Jedan od najpoznatijih svjetskih gitarista današnjice te profesor gitare u Los Angelesu, glazbom se bavi još od djetinjstva, a tijekom godina razvio je vlastiti glazbeni izričaj u kojem spaja elemente tradicionalne glazbe naših prostora, klasiku te različite američke stilove, poput blues i gospel glazbe, a svemu tome konstantno dodaje neke nove elemente te stvara originalne kompozicije, od kojih je svaka obilježena nevjerojatnom tehničkom preciznošću i pravom, istinskom emocijom. Tijekom karijere surađivao je s brojnim poznatim glazbenicima iz regije i iz svijeta, a u razgovoru za Express otkrio nam je kako je uopće nastala njegova ljubav prema glazbi, kako se razvijao njegov glazbeni izričaj, kako je došlo do nekih njegovih glazbenih suradnji te što je za njega neizostavni i najvažniji element u glazbi.

Express: Kada se javila vaša ljubav prema glazbi, odnosno na koji je način započela vaša glazbena priča?

Moji su roditelji oboje bili umjetnici pa je naš dom često bio ispunjen dobrom glazbom kojom sam bio okružen od malih nogu. Moj otac Zoran svirao je gitaru kao hobi pa mi je taj instrument bio u blizini od ranog djetinjstva. Ako se dobro sjećam, počeo sam svirati kad sam imao otprilike 12 godina i od tada sam fasciniran gitarom i muzikom.

Express: Kako je izgledao vaš život prije odlaska u Ameriku 1979. godine? Što se promijenilo odlaskom na drugi kontinent?

Moj život u to vrijeme nije se posebno razlikovao od života mojih vršnjaka. Imao sam sreću da je naša obitelj bila stabilna te smo moja sestra i ja odrasli uz puno ljubavi i podrške od strane naših roditelja. S 15-ak godina počeo sam se ozbiljnije baviti glazbom, počeo sam svirati klasiku i tih godina su mi puno značili odlasci na ljetne kurseve Muzičke omladine u Grožnjanu. Tamo sam po prvi put iskusio što to znači ozbiljno se baviti glazbom, a iskustva i prijateljstva koja sam tamo stekao ostali su sa mnom do danas. Tamo sam i donio odluku da gitara i muzika postanu moj životni poziv. U tadašnjoj Jugoslaviji, kao i u mnogim drugim zemljama, gitara još nije bila priznata kao akademski instrument te sam se u potrazi za studijama gitare našao u Los Angelesu, gdje sam upisao studij gitare na California Institue of the Arts i šest godina kasnije stekao magistraturu i mjesto profesora. Bio sam potpuno ispunjen studijem glazbe i to mi je olakšalo tu veliku promjenu koja je nastala odlaskom na drugi kontinent. Najviše mi je nedostajala obitelj. To je bilo vrijeme bez interneta i Whatsapp-a, a pisma su putovala po više tjedana.

Express: Vaša karijera obilježena je glazbom koja sadrži različite elemente, od balkanskih, mediteranskih i hispanskih elemenata pa sve do elemenata bluesa i jazza. Što vas najviše privlači takvoj vrsti glazbe?

Od kad sam se počeo baviti glazbom zanimao me veliki broj muzičkih pravaca, od renesanse i baroka, preko impresionizma, suvremene glazbe, bluesa, jazza, rocka pa sve do Balkana i drugih folklornih i etničkih tradicija. Prirodno je onda da me privlači kombinacija i integracija različitih stilova na neki način koji uspješno poštuje tradiciju, ali je u isto vrijeme nov i originalan.

Express: Kako se vaš glazbeni izričaj mijenjao tijekom godina?

Na početku studija zanimala me prevashodno klasika i suvremena muzika, no kako je vrijeme odmicalo sve više me počeo privlačiti zvuk tradicionalne glazbe sa naših prostora, od Dalmacije i Međimurja pa do Sjeverne Makedonije. To mi je pomoglo da steknem i jači osjećaj identiteta među svojim stranim kolegama. U isto vrijeme raslo je i moje poznavanje i ljubav prema američkim stilovima, pogotovo blues i gospel muzici. Također sam se sve više posvetio različitim vidovima improvizacije, pa kada se sve to iskombinira onda dobijete neku sliku mog današnjeg izričaja.

