Zadnja knjiga koju sam pročitala jest roman “Jezero” Ane Brnardić. Riječ je o poetsko-filozofskom romanu čija je središnja tema bolest i smrt oca. Tekst prati preobrazbu oca iz punine života u bolest i smrt, ali ne linearno, već u kružnom obliku, baš onako kako oni koji nas napuste nastavljaju živjeti u našoj svijesti tako da se neprestano vraćaju kroz fragmente sjećanja. Roman kruži oko odsutnosti oca i svega što je ona prouzrokovala, no upravo zbog te bolne praznine on postaje najintenzivnije prisutan u svijesti pripovjedačice. Ona vlastiti život neprestano promatra i određuje u odnosu na njegovu prisutnost i gubitak, zapisujući fragmente o tome što ostaje nakon očeve smrti i kako s time nastaviti živjeti. “Jezero” je nježna i otmjena lamentacija, knjiga ispisana iznimnim poetskim jezikom koji istražuje žalovanje kao specifično vrijeme prelaska iz tuge u nadu. Ljepota teksta prvog romana ove izuzetne pjesnikinje ne napušta nas dugo nakon što ga ispustimo iz ruku.