Književna je kritičarka i esejistica. Zaposlena je na Katedri za književnost, scensku i medijsku kulturu Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Objavljuje kritike s područja suvremene književnosti za djecu i odrasle. Prenosimo tri pitanja s Frakturinog F magazina.

Kako je započela tvoja ljubav prema knjigama i čitanju?

Rekla bih da je prije ljubavi prema knjigama postojala ljubav prema mirisu knjiga. Još kao mala, sjećam se da je moj tata volio miris novih knjiga i početak školske godine, kada bi u našoj obitelji bilo puno novih (mirisnih) udžbenika –bilo je to posebno vrijeme u godini. Drugu ključnu ulogu imala je moja baka, s kojom sam učila engleski i francuski. Sjećam se da smo uvijek bile okružene brdom knjiga i rječnika. Osim toga, od nje sam naslijedila (tvrdoglavo) poklanjanje knjiga za sve prigode.

Koje su knjige najviše utjecale na tebe kao čitateljicu i kao osobu?

Moja je ljubav iz djetinjstva Pipi Duga Čarapa, a sjećam se da me se jako dojmio ruski realizam u srednjoj školi. S Anom Karenjinom zapravo sam se zaljubila u čitanje i mogu reći da je s njom sve počelo, da me ona odvukla na studij književnosti. Uvijek sam voljela više domaću nego stranu književnosti i vrlo rano sam zavoljela Semezdina Mehmedinovića i općenito bosanskohercegovačku književnost.

Osim čitanja što te još inspirira u životu?

Osim čitanja knjiga… razgovor o knjigama, ha-ha-ha… Inspirira me umjetnost u različitim oblicima – čak i u kuhanju ili namještanju stana.