Express: Tijekom karijere surađivali ste s brojnim poznatim glazbenicima, poput Placida Dominga, Terryja Rileyja, Jacka Brucea... Koja vam je od tih suradnji ostala u najljepšem sjećanju?

Imao sam doista veliku sreću da od svojih ranih muzičkih koraka pa sve do danas surađujem sa vrhunskim glazbenicima i svaka od tih suradnji je dragocjena i posebna, tako da mi je nemoguće izdvojiti neku koja bi bila iznad svih. Te su suradnje najbolja nagrada za trud koji svakodnevno ulažem u vježbanje i učenje koje nikada ne prestaje.

Express: Kako gledate na glazbu s Balkana? S obzirom na to da su u vašoj glazbi često prisutni i elementi tradicionalne glazbe i folklornih tema s ovih područja, kako pronalazite taj balans između tradicije i nečeg novog?

Tradicijska muzika Balkana je jedna bogata i šarolika riznica koja još uvijek nije dovoljno otkrivena i prikazana svijetu. U njoj su stoljeća raznolikih utjecaja sa istoka i zapada, a za mene osobno ona je nepresušni izvor inspiracije. A ravnoteža između tradicije i nečeg novog kod mene se desi sasvim prirodno jer negdje u dubini postoji veza između svih glazbenih stilova i pristupa a svatko od nas pronalazi tu vezu na sebi osoban i originalan način.

Express: Zadržat ćemo se još malo na ovim našim prostorima pa ćemo se dotaknuti i nekih vaših suradnji s umjetnicima iz regije, među kojima je i Rade Šerbedžija. Kako je došlo do te suradnje? Što vas je spojilo?

Moja majka Nada bila je glumica pa od djetinjstva gajim ljubav prema teatru. Ona je posebno cijenila Radu pa sam tako i ja još kao tinejdžer postao njegov veliki poštovalac. Nisam mogao ni sanjati da ćemo se jednog dana upoznati i postati vrlo bliski prijatelji i suradnici. Upoznali smo se u Los Angelesu prije dvadesetak godina, kada je i on tu živio sa obitelji. Istog trenutka spojilo nas je mnogo stvari, ljubav prema poeziji, muzici, filmu, teatru, kuhanju, moru...I ogromno uzajamno poštovanje. Naša je suradnja izrasla iz naših druženja, sasvim prirodno i bez nekog posebnog cilja i velikih ambicija. A sada su za nama dva albuma i puno lijepih koncerata na tri kontinenta.

Express: Među najdugovječnijim vašim suradnjama svakako je suradnja s Vlatkom Stefanovskim. Kako ste počeli surađivati, kako biste opisali vaše zajedničke koncerte?

Vlatko i ja smo prvi put zasvirali skupa još daleke 1995. godine, a par godina kasnije smo snimili i svoj prvi zajednički album “Kruševo”. Od tada surađujemo redovno sve do danas. Od samog početka vezala nas je ljubav prema tradicijskoj makedonskoj glazbi koju interpretiramo na svoj način. Ta muzika ima univerzalnu snagu i komunikativnost te su naši koncerti uvijek dobro primljeni i imaju veoma široku publiku, bilo gdje da nastupamo. Možda je najvažniji element naše suradnje prijateljstvo koje gajimo već desetljećima i koje svaki naš nastup pretvara u jedan mali praznik.

Express: Ovog ste ljeta zajedno s Vlatkom Stefanovskim nastupili u Veloj Luci u sklopu manifestacije Trag u beskraju, u znak sjećanja na Olivera Dragojevića. Možete li nam reći nešto više o tome, kakvi su vaši dojmovi?

Za Oliverovu muziku vezuje me puno naših zajedničkih prijatelja kao i moja ljubav prema Jadranu i Dalmaciji, gdje već 25 godina provodim svako ljeto. Bila mi je čast i veliko zadovoljstvo da na svoj način ove godine doprinesem sjećanju na njega kao glazbenika i kao izuzetnog čovjeka. Uživao sam biti dio te manifestacije u društvu svoje supruge, glazbenice Yvette Holzwarth i sjajnih kolega kao što su Ante Gelo, Tedi Spalato, Antonio Serrano i naravno, Vlatko.

