problemima i stisci s vremenom i novcima, dobili smo film koji je osvojio tri Oscara, unatoč tome što se glavni protagonist, morski pas, potpuno pojavi tek nakon 81 minute filma.