"Pišem ti s erekcijom na glavi i bojim se da ne zapalim kosu" napisala je Maria Anna, poznatija kao Nannerl, u pismu svojem bratu Wolfgangu Amadeusu. Ono što je predstavljalo erekciju bila je velika frizura koju su podigli na njezinoj glavi neposredno prije nego je počela pozirati za obiteljski portret.

Na toj slici, koja se nalazi u Mozarthausu, tj. u Wolfgangovom stanu u Beču, nedaleko ulaznih vrata, brat i sestra sjede za klavirom, s isprepletenim rukama, dok oboje sviraju. I to je jedan od ukazatelja da je Mozart imao sestru koja je, vjerovali ili ne, isto znala svirati. Kao i njezin brat. Ako ne i bolje...

Teško je doći do informacija o Nannerl, jer čak i ako se bacite na proučavanje Mozartovih biografija, nećete puno toga naći o njegovoj sestri. Najvećim blagom za otkriće sestre pokazat će se obiteljska pisma. Postoje ih na stotine, a očuvana su zato što je na njih pazila Wolfgangova starija sestra. 

Većinu su pisali Leopold (njihov otac) i Wolfgang, no preživjela su i neka Nannerlina pisma. A pomoću tih pisama polako će izniknuti lik sestre koja je odrastala i živjela u sjeni poznatog brata. 

Maria Anna je bila dijete genijalac, te je s bratom bila na turneji po Europi (čak su 18 mjeseci ostali u Londonu - 1764. i 1765. godine), te su zajedno nastupali kao 'wunderkinder'.

Postoji nekolicina recenzija u kojima se uzdiže Nannerlino umijeće, te je ona čak prva počela zarađivati od tih nastupa. To je trajalo sve do njezinog 18. rođendana.

Djevojčica je nastupala i išla na turneje, i nije bilo ničeg čudnog u tome, no ako bi to isto nastavila činiti mlada žena, ona je riskirala gubitak reputacije. 

Nepoznat daljnji opus

I tako je u jednom trenutku jednostavno ostavljena u Salzburgu, te je njezin otac poveo samo sina na sljedeće putovanje diljem Europe. Nannerl više nikad nije išla na turneju, a nitko je nije pitao što o tome misli niti kako se osjeća. 

Ali usprkos tome što je trebala stisnuti zube i nastaviti bez riječi, ona nije nikad odustala od svojih snova. Pisala je glazbu i slala svoje skladbe ocu i bratu. Wolfgang ih je prozvao 'predivnima' i poticao ju je da nastavi pisati još više, no koliko je poznato, otac nije ništa komentirao, piše Guardian.

Nije poznato je li nastavila skladati ili ne, jer njezina glazba nije preživjela. Možda nikome nije pokazala nove skladbe, možda ih je uništila, možda ih otkrijemo jednog dana... a možda već i jesmo samo smo ih krivo pripisali njezinom bratu?!

U ono vrijeme nije se poticalo žene da skladaju ili izvode glazbu, iako je Wolfgang opetovano pisao da nitko nije znao tako dobro izvoditi njegovu glazbu kao njegova sestra, a otac ju je opisao kao 'jednu od najvještijih izvođačica u Europi', sa 'savršenim uvidom u harmoniju i modulacije', te je rekao da je ona znala toliko uspješno improvizirati, da bi svi ostali bez teksta.

Unatoč svemu tome, Nannerl nije dobila priliku uspjeti i doživjeti vrhunac svojih uspjeha. A čak ni ono što je stvorila nije bilo cijenjeno ni sačuvano, kao što je uostalom većina ženskih skladateljica i izvođačica onog doba zaboravljena, te je njihova glazba zaboravljena ili skuplja prašinu u nekoj knjižnici.

No zato je Sylvia Milo s redateljem Isaacom Byrneom odlučila odati počast Mozartovoj sestri, a na taj način i svim drugim sestrama i ženama onoga doba, koje su morale zatomiti svoj talent i umijeće zbog toga što su rođene u 'krivom spolu u krivo vrijeme'.

I tako je nastala predstava u kojoj doduše nema pokušaja stvaranja Nannerline glazbe, ali je prikazan portret njezine glazbene mašte, te se koriste zvukovi koje je vjerojatno nosila u ušima i glavi a koji su činili njezinu svakodnevicu. 

Predstava 'Other Mozart' na turneji je već dvije godine, a uskoro će se prikazati 100. put, i to blizu mjesta na kojem je nekoć Maria Anna svirala u Londonu, pa će tako još jednom, 250 godina poslije, oduševiti gledatelje.