Tomislav Mužek, proslavljeni hrvatski tenor, nastupa će u novoj produkciji ‘Aide’ u HNK Zagreb u ulozi ratnika Radamèsa, a povodom premijere postavili smo mu naša tri pitanja.

Kakav je osjećaj izvoditi 'Aidu', djelo koje je poznato po svojoj monumentalnosti ispod koje se zbiva ljudska drama?

Izvoditi Aidu posebno je iskustvo jer je to opera dvostruke prirode. S jedne strane monumentalnost – zborovi, orkestar, raskoš prizora – a s druge strane vrlo intimna, gotovo komorna drama četvero ljudi koji su rastrgani između ljubavi, dužnosti i identiteta. Upravo ta unutarnja napetost me najviše fascinira.

Radamès nije samo ratnik i heroj; on je čovjek koji pokušava pomiriti osjećaje i odgovornost, i u tom procijepu nastaje prava drama. Za mene je najveći izazov i ljepota ove opere pronaći ljudsku istinu unutar te monumentalne forme – da iza spektakla publika osjeti puls pojedinca.

Postoji li neka scena koja Vam je predstavljala najveći užitak ili najveći izazov?

Posebno bih izdvojio duet iz trećeg čina, kao i oba dueta iz četvrtog čina.

Treći čin nosi snažnu emocionalnu koncentraciju – to je trenutak kada se osobni osjećaji i politička stvarnost sudaraju bez zadrške. Taj duet zahtijeva veliku vokalnu kontrolu, ali i potpunu emotivnu prisutnost.

U četvrtom činu, osobito u završnici, sve se ogoli. Ostaje samo odnos dvoje ljudi i svijest o sudbini koja je već odlučena. Ti trenuci su istodobno tehnički zahtjevni i duboko dirljivi. Upravo u toj suzdržanoj, gotovo kontemplativnoj atmosferi osjeti se prava veličina Verdijeve glazbe – snaga bez patetike.

Što publika može očekivati od nadolazeće premijere?

Publiku očekuje produkcija koja spaja raskoš i unutarnju dramu. Redatelj Pontiggia i njegov tim vrlo su jasno oblikovali vizualni i dramaturški okvir, a pod ravnanjem maestra Morandija – istinskog znalca talijanskog repertoara – glazbeni sloj dobiva posebnu eleganciju i stilsku preciznost.

Zbor i orkestar zvuče sjajno, s puno energije i discipline. Scenografija je umjetničko djelo za sebe, kostimi su raskošni, a balet donosi puninu pokreta i boje koja ovoj operi i pripada.

Posebno bih istaknuo kolege soliste – Kristina Kolar u naslovnoj ulozi, Sofija Petrović kao Amneris, Ljubomir Puškarić u ulozi Amonasra, te Luciano Batinić i Mate Akrap kao snažne basovske oslonce ansambla. Kada postoji takva umjetnička koncentracija na sceni, publika to osjeti.

Vjerujem da će premijera ponuditi i spektakl i emociju.