U glavi čitatelja ostat će grubost seoskog čovjeka, ali i emocije...
Ono što započinje kao iscrpljujući i pretjerano detaljan portret seoske djevojke sa sredine 70-ih, kako odmiču stranice i poglavlja, pretvara se u kompleksnu i bogatu dijagnozu jugoslavenskog društva, seoske, obiteljske i radne mikrozajednice te ženskog samoodređenja. Kao što kaže naslov prve knjige Gorana Ferčeca, "Ovdje neće biti čuda", dodatno se potvrđuje romanom "O životu radnice krajem dvadesetog stoljeća", koji je ušao u polufinale književne nagrade Fric.
U životu neimenovane žene doista nema čuda, baš nijednog, kao što ga nema ni u životima njezinih bližnjih, muža, svekrve, svekra, šogora, šogorice i susjeda. U njihovim životima nižu se običnosti, iz godine u godinu, sve dok ne ostare i dok tegobe ne počnu još snažnije pritiskati i brisati tragove bilo kakvih ideala.
Roman je podijeljen u 19 poglavlja, a svako poglavlje označava jednu godinu. Tako radnja teče od 1973. do 1991. Počinje tako da djevojku odvode od njezine obitelji, kako bi se zaposlila u prodavaonici mješovite robe, najvjerojatnije u nekom malom podravskome mjestu, a završava velikim društveno-političkim mijenama, inflacijom, radničkim štrajkovima i raspadom države.
Kroz djevojku priča je to o zemlji, njezinu rastu i padu. Svi toponimi su poopćeni, a likovi ostaju toliko anonimni da nemaju ni imena. Zamjerka ovom romanu je njegova opsežnost koja čitatelja s vremena na vrijeme umara. Sve sitne radnje koje autor ističe i koje doista jesu bitne za širi i dublji dojam o hrvatskom selu ponekad ubijaju želju čitatelja da nastavi dalje. Postupak jezične repeticije se također nameće kao smetnja. Kao da autor namjerno iscrpljuje čitatelja.
S druge strane, rijetko se iz muškog pera čita ovako duboko kompleksan ženski lik koji autor gradi s razumijevanjem, kako u kontekstu ženskoga tijela, tako i psihe, nijansirajući žudnje, strahove i grubosti ovoga lika s puno pažnje i strpljenja. Ako išta dugo ostane u sjećanju čitatelja, bit će to slika grubosti seoskog čovjeka, njegovo nemušto baratanje vlastitim emocijama, okrenutost ka materijalnom te naprosto nesreća i nezadovoljstvo koje ni u čemu ne pronalaze ispušni ventil.
Nagradu Fric i ove godine organizira i dodjeljuje tjednik Express, a sponzorira Barcaffe, koji podržava nagradu financijskim dijelom od 75.000 kuna, što ćemo uskoro čitati kao 10.000 eura, brutalnim bruto iznosom. Zadnjeg dana Sa(n)jam knjige u Puli bit će javnosti predočeni rezultati glasanja za uži izbor, između kojih će biti odabran pobjednik.