Svake nedjelje su štandovi Tianguis Cultural del Chopo, pravog buvljaka u blizini Ciudad de Mexica, prepuni su punkerskih ploča, majica i martensica. Raj je to za anarho-punkere gdje možete sresti najvažnija lica pankerske revolucije. Istina, mjesto se znatno promijenilo od osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je to bilo glavno sastajalište ljubitelja glazbe i aktivista, ali i dalje je to srce pobunjenog grada, piše Ozy.

Osamdesetih godina je punk bio predvodnik političkog aktivizma i bili su ključni igrači u traženju promjena diljem svijeta. Ramonesi, Clash, Sex Pistols, samo su neki od bendova koji su mogli vlastoručno pokrenuti čitave pobune i uživali su planetarnu popularnost.

U Meksiku je punk predvodio pobunu i traženje pravde u društvu. Isprva su pankeri imali nekog imaginarnog neprijatelja, ali sve se promijenilo koncem 1985. godine kada su dva teška potresa pogodila glavni meksički grad. Potresi magnitude 8,1 i 7,5 zauvijek su promijenili vizuru grada, a uništene su brojne zgrade nastale između pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Bio je to tek jedan u nizu dokaza o korupciji državnih vlasti i nepoštivanju pravila gradnje na tako trusnom području.

Čak i nakon potresa, kada očekujete da će vlasti se posvetiti spašavanju ljudi, korupcija se samo razmahala. Vlasti su prvo krenule ponovno uspostavljati električne i telefonske linije, umjesto da se bace na dopremanje hrane i brigu za unesrećene. Ostale su priče da su neki stanovnici morali podmićivati policajce da im izvuku tijela najmilijih ispod ruševina.

Bijes i nemoć su napokon proključali i prelili se u punk. U pjesmama su ovjekovječili te događaje, ali i prenijeli vijesti diljem svijeta o problemima s kojima se oni susreću. Pobuna građanstva natjerala je vladajuće da pribjegavaju sve ekstremnijim mjerama očuvanja vlasti, a povremeno su morali namještati izbore. Ipak, smjenu vlasti morali su čekati još dugih 15 godina, ali uvedene su mnoge promjene koje su pomogle da manje Meksikanaca pogine zbog potresa.