Tiesto i Guetta nemaju šanse pored Chemical Brothersa
Rivalstvo između Londona i Manchestera ne završava na nogometnim utakmicama.
Od vremena novovalne euforije koja je u prvi plan izvukla Joy Division, New Order i The Smiths, vodeći manchesterski bendovi nimalo ne zaostaju za trendseterima iz metropole.
Kasnih ‘80-ih i ranih ‘90-ih Manchester je bio poprište uzbudljivih susreta acid housea i indie rocka pod krovom kultnog kluba Hacienda.
Uz manchesterske ikone Happy Mondays i The Stone Roses tamo je karijeru započeo i DJ duo The Dust Brothers, poslije preimenovan u Chemical Brothers i afirmiran kao jedan od najutjecajnijih britanskih bendova iz ‘90-ih.
Londonski školski frendovi Ed Simons i Tom Rowlands došli su u Manchester studirati srednjovjekovnu povijest, ali Hacienda ih je povukla na drugu stranu i gurnula u špicu futurističke elektroničke glazbe.
Dva desetljeća nakon munjevita proboja s hit-singlom “Leave Home“ i debitantskim albumom “Exit Planet Dust“ za ovaj tandem rezervirane su glavne uloge na EDM (electronic dance music) masovkama od najrazvikanijih američkih rave partya Electric Zoo u New Yorku i Hard Summer u Los Angelesu do proameričke splitske Ultre.
Tom Rowlands (45) i Ed Simons (44) se već na prvi pogled teško uklapaju u standarde EDM-a.
Poveliki jaz ne proizlazi samo iz njihova dugog trajanja u vrhu klupske i festivalske scene ili činjenice da se prosječan posjetitelj Ultre možda nije ni rodio kad je The Dust Brothers, zbog izbjegavanja mogućih nesporazuma s istoimenim producentskim timom Beastie Boysa i Becka, promijenili ime u The Chemical Brothers.
Aktualni svjetski prvaci u EDM kategoriji David Guetta i Tiesto su još godinu ili dvije stariji od Rowlandsa i Simonsa, ali daleko su od toga da s njima dijele bilo kakve vrijednosti osim visine honorara za nastup.
Guetta, Tiesto i njihov mlađi istomišljenik Avicii mogu izbacivati momentalno najveće dance hitove u svemiru, međutim Chemical Brothers u pričuvi imaju antologijske big beat albume “Exit Planet Dust“ i “Dig Your Own Hole“ koji se masovno slušaju i nakon dvadesetak godina.
Ozbiljan pristup glazbi preuzeli su od svojih uzora iz ‘80-ih.
Simons je u ranoj mladosti bio zagriženi poklonik New Ordera i The Smithsa, što ga je i povuklo u Manchester, dok je Rowlands priznao da mu se život preokrenuo kad je čuo Public Enemy.
Ozbiljnost su pokazali i na osmom studijskom albumu “Born In The Echoes“ koji se već popisom gostiju upadljivo razlikuje od ljetnih EDM razbibriga.
Najavni singl “Go“ koji od svibnja trese plesne podije podebljao je neuništiv stari reper Q-Tip iz njujorških Jungle Brothersa, jednako zapažen prije deset godina kao gost u planetarnom hitu “Galvanize“.
Na drugom singlu “Under Neon Lights“ ugostili su art-rockdivu St Vincent, najbližu suradnicu i možda jedinu pravu nasljednicu Davida Byrnea.
Posebno zanimanje izazvalo je udruživanje Chemical Brothersa i kalifornijskog genijalca Becka Hansena u sjajnoj pjesmi “Wide Open“.
Premda su u prošlosti priredili nekoliko electro-rock summita na vrhu s facama kao što su Noel Gallagher (Oasis), Bernard Sumner (New Order), Bobbie Gillespie (Primal Scream), Richard Ashcroft (The Verve) i Tim Burgess (The Charlatans), to su prije svega bili aduti za britansko i europsko tržište.
Međutim, prepoznatljiv Beckov vokal na odjavi albuma “Born In The Echoes“ signalizira kako su Ed i Tom danas više zainteresirani za ponovni ulazak u američki rock mainstream nego za ludovanje u ritmu EDM-a.
Kad su prvi put osvajali Ameriku, poslije albuma “Dig Your Own Hole“, tamo ih nisu dočekali frenetično raspoloženi rejveri.
Ultra Music Miami pokrenut je tek 1999., a u početku nije bio ništa veći od zagrebačkog Future Shocka na Velesajmu.
Baš kao i The Prodigy s albumom “The Fat Of The Land“, The Chemical Brothers su u Americi prošli kao rock-bend što je bila neviđena senzacija jer su se pojavili bez gitara i bubnjeva.
Singl “Block Rockin’ Beats“ donio im je Grammy za najbolji rock-instrumental, a najveći nastup imali su na Woodstocku ‘99 u društvu Metallice i Rage Against The Machine.
Koliko god su ih kasniji albumi “Push The Button“ i “We Are The Night“ udaljili od takvih kombinacija, “Born In The Echoes“ zvuči kao dobra prigoda da opet zabriju s američkim rokerima na Coachelli i Lollapaloozi.