Carl Sagan: Zašto sam cijeli život pušio marihuanu?
Dr. Carl Edward Sagan je bio američki astronom, astrobiolog i iznimno uspješan popularizator znanosti. Svjetski je poznat po svojim popularno-znanstvenim knjigama i kao su-autor nagrađivane televizijske serije Kozmos i istoimene knjige. Također je napisao roman Kontakt, ekraniziran u istoimenom filmu iz 1997. godine s Jodie Foster.
Pisao je o različitim temama uključujući astronomiju, potrebu za istinom u javnom diskursu, svjetskom miru i klimatskim promjenama. Njegova brilijantnost prikazuje se i u temama koje nisu isključivo unutar njegovih djelatnosti, a njegov uvid u određena pitanja i problematiku najčešće je jako značajan.
Tekstovi koje je, doduše anonimno, pisao o marihuani su veliki doprinos raspravi o tome kako se ona može koristiti na primjeran način i studija kako ako se marihuana koristi na štedljiv i pogodan način može imati svojih prednosti. U eseju kojeg je napisao pod pseudonimom "Mr. X" u knjizi iz 1971. godine Marihuana Reconsidered, Sagan je opisao kako je on konzumirao marihuanu i nazvao ju pozitivnom silom u njegovom životu. O toj temi pisao je pod pseudonimom iz straha da mu takvi tekstovi ne naškode njegovoj znanstvenoj karijeri, a tek nakon njegove smrti 1996. godine otkriveno je tko je pravi autor tih eseja, piše The Big Think.
U njemu je Sagan napisao kako je marihuanu prvi put probao u trenucima dok se samo bavio znanošću i kada je bio spreman za nova iskustva. Postala mu je ugodna i privukla ga uvelike zbog toga što nije imala nikakve negativne učinke. Promjena njegovog razmišljanja uzrokovanog marihuanom, kako kaže, pomogla mu je da cijeni ili primijeti stvari koje prije toga nije primjećivao, u trenucima trijeznog stanja. Primijetio je kako mu pomaže posebno u slučajevima potrebe razumijevanja ljudi koje bi inače otpisao i proglasio ludima.
"Svijest o tome kakav je svijet oko nas može nas izluditi, a marihuana mi je omogućila da vidim kako je biti lud, i kako mi tu riječ koristimo kako bi izbjegli misliti o stvarima koje su nam pre bolne. U Sovjetskom savezu politički disidenti se gotovo rutinski smještaju u ludnice. Slična stvar, samo malo diskretnija, događa se i kod nas. Jeste li čuli što je taj i taj rekao jučer? Mora da je potpuno lud, primjeri su onoga što možemo često čuti. Pod utjecajem marihuane otkrio sam kako ima nekoga unutar tih ljudi koje nazivamo ludima", napisao je u svom eseju.
Pomogla mu je, kako nastavlja dalje, i da sam bolje razumije sebe.
"U tim stanjima mogao sam se sjetiti svoje prošlosti, prisjetiti uspomena iz djetinjstva, prijatelja, rođaka, ulica, mirisa, stvari sa kojima smo se igrali pa čak i okusa iz tih vremena. Mogao sam rekonstruirati neke događaje koje u tom trenutku nisam mogao u potpunosti razumjeti. Omogućilo mi je to bogat uvid u moj život i ono što zapravo jesam", dodaje.
Kaže kako mu je marihuana pomogla da na jedan posve drugačiji način shvati i razmišlja o glazbi i umjetnosti, što nikada prije toga nije.
"Takva iskustva pomogla su mi da više cijenim umjetnost, koju nisam ranije puno doživljavao. Razumijevanje želje umjetnika koje u takvim trenucima mogu postići, često mi je pomoglo i u trenucima kada sam loše. To je jedno od mnogih ljudskih iskustva u kojima mi je pomogla marihuana. Slično se tako dogodilo i sa glazbom. Po prvi puta sam mogao čuti različitost i sav obujam i harmoniju djela, njezino bogatstvo. Profesionalni glazbenici mogu lako razdvojiti dijelove glazbe i čuti ih u isto vrijeme u svojoj glavi, što ja prije toga nisam mogao", kaže.
Marihuana je poboljšala i njegov seksualni život.
"Marihuana pojačava seksualni užitak i pojačava osjetljivost, produžuje se i trajanje orgazma, no to može biti uobičajeno iskustvo trajanja vremena koje dolazi uz konzumaciju marihuane", napominje.
S obzirom na sve te prednosti zalaže se za njezinu legalizaciju.
"Ilegalnost marihuane je sramotna, ta prepreka potpune upotrebe te droge koja omogućava spokoj i uvid, osjetljivost i partnerstvo u svijetu koji postaje sve luđi i opasniji", naglašava.
Njegova razmišljanja o marihuani slična su onima Aldousa Huxleyja i njegovog pogleda na psihodelične droge. Obojica su mislila kako takve droge mogu promijeniti našu percepciju, i omogućiti nam da vidimo svijet na drugačiji način. Da napravimo odmak od one potrebe za preživljavanjem do osjetljive percepcije onoga što nas okružuje. Huxley je napisao cijelu knjigu The Doors of Perception, o fenomenu kojeg je nazvao "Mind at Large".
Upotreba marihuane utjecala je i na njegov rad, i kako on smatra, učinila ga boljim.
"Posebna ideja porijekla i rasizma prikazana Gaussovom krivuljom, tako očita u nizu slučajeva, no tema o kojoj se nije često pričalo. Krivulju sam nacrtao u mjehurićima sapunice u kupaonici i nakon toga ju zapisao. Jedna je ideja vodila drugoj, a nakon sat vremena iznimno teškog rada shvatio sam kako sam napisao kratke eseje o nizu tema, društvenih, filozofskih i sl. Iskoristio sam ih na svojim predavanjima, i u knjigama", napisao je.
Tvrdi kako mu je konzumiranje pomoglo da bolje razumije niz društvenih fenomena, koje je počeo komentirati češće tijekom svojih kasnijih godina. Nije doduše napisao točno do kojih je velikih ideja došao pod utjecajem marihuane. No njegov primjer ne bi se trebao shvatiti na način da pomislite da ćete postati genijalni znanstvenik, čudno prirode, samo ako konzumirate marihuanu. Njegovo pisanje ne dotiče se onih nuspojava česte upotrebe marihuane kao što su smanjenje motivacije, problema s pamćenjem, i nemogućnosti dugoročnog planiranja.
U svijetu u kojem iz dana u dana marihuana postaje sve prisutnija i zakonski dozvoljena, moramo razmišljati o tome koliko dobra, a koliko lošeg nam može donijeti. Stoga ovi tekstovi jednog, možemo ga tako nazvati inteligentnog ljubitelja marihuane, mogu biti vrijedni doprinos ovoj dugoročnoj debati.