Američki true-crime dokumentarac s Netflixa, "The Crash", u kratkom je roku privukao gledatelje diljem svijeta, uključujući i Hrvatsku, gdje se brzo probio na vrh ljestvice gledanosti. Film se bavi tragičnim i kontroverznim slučajem Mackenzie Shirille, tinejdžerice osuđene za ubojstvo svog dečka i prijatelja u namjerno izazvanoj prometnoj nesreći, te po prvi put donosi njezinu stranu priče iz zatvora.
U ranim jutarnjim satima 31. srpnja 2022. godine, tada 17-godišnja Mackenzie Shirilla, netom nakon mature, vozila je svog 20-godišnjeg dečka Dominica Russoa i 19-godišnjeg prijatelja Daviona Flanagana. Njihovo putovanje završilo je stravičnom nesrećom kada je njezin automobil Toyota Camry, pri brzini od gotovo 160 kilometara na sat, bez ikakvog pokušaja kočenja skrenuo s ceste i punim gasom se zabio u zid od cigle poslovne zgrade u Ohiju. Dominic i Davion preminuli su na mjestu događaja, dok je Shirilla preživjela. Tužiteljstvo je od početka tvrdilo da se nije radilo o nesretnom slučaju, već o namjernom činu. Istraga je pokazala da je u posljednjih pet sekundi prije udara papučica gasa bila pritisnuta do kraja. Sutkinja je na suđenju opisala njezina djela kao "doslovni pakao na kotačima". Osudila ju je na dvije istovremene doživotne kazne s mogućnošću pomilovanja nakon 15 godina.
Dokumentarac "The Crash" daje Shirilli, sada 21-godišnjakinji, priliku da prvi put javno progovori. U ekskluzivnom intervjuu iz zatvora, ona odlučno poriče da je imala namjeru ubiti svoje suputnike.
- Nisam čudovište - govori u kameru.
- Ne kažem da sam nevina. Bila sam vozač u tragediji, ali nisam ubojica - dodaje. Shirilla tvrdi da se uopće ne sjeća same nesreće.
- Sjećam se da sam skrenula u ulicu, a sljedeće čega se sjećam je buđenje u bolnici dan kasnije, dok mi se cijeli život raspada - kaže ona.
POGLEDAJTE VIDEO
Njezina obrana, kao i ona i njezina majka Natalie u dokumentarcu, sugeriraju da je uzrok nesreće mogao biti medicinske prirode. Natalie Shirilla objašnjava da njezina kći pati od sindroma posturalne ortostatske tahikardije (POTS), poremećaja krvnog tlaka koji može uzrokovati vrtoglavicu, ošamućenost i nesvjesticu. Sama Mackenzie tvrdi da napadaji mogu doći iznenada. No, sud je odbacio tu teoriju. Shirilla u dokumentarcu prikazuje svoju vezu s Dominicom kao turbulentnu, ali punu ljubavi, tvrdeći da bi do sada "vjerojatno već bili u braku".
Međutim, tužiteljstvo i svjedoci oslikavaju znatno mračniju sliku. Prema njihovoj verziji, Shirilla je namjerno izazvala nesreću nakon što se njezina veza s Dominicom pogoršala. Dva tjedna prije nesreće, Dominicova majka Christine Russo primila je poziv od sina koji joj je rekao da Mackenzie vozi opasno i da mu treba pomoć. Prema dokumentarcu, Dominic je tada nazvao i majčinu prijateljicu koja je čula kako Mackenzie u pozadini viče da će "slupati auto". Christine Russo policiji je dostavila i video snimljen na Dominicovom telefonu koji prikazuje Shirillu kako ga verbalno zlostavlja samo nekoliko dana prije tragedije. Kontradiktoran dojam koji Shirilla ostavlja dodatno je pojačan nedavnim svjedočanstvom Kat Crowder, bivše zatvorenice koja je provela šest mjeseci s njom u zatvoru. Crowder je za NewsNation izjavila da u zatvoru nije vidjela ni traga kajanju koje Shirilla pokazuje u dokumentarcu.