Express: Postoji li možda neki glazbenik s kojim biste voljeli surađivati, ali još niste?

Osjećam se blagoslovljen brojnim suradnjama koje sam ostvario sa vrhunskim glazbenicima iz cijelog svijeta i od kojih sam tako mnogo naučio. Ako mi dozvolite da sanjam, volio bih još samo surađivati sa Ry Cooderom.

Express: Od 1985. godine predajete na Institutu za umjetnost u Los Angelesu. Kako vam je raditi sa studentima, što je ono najvažnije čemu ih želite naučiti?

Uživanje je raditi sa mladim ljudima koji se ozbiljno bave glazbom i općenito umjetnošću. Moj zadatak je da im pomognem da pronađu u muzici ono što ih najviše privlači i inspirira i da onda slijede taj put. To je zapravo proces istraživanja samoga sebe i pronalaženja svog istinskog identiteta, koji se onda može izraziti kroz glazbu ili na bilo koji drugi način.

Express: Također izrađujete gitare i bas-gitare, možete li nam reći nešto više o tome?

Da, već se više od dvadeset godina bavim gradnjom električnih i akustičnih žičanih instrumenata. To je postao neophodni dio mog života i odlazak u radionu mi omogućava da se udaljim od svih briga i stresa, baš kao neka vrsta meditacije. Moram se pohvaliti da sam se prilično izvještio tako da posljednjih godina sviram samo na gitarama sopstvene izgradnje, a nekoliko njih su i u rukama mojih izvanrednih kolega.

Express: Tko vam je najveća podrška tijekom vaše karijere?

Imam veliku sreću da sam još od djetinjstva imao stalnu podršku, prije svega od obitelji, zatim od kolega koji su me uvijek podržavali i onda kada sam bio daleko ispod njihove razine.

Express: Živimo u vremenima kada je glazba dostupna svima i kada mnoge vrste glazbe koegzistiraju. Ipak, rezultat toga može biti prevelika količina glazbe koja nije uvijek kvalitetna. Kako gledate na to?

Slažem se da je današnji život preplavljen svim vrstama informacija, kao i hiperprodukcijom glazbe. No odluka o tome što je kvalitetno, a što nije je osobna. Svatko ima pravo slušati ono što mu paše. Meni ta šarolikost ne smeta dok god glazba ne poziva na mržnju i nasilje.

Express: Kakva je, prema vašem mišljenju, veza između glazbe i ostalih vrsta umjetnosti, poput likovnih umjetnosti, filma ili književnosti? Postoji li uopće takva veza?

Mislim da je veza duboka i neizbježna, i to ne samo između različitih grana umjetnosti nego i između umjetnosti i svakodnevnog života. Zar nije lijepo skuhan ručak ili utješna riječ prijatelja slična pjesmi ili dobrom crtežu?

Express: Na čemu trenutno radite? Pripremate li nešto novo?

Pa evo, kao nastavak odgovora na Vaše prethodno pitanje, upravo radim muziku za kratki film jednog američkog redatelja i uživam u eksperimentiranju i interakciji između zvuka i slike. Vlatko Stefanovski i ja već dugo planiramo novi album pa se polako spremamo za to. Još jedan album koji je u pripremi je “BalkanAmericana” sa Yvette Holzwarth. Među mladim klasičnim gitaristima ima interesovanja za moje skladbe pa ih spremam za izdavanje, a u mojoj radioni je uvijek neka gitara u izgradnji ili na popravci.

Express: Pitanje za kraj – što je za vas najvažnije u glazbi?

Najvažnija je emocija. Ljudi se sve više udaljavaju od emocija i od samih sebe. Moj cilj je da kroz glazbu svoje slušatelje vratim nečemu toplom i istinitom, nečemu što su zaboravili a što im je nekada bilo veoma važno.

Više o Miroslavu Tadiću, njegovom radu i njegovim budućim projektima možete pogledati na njegovoj web stranici te na njegovoj Facebook stranici.