Jonathan Walen ima sve što novac može kupiti: bogatstvo, prestiž, moć, žene, sav mu je luksuz New Yorka nadohvat ruke, zaljubljen je u Karen i jedino što ne može kupiti jest ona, njezina emancipacija.

Novcem ne može popuniti ni gigantsku emocionalnu prazninu, vjerojatno nastalu tijekom odrastanja uz super bogatog, ali hladnog, zapravo okrutnog oca kojeg je u djetinjstvu jednom zatekao kako obiteljsko štene "dresira" brutalnim batinama. Tata je mogul u industriji čelika, mizantrop koji je bio spreman otpustiti dugogodišnjeg kućnog pomoćnika, osobu od povjerenja, samo zato što je njegovu tupu britvicu za brijanje zamijenio novom nakon dva dana korištenja, a ne nakon sedam, kako mu je rečeno, jer je slugi i sebi htio dokazati da američka britvica toliko brijanja može izdržati.

Mladi Walen studira, ima sve predispozicije za uspješan američki život, no ipak se počinje raspadati. U bijegu od sebe samoga tone u svijet poroka, brzih užitaka i opasnih odluka, tražeći smisao koji mu stalno izmiče. Počinje živjeti hedonistički, u zabavi, seksu, kriminalu, prelazi granice očekivanog i prihvatljivog.

Roman je to o kontinuiranom padu pojedinca, tipičnog bogatog Amerikanca, ali i o poniranju u sebe, svoju dušu. Otud i naslov, "Đavolje stablo", kao biblijsko drvo spoznaje dobra i zla, stablo izvana moćno, a iznutra trulo. "Domoroci nazivaju baobab vražje drvo jer tvrde da se vrag zapleo u njegove grane pa ga je, da ga za to kazni, okrenuo naopako. Po domorocima, korijenje je sada granje, a granje je korijenje. Kako bi bio siguran da baobaba više neće biti, vrag je uništio sve mladice. I zato, kažu domoroci, postoje samo izrasli baobabi".

Kao i drugi romani Jerzyja Kosińskog i ovaj obiluje eksplicitnim scenama seksa i nasilja, scenama moralnog raspada bez uljepšavanja. I koliko god uzbudljivo štivo bilo, Kosiński svojim hladnim, distanciranim pripovjednim tonom prokazuje američko društvo 70-ih kao prazno, emocionalno pusto, otuđeno, dekadentno društvo koje u materijalnom smislu ima sve, a najmanje odgovornost. Roman je objavljen 1973., no savršeno opisuje i američko društvo danas.

I autorov je život bio zanimljiv i kontroverzan koliko i njegovi romani. Rođen je 1933. u poljskom Łódźu kao Jerzy Lewinkopf, u židovskoj obitelji. Navodno je kao šestogodišnjak po izbijanju rata odvojen od roditelja te je naredne četiri godine proveo lutajući po Poljskoj, skrivajući se od nacista. Od trauma rata je zanijemio i opet progovorio tek 1947. godine. Kasnije je, međutim, otkriveno da je čitav rat proveo s roditeljima, pod prezimenom Kosiński, kako bi se spasili od holokausta. Kosiński je u Łódźu 50-ih stekao diplomu iz povijesti i političkih znanosti, da bi 1957. emigrirao u SAD. Osam godina kasnije osvojio je književni svijet potresnim romanom "Obojena ptica" o židovskom dječaku prepuštenom samome sebi tijekom holokausta. Uslijedio je roman "Steps" (1968.), koji je osvojio National Book Award, te "Dobrodošli, gospodine Chance" (1971.), po kojem je osam godina kasnije snimljen i film, satira o Chanceu, naivnom vrtlaru kojeg dekadentni bogatuni pogrešno smatraju genijalcem.

Kosińskog se čita i danas; pedeset i tri godine kasnije, društvo koje opisuje se nije promijenilo, štoviše, Amerika je stigla i k nama, u potpunosti.