- Kada se Mackenzie pojavila u dokumentarcu, ostala sam bez teksta jer to nije bila osoba koju sam vidjela u zatvoru. Hodala je okolo s vrlo laganim držanjem. Nikada nije bilo te mračne, samodopadne, opasne djevojke koju je glumila u videu pokušavajući prikazati nekakvo kajanje - rekla je Crowder, dodavši da je Shirilla u zatvoru navodno govorila drugim zatvorenicama da je bila drogirana tijekom nesreće.
- Uvijek kažem da je željela biti poput Regine George (zloglasne antagonistice iz filma "Mean Girls", op.a.). Način na koji se šminkala, ponašala... bilo je kao da ide u noćni klub - izjavila je bivša zatvorenica.
Nedavno objavljene snimke telefonskih razgovora iz zatvora, kako piše People, pružaju još dublji uvid u njezino stanje uma. U jednom razgovoru s majkom, Shirilla izražava strah da neće moći imati djecu i obitelj kada jednog dana izađe iz zatvora. U drugom, pak, iznosi (nekima) šokantnu tvrdnju. Majci je otkrila da je htjela svjedočiti na suđenju kako bi svima pokazala da nema što skrivati.
- Da vide istinu, znali bi da ovo nije bilo ništa drugo nego automobilska nesreća. Vidjeli bi da postoji i treća žrtva, a to sam ja. Izgubila sam ljubav svog života i dobrog prijatelja i sada se s tom tugom moram nositi do kraja života - rekla je.
U drugom razgovoru, nakon što joj je majka objasnila da programi u zatvoru služe za rehabilitaciju, Mackenzie odgovara:
- Ali meni ne treba rehabilitacija. Meni to ne treba.
Tužiteljstvo je tijekom suđenja koristilo njezine objave s društvenih mreža kako bi dokazalo nedostatak kajanja. Prikazali su njezin video za Noć vještica, snimljen tri mjeseca nakon nesreće, u kojem je odjevena kao leš. Također je prikazan i stariji TikTok video uradak u kojem pjeva uz tekst "Ja sam djevojka za koju se umire". Iako je taj video objavljen godinu dana prije nesreće, korišten je za stvaranje narativa o njezinu karakteru. Ova praksa izazvala je brojne rasprave na internetu, gdje su neki uvjereni da su njezine objave imale mračan prizvuk, dok su drugi smatrali da je korištenje bezazlenih TikTok trendova kao dokaza na suđenju za ubojstvo zastrašujuće.
Portret ili karikatura?
Prijatelji je opisuju kao okrutnu školsku nasilnicu. Njezini roditelji, koji je brane kao nekoga koga "nikad nije trebalo disciplinirati", u filmu ispadaju potpuno nesvjesni situacije. Film koristi njezine objave kao narativnu štaku i gradi portret koji graniči s karikaturom.
"The Crash" se čvrsto drži provjerene Netflixove formule za "true crime" dokumentarce: uvod u slučaj, dublji pogled na glavni lik i veliko finale s intervjuom iz zatvora. Najveća mana filma je njegova cinična konstrukcija i nedostatak znatiželje. Umjesto da istraži zašto društvene mreže igraju tako važnu ulogu u životu Mackenzie i drugih tinejdžera, film ih samo koristi kao dokaz njezine bezosjećajnosti i hladnoće. Dokumentarac je izostavio i presudne detalje iz istrage, poput GPS podataka koji sugeriraju da je Shirilla danima prije istraživala lokaciju nesreće ili činjenice da je jedina bila vezana pojasom. Gledatelj ostaje s osjećajem da je film osmišljen više kako bi generirao internetske rasprave i šokirao, nego da bi pružio supstancijalne zaključke ili odao počast žrtvama na smislen način. Ne služi interesima mrtvih, živih, a ni samoj priči.
