Na današnji dan 1979. godine preminuo je Sid Vicious, engleski basist i pjevač te bivši član punk rock benda Sex Pistols, čija je kratka karijera bila obilježena nasiljem, nihilizmom, buntovništvom, apatijom i pretjeranom konzumacijom droge, baš kao i njegov kratak život. Sve to učinilo ga je jednom od ikona punk glazbe, a njegova priča, koja i sama nalikuje nekom tragičnom i nasilnom filmu, postala je neizostavni dio punk kulture.

Rođen 10. svibnja 1957. godine kao John Simon Ritchie, Vicious je djetinjstvo proveo u siromašnom i vrlo problematičnom kućanstvu. Njegovi roditelji, Anne Randall (kasnije Beverley) i John Ritchie, razveli su se kada je imao samo dvije godine te je Vicious ostao živjeti s majkom koja ih je uzdržavala dilanjem marihuane. Kada mu je bilo osam godina, majka mu se udala za Christophera Beverleya i preuzela njegovo prezime, no Beverley je preminuo samo šest mjeseci nakon vjenčanja. Sidova majka bila je vrlo ravnodušna prema sinu, često se drogirala, a kada je Sidu bilo 16 godina, izbacila ga je iz kuće.

Vicious je ubrzo upoznao Johna Lydona te su dvojica prijatelja postali dio londonskog punk rock pokreta, odnosno pokreta koji su u prvom redu karakterizirali anarhija i buntovništvo. Živjeli su uglavnom u squatovima diljem Londona, a upravo je Lydon (kasnije Johnny Rotten) za svojeg prijatelja smislio ime Sid Vicious, nazvavši ga po svom hrčku koji ga je jednom ugrizao i po pjesmi "Vicious", koju je 1972. godine objavio Lou Reed. 

Bendu Sex Pistols Vicious se pridružio 1977. godine iako tada još nije znao svirati bas gitaru. Tijekom čitave karijere ostao je amaterski i nedisciplinirani glazbenik te je na nastupe uglavnom dolazio pijan ili pod utjecajem heroina, što je frustriralo njegove kolege. Imidžu benda pridonio je uglavnom samo zbog svojeg famoznog buntovništva, no njegov glazbeni doprinos došao je do izražaja njegovom žestokom obradom pjesme "My Way" Franka Sinatre iz 1969. godine. Kada je bend 1978. godine krenuo na turneju po Americi, na kojoj su na kraju odsvirali samo sedam od devet planiranih koncerata prije svojeg raspada, Vicious je već bio poznat po svojem autodestruktivnom ponašanju i fizičkim napadima na publiku. Dva dana nakon kraja turneje predozirao se heroinom, a vrlo brzo nakon toga uslijedila je još jedna prekomjerna konzumacija droge, zbog čega je završio u komi na letu iz Kalifornije prema New Yorku.

Svoju djevojku Nancy Spungen upoznao je u Engleskoj 1977. godine, a njihov odnos, uglavnom temeljen na zajedničkoj ljubavi prema drogama i autodestruktivnom ponašanju, dodatno je pojačao tenzije između Viciousa i ostalih članova benda. Čak su ga nastojali silom odvojiti od nje pa joj je tako bio zabranjen dolazak na njihovu američku turneju. Vrlo brzo nakon toga, 1978. godine, Vicious i Spungen zajedno su se doselili u sobu pod brojem 100 u slavnom Hotelu Chelsea u New Yorku, gdje su vrijeme uglavnom provodili u sobi, konzumirajući heroin i ostale vrste droga, no onda je uslijedila tragedija.

Naime, 12. listopada 1978. godine Vicious se probudio u svojoj hotelskoj sobi i pronašao mrtvu Spungen, probodenu nožem. Ispostavilo se da je nož kojim je ubijena pripadao Viciousu, no on sam zbog pretjerane se konzumacije heroina tog događaja nije sjećao. Ipak, policiji je priznao krivnju te je uhićen zbog ubojstva, no samo nekoliko dana kasnije pušten je uz jamčevinu od 50 000 dolara. 

"Policija je upravo uhitila Sida Viciousa jer je u Hotelu Chelsea nožem ubio svoju dvadesetogodišnju djevojku, a onda sam na vijestima vidio kako gospodin Bard govori: 'O da. Često su se opijali i vraćali jako kasno.' Ovdje puštaju svakoga, ovaj hotel je opasan. Čini mi se da je svaki tjedan netko ubijen", zapisao je Andy Warhol, također jedan od stanovnika Hotel Chelsea, 12. listopada 1978. godine u svoj dnevnik.

Ubrzo nakon što je pušten iz zatvora, Vicious se pokušao ubiti, objašnjavajući svojim prijateljima kako se želi pridružiti Nancy te je zbog toga neko vrijeme proveo na psihijatrijskom odjelu bolnice Bellevue. U prosincu iste godine razbijenom staklenom bocom napao je Todda Smitha, brata pjesnikinje i glazbenice Patti Smith, te je ponovno uhićen i zatvoren na Rikers Islandu. Na slobodu je pušten 1. veljače 1979. godine, ovoga puta uz jamčevinu od 58 000 dolara, no već idućeg dana pronađen je mrtav u stanu svoje prijateljice Michelle Robinson u Greenwich Villageu. Preminuo je, naime, od posljedica predoziranja. Njegovo tijelo pronašle su Michelle i njegova majka Anne, a policija je kasnije izvijestila kako su u blizini tijela pronašli špricu, žlicu i neku supstancu, vrlo vjerojatno ostatke heroina. Kako su ispričale njegova majka i prijateljica, večer prije njegove smrti u stanu su organizirali zabavu povodom njegova oslobođenja, na kojoj je Vicious uzeo prekomjernu dozu vrlo čistog heroina. U trenutku smrti imao je samo 21 godinu.

Prava istina o ubojstvu Nancy Spungen nikada nije otkrivena. Prema izjavama nekih Viciousovih prijatelja, postojala je mogućnost da ju je on ubio nakon što su se posvađali pod utjecajem droge ili da je njezina smrt bila rezultat njihova neuspjelog pakta o samoubojstvu. Drugi su pak tvrdili i kako postoji mogućnost da ju je ubio netko treći, vjerojatno diler. Kada je umrla, Spungen je imala samo 20 godina. 

Unatoč svojem problematičnom životu te svojoj tragičnoj vezi s Nancy Spungen, Vicious je ipak ostavio velik trag u punk kulturi te se čak može reći da je veću slavu stekao nakon smrti nego za života. O njemu i Spungen 1986. godine snimljen je film "Sid i Nancy", gdje je problematičnog glazbenika utjelovio legendarni Gary Oldman, zatim je 2022. godine Danny Boyle režirao  i mini-seriju "Pistol", koja također govori o njegovom životu, a njegova obrada pjesme "My Way" iskorištena je u filmu "Dobri momci" Martina Scorseseja iz 1990. godine. Sve to upućuje na činjenicu da je Sid Vicious, bez obzira na to što je umro izuzetno mlad, do danas ostao pravo utjelovljenje punk rock duha, sa svim njegovim dobrim i lošim stranama.