Ljudska znatiželja nema granica. Ona je u stanju posve benigne situacije učiniti itekako intrigantnima, te uz bezgraničnu maštovitost dovesti do rubnih granica mogućega. No u znatiželjena čovjeka sve je moguće, jer, njega ili nju, sve zanima - od posve ordinarnih dnevnih tema kako je netko kupio luksuzni automobil, tko je u kakvoj nedopuštenoj vezi, do onih “ozbiljnih” političkih tema vezanih uz teoriju zavjere, ili pak onih o postojanju izvanzemaljaca. Živog čovjeka sve zanima i sve želi znati. Zato i ne čudi što se unazad nekoliko godina, iz dobro poznatih razloga, nevjerojatno produbila, ali i probudila, znatiželja za privatne kolekcije i njihove vlasnike.

Tko su te osobe, što rade ili što su radile, kako su i kada skupile umjetnička djela, samo su neka od pitanja o kojima se preispituju znatiželjenici. Umjetnički paviljon upravo je pokrenuo novi ciklus izložbi “Privatne kolekcije u javnoj instituciji” kojim će dati odgovore na pitanja brojnim znatiželjnicima, ali i onima koji su, jednostavno, samo ljubitelji lijepih umjetnosti. Iskreno govoreći, i sama sam uvijek fascinirana privatnim kolekcijama, i, da, naravno, zanima me proces nastajanja neke kolekcije, jer one su, vrlo često, najvažniji resursi za upoznavanje umjetničkih opusa, a brojne muzejske zbirke nastale su upravo zahvaljujući skupljačkom žaru entuzijastičnih pojedinaca - kolekcionara. 

Kojim se načelima vodio kolekcionar pri prikupljanju djela, koji su kriteriji presudni u odabiru djela, kako su nastale najpoznatije hrvatske i inozemne kolekcije ili zbirke - teme su kojima će se baviti ovaj ciklus. Rijetka prigoda susreta s djelima koja su pohranjena u privatnim prostorima, prilika je za brojne ljubitelje umjetnina da se upoznaju s nedostupnim djelima, ali i da ta djela izađu iz mraka depoa, u kojima su najčešće pohranjena, i ponovno ožive dotaknuta emocijama galerijskih posjetitelja. A, upravo će to biti omogućeno ovim ciklusom izložbi koji Umjetnički paviljon pokreće izložbom Kolekcija Vugrinec - remek-djela hrvatske moderne.

Dugogodišnje dišnje iskustvo dopušta mi sasvim otvoreno reći kako je riječ o jednoj od najatraktivnijih privatnih kolekcija hrvatskoga slikarstva i kiparstva 19. i 20. stoljeća u vlasništvu poznatog hrvatskog nogometaša Davora Vugrinca. Priznajem, o nogometu niti znam mnogo, a, bogme, niti ga razumijem. Nogomet mi je, štoviše, mnogo apstraktniji od, na primjer, politike i političara. Potonji su, naime, postali već toliko predvidljivi da im točno možemo slijediti tijek misli, kao i ono što će izreći ili učiniti.

No kod nogometaša nikad ne znaš što im je u glavi dok trče za loptom, ne znaš što će učiniti s tom loptom kada je se dočepaju, hoće li je puknuti suigraču do sebe, ili onome na krilu ili će izravno pucati prema golu... Puno je tu mogućnosti i, istodobno, puno kombinacija u glavi. Nogomet je, tako barem kažu neki, više od igre, to je filozofija. Ne znam što bih na to rekla, jer ja tu samo vidim dvije ekipe, dvadeset i dva igrača, koji ko sumanuti trče od točke A do točke B ne bi li “zabili” te nakon toga skakali jedan po drugome!

Nogometaši nemaju vremena, oni su konstantno na treninzima, u teretanama, na pripremama, većinom im se interes kreće oko sporta. Stoga sam se nemalo iznenadila upoznavši Davora Vugrineca, čovjeka koji zna jako, jako, jako mnogo o umjetnosti, čovjeka koji je velik dio onoga što je tijekom karijere zaradio - trčeći od točke A do točke B - investirao u umjetnička djela! Naime, Davorova kolekcija sadrži najreprezentativnija djela hrvatskih umjetnika moderne, počevši od Nikole Mašića - prvog etabliranog domaćeg i dosljedno školovanog slikara - preko najvažnijih predstavnika tzv. zagrebačke šarene škole: Mate Celestina Medovića, Bele Čikoša Sesije, Ivana Tišova, Ferde Kovačevića ili Otona Ivekovića. 

Nastavlja se biranim djelima münchenskih đaka koji ostvaruju puni izraz hrvatske moderne umjetnosti: Miroslava Kraljevića, Vladimira Becića, Oskara Hermana, do praške četvorice: Milivoja Uzelca, Marijana Trepšea i Vilka Gecana. Naravno, to su samo neka od imena na dugačkom popisu koji čini Kolekciju Vugrinec i u kojima će posjetitelji, koji dođu na izložbu, moći uživati i otkriti dio intimnoga svijeta nogometaša respektabilne karijere koja je započela u NK Varteks, u rodnom Varaždinu, da bi poslije, poput tornada protutnjala europskim klubovima Trabzonspor, Lecce, Bergamo, Atalanta, Catania, Rijeka, Dinamo, Zagreb, Varaždin, Slaven Belupo i, naravno, repka HR. Razumjeli-ne razumjeli nogomet, moramo priznati, impresivno!