"Vjerujte mi, iza etikete lezba, Srbin i fanatik ipak se krije čovjek"
Nakon pet godina, redatelj Rajko Grlić (68) ovih dana ponovno snima film. Recept za uspjeh je sličan kao i za “Neka ostane među nama”, koji je snimio 2010. godine.
Scenarij je ponovno pisao u tandemu s književnikom i kolumnistom Antom Tomićem, a i ovaj put riječ je o suvremenoj zagrebačkoj priči.
Umjesto šarmantna Mikija Manojlovića (65), žene će uzdisati za njegovim mlađim kolegom, beogradskim glumcem Nebojšom Glogovcem (46). Glavna ženska uloga dodijeljena je ovaj put Kseniji Marinković (49), a veću ulogu dobio je i Dejan Aćimović (52).
Kseniji Marinković ovo je drugi put u pet godina da surađuje s Rajkom Grlićem. U filmu “Neka ostane među nama”, pristala je snimiti i scenu seksa.
"Tad sam prvi put u životu pristala na to samo zahvaljujući Rajku Grliću i zato jer mu beskrajno vjerujem. Bila je to doduše više komična negoli erotska scena, a Živko Anočić i ja smo se i sami dobro nasmijali prije i nakon paljenja kamera. I u ovom filmu bit će takvih scena koje će također biti prilično smiješne", kaže glumica koja je u prošlom filmu igrala bankovnu činovnicu, a ovaj je put dobila ulogu medicinske sestre na traumatologiji, koja je udana za gimnazijskog profesora povijesti.
Njega će glumiti Nebojša Glogovac, koji je odlučio da neće davati nikakve izjave dok se film ne počne prikazivati u kinima. Naime, ovaj izvrsni glumac hrvatskoj se publici zamjerio nespretnim izjavama nakon snimanja srpske serije “Ravna Gora” u kojoj je igrao glavnu ulogu četničkog vođe Draže Mihajlovića.
Tad je rekao da je, čitajući povijesne knjige i pripremajući ulogu, zaključio da je “Mihajlović bio blag, interesantan, iznimno obrazovan, hrabar i vrlo cijenjen, te da nije bio nalik na zločinca kakvim ga smatraju”, pa je kasnije uzalud pokušavao objasniti da je “ulazak” u psihu lika, dio uobičajenog glumačkog posla.
Drugu veliku mušku ulogu u filmu dobio je Dejan Aćimović, a prema Grlićevim riječima on igra ulogu policajca koji nije daleko dogurao u karijeri.
U slobodno vrijeme je bajker i živi s 90-godišnjim ocem kojeg glumi Božidar Smiljanić (79). Na pitanje zašto se film zove baš “Ustav Republike Hrvatske”, redatelj je odgovorio da u Ustavu RH ima mnogo domoljubno- erotskog naboja:
"Ljudi kojima je državnost važnija od svega na svijetu obožavaju institucije i strastveno govore o državnosti s mnogo erotskog naboja. Očigledno eros čuči u raznim stvarima, pa čak i u tekstu Ustava, a mi ćemo to filmom pokušati dočarati. Inače, svaki čovjek koji radi u državnim službama bi morao znati Ustav RH, a jedan od troje likova ga mora položiti u sklopu stručnog ispita. Pritom je uvjeren da su mu to namjestili samo da bi ga se riješili. On ima problema s čitanjem i malo teže uči, pa treba pomoć, a taj koji mu daje pomoć, treba pomoć u drugom obliku, i tu počinje radnja."
Ekipa filma okupila se prije desetak dana u stambenoj zgradi u Gundulićevoj ulici 40, gdje su pale prve filmske klape. Radno vrijeme počinje u 7 ujutro u šminki, a kad glumci navuku i kostime, ako nema probe i dogovora, kamere se pale točno u 9. Sa seta se ne izlazi do 17-18 sati popodne.
Tek tad je Rajko Grlić raspoložen za razgovor o filmu, čije će snimanje potrajati do potkraj listopada.
Ovo je četvrti scenarij koji su Tomić i Grlić pisali zajedno. Prvi su put surađivali su na scenariju filma “Karaula”, izvrsnoj ratnoj crnohumornoj komediji, a zatim im je za predložak trebao poslužiti Tomićev roman “Čudo u Poskokovoj Dragi”, no za taj film nikad nisu uspjeli prikupiti dovoljno novaca.
"Nakon toga pisali smo scenarij za film ‘Neka ostane među nama’, a za ovaj scenarij trebalo nam je dvije godine. Dva materijala, jedan Tomićev i jedan moj, stopila su se u jednu priču, koju smo morali uskladiti i zato je rad bio tako dugotrajan. Pisali smo većinom u Zagrebu, ali i u Ohiu", kaže redatelj koji predaje na tamošnjem Sveučilištu.
Riječ je o vrlo kompliciranoj, suptilnoj priči između troje ljudi koji stanuju u istom ulazu. Tema filma je mržnja i nesnošljivost troje nacionalista od kojih je jedan transvestit, drugi homoseksualac, a treći Srbin.
Oni su normalni donjogradski stanovnici Zagreba, s različitim navikama, različitim ukusima i spolnim opredjeljenjima, ali i različitim političkim uvjerenjima.
Radnja se poigrava predrasudama koje su stvorili u prošlosti, a kako junaci filma postaju međusobno ovisni, tako se spajaju i suprotstavljeni “demoni prošlosti”, što dovodi do tragikomičnih situacija.
"Kao i uvijek kad ljudi nekog ne poznaju dobro, imaju predrasude i otpor prema drukčijem, što se može razviti do mržnje. No kad su prisiljeni s nekim takvim podijeliti dio života, onda nešto više o njemu nauče, pa shvate da ispod etikete peder/lezbijka/ Srbin/fanatik, počiva ljudsko biće. Tek tada ljudi počinju imati odnos prema ljudskom biću, a ne prema klišeiziranoj slici kojom razvrstavaju druge u imaginarne ladice. Dakle to je priča o otapanju klišea u trenutku kad postajemo međusobno ovisni", prepričao je Grlić ukratko sadržaj svog novog filma za koji kaže da bi ga, ako bi ga morao svrstati u neki žanr, nazvao tragikomedijom.
Ovaj put Grlićev film producira Interfilm, producentska kuća čiji su filmovi “Maršal”, “Svećenikova djeca” i “Sonja i bik” među pet najgledanijih hrvatskih filmova.