Analiza: Iz godine u godinu sve je manje ženskih WC-a
Ponekad je odlazak u javni WC pitanje sekundi. Ali zamislite kako je to ako ste, poput Hillary Clinton, predsjednička kandidatkinja i ako vas stisne dok ste na bini, i ako morate ne samo hodati do udaljenog ženskog zahoda, nego još i čekati u redu? Za razliku od njezinih muških protukandidata Bernia Sandersa i Martina O'Malleyja čiji je klozet bio smješten tik iza pozornice.
Dogodilo se to tijekom debata Demokrata 2015. godine. Dama je imala na raspolaganju tek nekoliko minuta koliko je trajala pauza za reklame. I bila bi to tek manja neugodnost da je ženski WC bio bliže i da ispred njega nije bio poduži red. Sanders i O'Malley vratili su se sa svoje pauze vrlo brzo i ostalo im je još dovoljno vremena da se saberu prije nove runde sučeljavanja, piše Guardian.
Za razliku od njih, Hillary je i dalje stajala i čekala svoj red. Sekunde su prolazile i debata u televizijskoj emisiji je nastavljena prema planu, budući da je prijenos išao uživo.
Nekoliko trenutaka kasnije, Clinton se vratila u kadar i jednostavno izrekla 'oprostite' pred auditorijem od oko 6,7 milijuna TV gledatelja koji su mogli samo zamisliti gdje je bila i što je radila.
Sljedeći dan novine Boston Globe otkrile su da je O'Malleyeva izvršna direktorica kampanje Lis Smith, prva ušla u ženski WC i pretekla Hillary, pa se to odmah protumačilo kao izravna sabotaža konkurencije.
Ali nije li sabotaža sama po sebi već i činjenica da što žene, za razliku od muškaraca, moraju čekati u redovima pred zahodom? Kad najjednostavnija biološka funkcija postane pravi problem u javno prostoru, a sve zbog toga jer ste žena?
Mislite da je tu riječ samo o mokrenju? E, pa nije. Javni ženski zahodi su postali jedno od glavnih feminističkih pitanja jer ih iz godine u godinu ima sve manje.
U Velikoj Britaniji je još 2010. bilo 5.159 sanitarnih čvorova, a njihov broj je u idućih osam godina spao na 4 486.
Broj se smanjuje svake godine a čak i kad postoje, ženski zahodi često nisu u tako dobrom stanju kao muški.
Ne, nije u pitanju popravljanje šminke. Žene također posjećuju toalet iz raznih razloga, pa i zbog promjene tampona. Žene osim toga, češće prate na zahod djecu ili starije osobe kojima je potrebna pomoć.
Zbog svega toga, ženama treba barem tri puta više WC-a nego li muškarcima da bi se izjednačilo vrijeme čekanja pred vratima. Ali u toliko tradicionalnim postavkama javnih zahoda, situacija je obrnuta i često puta ima više WC-a za muškarce nego li za žene.
Kad na mušku stranu možete smjestiti kabinu i pet pisoara, na isti prostor na ženskoj strani možete smjestiti samo tri kabine.
To znači ne samo da žene gube sate svog života čekajući u redovima za toalet, već i da ne mogu koristiti javni prostor na isti način kao muškarci. Ova zagonetka prekriženih nogu nije slučajna. To je neuspjeh u planiranju i dizajnu. Kad mnoštvo muškaraca dizajnira svijet, a ima jako malo spoznaje o tuđim iskustvima, svijet se uglavnom kreira prema muškarcima i njihovim potrebama.
Rade li to namjerno? Ma, ne! Naprosto niti jedan upravo diplomirani inženjer arhitekture ne planira tako nešto, niti o tome razmišlja. Ali sabotaža se skriva drugdje.
Jer rješenje problema ženskih javnih toaleta je dobro poznato. To je loš omjer između kodificiranja prostora za nuždu koji bi trebao biti u omjeru 2:1 ili 3:1 u korist žena.
U Velikoj Britaniji ovaj paritet ostaje tek na razini smjernice. U Kanadi i SAD-u to je već odavno upisano u zakon o standardima i nove zgrade ili stare koje se obnavljaju moraju poštovati ovaj omjer.
Ali nije samo u tome problem. U Velikoj Britaniji postoje već godinama rasprave i borbe kad je u pitanju ženski WC. Primjerice londonsko kazalište Old Vic ove je godine preuredilo svoje zahode za 100.000 funti (nisu uspjeli nadmašiti Bandićev zlatni zahod), s ciljem da riješi dva problema. Prije svega da žene više ne bi kasnile nakon pauze na drugi čin predstave, i drugo – da zaštite transrodne osobe.
Umjesto da podijele zahode na muške i ženske, skinuli su s vrata oznake i tako sad postoje prostorije s WC-školjkama i jedna s pisoarom. I tako je riješeno pitanje i ženskih zahoda koji to zapravo i nisu jer u njih mogu ulaziti svi.
U lipnju, nakon što je jedna putnica u zračnoj luci u Zürichu objavila fotografiju žena koje čekaju u dugačkom redu za WC, pitala je ljubazno zračnu luku kad namjeravaju riješiti taj problem? Od aerodromskih službi dobila je ogorčeni odgovor da su arhitekti 'predvidjeli dovoljno prostora za ženske zahode'. Ali čim se stvaraju takvi redovi, to očito nije istina.
Postoje i svijetli primjeri. Novi nacrt plana Londona uključuje gradnju ekološki prihvatljivih javnih zahoda kojima bi se omogućilo njihovo korištenje bez stvaranja gužvi.
Nedavno izvješće Kraljevskog društva za javno zdravstvo poziva vladu da prisili gradska vijeća da grade i održavaju javne toalete i osiguraju za njih sredstva.
Ali do daljnjeg, u kazalištima, parkovima i tijekom javnih nastupa i TV prijenosa uživo redovi pred ženskim zahodima ostaju. No, pitanje hitnosti nije samo povezano s biološkom potrebom, nego i potrebom za društvenim promjenama.